Borba, May 15, 1989, page 3

NEVNIK

BORBA 15. maj 1989. strana

SKUPŠTINA SFRJ PROGLAŠAVA NOVE ČLANOVE PREDSEDNIŠTVA SFRJ

Konzilijum za krizu

Da li su neposredni izbori „neustavna kategorija“ ili samo „demokratski ustupak javnosti“ 0 Da li je novo Predsedništvo SFRJ dovoljno „jako“ da svojim delovanjem i rezultatima argumentovano opovrgne ideje o povratku funkcije Predsednika Republike 0 Da li će novo Predsedništvo SFRJ biti prisutnije u po-

litičkom životu zemlje...

(Nastavak sa 1. strane)

(Moševac, 14. maja) — U Moševcu se juče nije dogodio narod! Protestnom zboru u ovom, već le-

šezdesetak „putujućih mitingaša“

PROTESTNI ZBOR U MOŠEVCU

Nije se dogodi

0 Na pompezno najavljenom zboru, započetom sa dva sata zakašnjenja 0 Pred ulazom u Maglaj uhapšen Has

o narod

našlo se svega šesnaestak Moševljana, tridesetak novinara i an Delić

| nica, na kojima se posao nije prekidao. Uz pesme, poklike, skandiranja

i jedan kraći odmor kolona je za sat i po prevalila šest kilometara i stigla pred Maglaj. Dva susreta sa organima bezbednosti bila su mir· na. A onda, nakon nekih 200 metara, iznenada, kolonu je po sredini preseklo nekoliko ljudi u plavim uniformama i usmerilo ka Hasanu Deliću. Žestoko se opirao.

gendarnom selu, jedino nedostaje narod, da bi ispunio svoj cilj. Tako je stavljen pod ozbiljnu sumnju i apel koji je trebalo da potekne odavde „jugoslovenskoj javnosti za solidarisanjem sa meštanima Moševca da brani demokratiju, slobodu, zajedništvo i dobije prvu

I bojazan da se neposrednim izborima „prenaglašava uloga Predsedništva u odnosu na Skupštinu, koja je u ı.ašem sistemu najviši organ vlasti“ (Koviljka Romanić) može biti samo polovično utemeljena. Ali, ne zbog toga što će četvorica od osmorice imati mandat

Peto Predsedništvo

Predsedništvo SFRJ ustanovljeno je ustavnim amandmanima iz 1971. godine i imalo je 22 člana — po tri iz svake republike i po dva iz pokrajina. Po Ustavu iz 1974. godine svaka federalna jedinica ima po jednog člana u Predsedništvu SFRJ. Od tada pa do Titove smrti, koji je bio doživotni Predsednik Republike i istovremeno predsednik Pred-

Sr ~ :

K_A ~!

e

SE O

OLLSSIS——E

overen na referendumu, već mnogo više zato što ipak nije došlo do, kako se to činilo u jednom trenutku, moguće koncentracije najjačih političkih ličnosti iz svih republika i pokrajina u kolektivnom šefu države. Neka odustajanja od kandidature ili' obrazloženje nemogućnosti da se ona prihvati i realizuje kao „čin narodne volje“ imale su u proteklom periodu gotovo istu političku težinu kao i sve ono što se po prvi put događalo na jugoslovenskoj političkoj sceni, od angažovanja celokupne javnosti, preko iznošenja programa kandidata i već pomunutih referenduma do osporavanje kandidata („slučaj Kecmanović“) ili izbora („slučaj Žarković-Zelenović“)... Zar nisu možda i više nego čitava izborna procedura u pojedinim republikama javnost uzburkale izjave Mihajla Javorskog da je on „za uvođenje funkcije·Predsednika Republike“ da bi bilo „najpoželjnije“ da ta „savremena ličnost, koju bi plebiscitarno prihvatili svi narodi Jugoslavije, po mogućnosti već poznata i preko granica Jugoslavije, koju bi svet mogao primiti kao poštovanja vrednu ličnost koja sledi posle druga Tita — bude iz Socijalističke Republike Srbije . Javorski je još dodao da ostavlja ı a razmišljamo o tome „da li je ovo utopija i da li takva ličnost postoji“, pa je u posebnom pismu „Borbi“ dodao i to da je „Tito velika i neponovljiva ličnost naše novije povijesti, čiji značaj prevazilaze okvire i potencijale naše zemlje“, što je, razumljivo, naišlo na manje odjeke i kod onih koji su euforično pozdravili napred navedene rečenice, i kod onih koji su se odmah iz svih oruđa obrušili na nju.

Na sličan način su prokomentarisani i rezultati „Borbine“ ankete javnog mnjenja, po kojima je čak 61 odsto anketiranih Jugoslovena za jednu ličnost na čelu države, koju bi, opet, po mišljenju 70 odsto anketiranih — trebalo birati

sedništva, potpredsednici su U tom Predsedništvu bili

i Radovan, Vlajković.

se menjali svake godine. ·· su: Cvijetin Mijatović, Vidoje Žarković, Vladimir Bakarić, Fadilj Hodža, Lazar Koliševski, Edvard Kardelj, Petar Stambolić i Stevan Doronjski. Na Titovu inicijativu, 1979. godine obnovljen je mandat ovog sastava, Kardelja, Bakarića i Doronjskog zamenili Sergej Krajger,

ali su u međuvremenu preminule Mika Špiljak

U Predsedništvu izabranom 1984. godine bili su: Branko Mikulić, Veselin Đuranović, Josip Vrhovec, Sinan Hasani, Lazar Mojsov, Stane Dolanc, Nikola Ljubičić i Radovan Vlajković. Zatim je došlo do promene kod predstavnika Bosne i Hercegovine: kad je Mikulić otišao za

predsednika SIV-a došao je Hamdija Pozderac,

koