Židov

Vi znate da smo. onda u zvanićnom listu naše organdzaciveć triumfcrali zbog uspjeha i već slikaM nacrt jedne kolo.ie za koju nam se činilo, dia ju već imamo Jedna kolonija, j e ležala na najpovoljnijem im;estu, uiz obalu Sredozemna mora, u neposrednoj blizini Hajfe. Jedan idealan smještaj, jroćito obzirom na to, d!a bi se poslije moglo voditi intenziv-0 gospodarstvo i da bi Hajla bila konzumenat za produkte a še farme. Kupovanje ovog zemljišta se zavuklo. Nastala je om ljdšna špekulacija uslijed koje nam je to tip bez krivnje [-nhale KK izmaklo. Imam da napomenem da je tome prethoiia masa dopisivanja i ličnih pregovora, i da smo morali izgsti konačno pritisak na direktorij, koji ije bio sazvan u Leipig. Na toj sjednici direktorija konačno, uslijed pritiska i ingerencije kod Egzekutive, konačno je došlo d|o toga da je direkprij obećao kupnju toga zemljišta, dio koje ipak nije došlo. Pitanje Tire dakle, na oko vidan uspjeh, oživjelo je opet abirnu akciju za jugoslavensku bal, farmu. Pošto je ovo pitale naišlo na nesavladive poteškoće, grupa se u to vrijeme ,pet koncentrirala u većoj mjeri oko gradnje kuća na Karnetu I stalo se iznova tražiti pogodno zemljište. Nakon nekojko neuspjelih pokušaja konačno je došlo dp definitivnog jesenja krajem mjeseca juna ove godine. Mi smo dobili Džedu. Gospodje i gospodo! Ovo je površni istorijski prikaz razritka jugoslavenske baltičke farme. Mjeseca avgusta o. g. kplačno su se naši halucim okupili na dodijeljenom zemljištu lakon izvjesnih i ako ne najpogodnijih korektura, u pogledu širine i dužine; nasellje je naime suviše dugačko i suviše usko, Sto donekle šteti rentabilnost te naše farme. Nakon svih tih »teškoća naši su babici krajem avgusta o. g. zaorali prvu brazdu i počeli da oru traktorom; ppčeo je rad nakon što je krčenje tla izvršeno. Ovo je suha istoirija. Ali u toj hladkioj istoriji imadte momenata, kpji su vrijedni našega učestvovanja koji se ne daju dokumentarno ili istorijski da obrazlože, ali koje mi svi možemo punim srcem dla saoajećamov Zamislite, gospodo: pet je godina minulo u kojekakovom mukotrpnom radu, a od 1 vremena do vremena i u dlesipcraciji tih naših haluca. Oni su Istrajali, ijeđlan njihov dio i to| veći. Neki su od njih našli zaposlenja u drugim zvanjima;, bilo kao zvanićnici KKL bilo drugdje. Oni su istrajali. Nisu se hvalili, a nisu imali zato ni l prilike. Oni su u svom tihom idealizmu, koji ne nasmaže riječi, i suviše biti uposleni rukama.. I ja kažem, ne želeći da je gubim u sentimentalnostima: ipak je ovo silna stvar u malom obimu, kad vidimo, sa kojim potresom duše su ovi ljudi krenuli da stvore svoju grudu, ii sa kojim stradanjima I U člancima' i dopisima pišu nam o tome, jer treba dia nas izvijeste; no sa kojim se oni stidom pri tome boje da dadu izražaja svojim vrelim osjećajima! Kako prezaju pred tim da nam opisuju svoje suze, što su ih prolili. Ali mi znamp, i mi možemo da saosječamo, kakav je to sfdan elementaran i 1 potresan dogodjaj bip za njih, kad' su dva roazgova povukla prvi plug, a -a njim izaslanik jugoslavenskih cijonista, kao prvi orač, zario prvu brazdtul Kako su ti ljudi, priprosti, dobri i veliki, mislili, da će možda Hochsinger držati jedno svečano slovo, dp koga ipak nije došlo, jer ne bi bilo u stilu cijeloga djclal. Ja mislim dia ste čitali neke od tih prikaza našega prijatelja Goldsteina. Ako ste čitah o onom našem bakicu, koji je, smallaksao od malarije, napeo sve svoj« sile kako niko ne bi primijetio, da su ga ostavile fizičke snage, kada su napokon stigli na svo;e zemljište. Neka nitko ne bi vidio njihovih suza .. . Nitko neka ne bi znao o njihovoj bolesti. Svi neka vjeruju, da su snažni i krepki . . . Gospodo! Ja u istoriji cijeloga našega jugoslavenskoga ciKmizma mogu, možda, da zamislim važnijih stvari nego što je ta jugoslavenska hahička farma, ali ja ne mogu da zamislim čišćeg, višega i monumentalnijega uspjeha našega idealizma, najbpljeg osjećaja i najboljeg oduševljenja, nego što je ovo djelo, na koje smo mi uvijek bili sujetni, da smo i mi sudjelovah s onim što se od nas tražilo, i što mi ovdje mogosmo dati. I dat ćemo, štogod' se od nas bude tražilo. Nije prijatno, da se jedinai stvar, koja nam zaokuplja cijelo srce i koja nas doista veže sa zemljom naših otaca, da se ta stvar suhoparno, trezveno' i matematički) tretira. Ja ću ipak biti primidjen da i u tom pogledu apelujem na vas. Gospodo! Prije nekoliko godina, kada su stvarani teoretski i kalkulatora! osnovi ove halučke farme, nama se reklo da treba oko 3000 egipatskih funti za instalaciju naših halucim, ako nam KK dade pripravljeno tlo. Ovo tlo nije bilo sasvim Pripravljeno. Mi smo morali da dademo KK jedan kredit od 500 funti, da se uvede voda i ostalo što je bilo potrebno. Mi smo morali da dademo i neke druge izdatke, koji ne mogu hiti odmah produktivni > smatramo ih investicijama za ovu našu halučku farmu. Mi smo imali velika obećanja za tu halučku farmu u pogledu potpore, koja se dijelom nisu izvršila, jer nije konveniralo da se izvrše. Mi imamo obećano 10 vagona drva. Mi smo napravili eksperimenat sa diva vagona i vidjeli da to drvo ne odgovara. Nije korisno da mi ovu našu koloniju snabdjevamo sa drvom, koje će se slučajno naći i koje fi veliki dobrotvori 1 , koji su to obećali, sami izaberu, ne vodeći računa o potrebama kolonista, tamošnjoj klimi itd. Pošto otpada tih deset vagona, mi to treba da namaknemo u gotovu novcia Ja se bojim, da predurimači, koji su nam to drvo obećali i koji nisu djonisti, ja se bojim, da onu ne će htjeti da zamijene to drvo za novac. Mi smo za farmu doznačilii dosada 2621 egipatsku funtu i nešto više. Imademo aproksimativno iznos salda na računu oko 256 eg. funti. Tui treba da namaknemo deficit. Za 10 vagona drva treba da imademo zamjenu od 114000 dinara. I za još neke druge investicije potrebno je oko 30.000 dinara. Za troškove otpreme inventara trebamo 20.000, ukupno sumu od 200.000 dinara. Gospodo! Hoću da vas umirim u pogledu nerentabilnih izdataka. Suma nerentabilnih izdataka pp ovom računu iznosi 56 funti što je na 3000 funti zaista neznatan dio. O čemu se radi? Mi smo započeli djelo, koje se ostvaruje. I sad, kad je rad na farmi počeo, sve kad bismo i htjeli, mi našu farmu ne ttoiejno više napustiti. Ovo je sopstveno naše djelo. Zai instalaciju naših halucim niti će se starati KK, a niti tko drugi °sim nas, jer smo na tom osnovu sklopili ugovor sa KK. Mi

tu sumu od 200.000 dinara moramo da namaknemo u najkraće vrijeme. To moramo. Mi ne možemo šuštati u času, kadi su oni počeli da oru, kad već stanuju u svojim barakama, u jednoj baraci stvarno, kada su iskrćili tlo, kad izgradljuju cestu i kad siju. Mi ne možemo da ih bez nužnih investicija pustimo kao 'goloruke zemljoposjednike, već moramo toj farmi da stavimo na raspoloženje sve ono što je nužno i potrebno i štoi oni tiraže, da im se stavi na raspolaganje. Ja sam uvjeren, da naši halucim u Bet Šearim ne će nikad da apeluju nai naše filantropske osjećaje; meni se neobično sviđa, i neobično mi je drago da oni osjećaje, da je i naša dužnost, da im ostvarimo egzistenciju. Ništa više, ali ni ništa manje. Gospodo! Možda će pored tih 200.000 dinara o kojima sada govorim u buduće trebati još sredstava. To ne može da se predvidi. Ali u ovom času ja apelujem na sve vas, da kad se raizidjete svojim kućama, radite na tom, da se u najkraće vrijeme namakne tih 200.000 dinara. Ja nemam plana za rasporedfivanje na pojedina mjesta, ali se uzdam, da će svatko dati po svom srcu i uvjerenju ne pitajući, da li je tko drugi dao više ili manje. Ne ću da znam, tko je za ovu halučku farmu dao više, a tko .manje. Ja pred solbom vidim samo ij e đ n u cijonističku organizaciju, a ne isticanje i rivalitet pojedinih mjesta. Radi se o 200 hiljada dinara; ova cifrai dobiva svoju posvetu tim, što su naša čuvstva nerazdvojno vezana sa svrhom, kojoj tih 200.000 dinara imade da. služi. I ja držim da u ovom zboru naših najboljih i najsavjesnijih cijonista ne treba više da ukazujem na etičku nuždu da zadovoljimo potrebama naših haluca. Ja mogu samo da vas pozovem da iskažete svoje duboko poštovanje pred pionir stvoru i zanosom tih haluoa, s time, da ćete u kratkom roku ovu svotu smoči, tako da oni im adu umdirenlje, da u jednoj banci u Palestini njima stoji na raspoloženju svota, koja je potrebna za obezbedjenje njihove egzistencije. (Živo i dugotrajno odobravanje), G. RosenblCth replicirao je zatim na neka pitanja iz generalne debate. Naglasio je potrebu kulturnoga rada, halucijuta, odgoja omladine, rada za fond Ove i što intenzivnije šekelske akcije. Saopćio lje Vijeću mišljenje dlr. Artura Ruppina o prijedlogu g. dr. Alkalaja o palest. emišićnoj banci. Dr. Ruppin dtži provedbu prijedloga nemogućom iz više razloga. Nakon pažljivo saslušanoga govora goap. Rosenbliitha predsjednik g. dr, David AllkaJaij uputio ije Vijeću aipel u stvari zlatnoga šekela i saopćio da su se on. i g. dr. Pops obvezali da će skupiti u Beogradu najmanje 50 zlatnih šekela. Iza toga zaključio je g dr. Alkalaj prijepodnevnu sjednicu i urekao narednu za četiri sata poslije podne.

Referat o zadaći žene u cijon. pokretu

UTORAK DNE 19. OKTOBRA POSLIJE PODNE. Gospodjica Jula! We i n e r drži

Nakon interesantnih historičkih paralela i kraćeg prikaza učešća žene u židovskoj prošlosti dolazi referentkinja do tačke o pitanju žene u cijonističkom pokretu; Kad se stala d'a stvara Cion. Organizacija, koja će da sustavno i snažno raširi misao cijonizma po svemu svijetu bilo se već kreševo o pitanju žene. U ono je doba žena počela, da ulazi na smišljen način u opću aktivnost donoseći svoje vrednote. Pokretu učinila je velikih zasluga ostvarujući svakidašnje realne potrebe, jer žena imadte u mnogo većoj mjeri nego muškarac sposobnost, da se i za manje zadaće zauzme potpunom dušom. Razdiobom rada iskristalizirale su se tokom godina posebne grane cionističkog rada koje su mogle dobro da izvrše samo žene. Tako) je n. pr. briga oko pogromskc i ratne siročadi, koju treba spasiti i privesti produktivnim zvanjima zahtijevala uvelike pomoć žena. Priprava proleterskih djevoiakai za različita zvanja i opet je bila zadaća, koju su žene mnogo bolje mogle da izvrše nego muškarci. U Pallestini javila su se razvitkom prilika takodjer specifično ženska pitana. Velikom imigracijom nepripravnih halucot nastala je potreba da se te djevo'ke upute u sve grane palestinskog gospodarstva, jer ako je i muškarcima uspjelo da se priu'Se na zemlju i dla s njome srastu kao seljaci, bez žene seljakinje gospodarstvo nije moglo da uspjeva. Ove i još mnoge druge zadaće koje je suvišno ovdje nabrajati stvorile su potrebu osnivanja ženskih cijonističkih udruženja s posebnim zadacima, a ta su se udruženja prije 7 godina složila u Svjetski Savez Citjonrstičkih žena W. I, Z. 0, (Womens International Zionist Organisation). Ovaj Savez ima neko 20 zemaljskih organizacija. Na čelu su joj gdja dr. Vera W eizmann supruga predsjednika Weizmanna i gdja Ed'er. Hoćemo li ukratko da označimo zadatak te organizacije napomenut ćemo ponajprije da se dijeli ponaprije u palestinocentrički praktični rad i u kulturni rad. Pod palestinocentričkim radom razumijevamo, kako i sam rad u Palestini, tako i sve akcije koje su u tu svrhu u galutu provode. Pod kulturnim radom razumijevamo idejno produbljivanje i odgajanje žena i djevojaka. Palestinocentrićke zadaće ženske cijonističke organizacije bile su velike i teške, nar.očito zadnjih godina pitanje je žene radnice bil'o veoma zamršeno. Imigracija je bivala sve veća, a posla je bivalo sve manje. Većina djevojaka, kolje su dolazile u Zemlju i koje još dolaze nijesu izobražene ni u kojem zvanju. Ima ih n, pr. mnogo, koje su učile šiti, ali pravih sposobnih švelja ima i medni ovima malo. U n,ovim kvucama i ostalim grupama trebalo je sposobnih praktičkih kuharica i domaćica, a ova nadasve važna mjesta nijesu mogla da ispune djevojke bez priprave. Nastala je tako na jedno : strani velika neuposdenost, koja je urodila mnogim nevoljama, a s druge strane radničke su grupe teško živfle bez dobre ženske pomoći. U Zemlji nastadoše mnoge kooperative i grupe, koje su uznastojale da doskoče tome zlu. Najvažnija stvar koja je učinjena u tom pogledu jesu 5 ženskih farmi i t,o u Nahlat Jebu đ a, Šhunat Boruhov, Petah Tikvi, Jerusolimu i Hederi. Tamo djevojke uče sve grane gospodarstva i nakon 2 godine ostavljaju farmu, a na njihova mjesta dolaze nove halucot. U

svim je tim institucijama uzimala aktivnoga udjela Svjetska Organizacija Cijonističkih Žena. Ali nekoje institucije o kojima bih sada da govorim, sasvim su njezino djelo. Tu je u prvom redu gospodarska škola u Na .baladu, prva svoje vrste na Blizom Istoku. Uzorno je to uredjena škola po primjeru najmodernijih škola takove vrste na Zapadu. Ovom školom u Nahalaiu židovska je žena, može se reći, učvrstila svoju neprolaznu zaslugu za cijooistički pokret. Kao što je ime haluc postalo simbolom junaštva naših pionira, tako će ime Nahalal postati simbolom rada cijonističke žene. Tamo treba da nastane pravi tip bakice, mlade pionirke. Već prije rata osnovao je »Savez židovskih ženaj za kulturni radi u Palestini« žensku farmu u Kineretu a sa sličnim programom. Nažalost, ova je farma postala žrtvom rata. Nahalal sagradjen je na zemljištu Narodnog Fonda. Izgradjeno je nekoliko baraka. 12 djevojaka započelo je s pripravnim radovima. Polja su očišćena odi kamenja, poorana i uredjena, zasadljena mlada šuma, sagradjene staje, nabavljena marva dobre rase i napokon uredjeno peradarstvo, koje se broji roedju najveće i najmodernije u Palestini. Pored stalnoga podučavanja za djevojke obdržavali su se ovdje tečajevi za perađare iz cijele Palestine. Ovu školu vod; gdja Hana Meisel-Šohat, čije je ime već garancija za uspjeh. Poslije ovoga bila je prva briga da se nasmognu sredstva za gradnju stanova, škole gospodarskih zgrada. Sredstva su se sakupila većim dijelom u Kanadi, a plan za školu napravila je graditel/ka Šarlota K o h n, temeljni kamen položen je 22. oktobra 1924. Svečano otvorenje bilo je 7. aprila 1926 Sagradjena lje velika kuća za stanovanje, u parteru je velika dvorana, blagovaona za 70 osoba, kuhinja, smočnica, praona, hal, kancelarija, jedna bolesnička soba, kupaona, 3 sobe za učiteljice i 1 radiona za šivanje. U I. katu imade 6 soba za 22 djevojke, soba za odjevanje i još jedna kupaona, jedna velika i jedna mala, pokrivena veranda. U drugoj kući, koja će se doskora .da gradi imadu da budu smještene 2 učionice, čitaonica, i spavaće sobe za 40 još nekoliko potrebnih zgrada za stanovanje i za gospodarske svrhe. Ova odlična institucija nažalost može da zadovolji potrebama samo jednog sasvim malenog dijela halucot i najbliža je zadaać WIZO da školu što prije i što više proširi, da uzmogne primiti što veći broj kandidatkinja. Druga veoma važna institucija je t. zv, »h ost e U u Te! Avivu, sagradjen sredstvima, koje je donijela naročita sabim akcija dragulja. To je škola i dom gdje se u jednogodišnjem kurzu uče djevojke radu u svim granama kućnoga i poljskoga posla. 30 djevojaka uče ovdje naizmjence kuhati, prati, šit;, peradarstvo i pčelarstvo, vrtne poslove i t. đ. Zgrada ove ško-

BROJ 45

ž i r' u \'

3

Blagodat i okrepa Svako pranje sa Elida=Shampoo= nom je novo, ugodno iznenadieme. Svježinom i mirisom okrepljeni živ= ci glave, daju dobro raspoloženje i pojačanu radnu snagu. Elida»Shampoo ne čisti samo kosu već i kožu glave. Sprječava nastajanje peruti i oslobadja nas time jednog neugodnog zla. Kosa postaje meka i gipka, te se lahko češlja. Upotrebljavajte stoga uvijek ELI DA S H A M 800 Jugoslav. d. d. Georg Schb'ht, Osijek. Odio »E.LIDA«. Pošaljite mi besplatno izvorni omot Ime: - - Metnite molim ovaj odrezak u jedar, omot, tc ga naznačite kao tiskanicu.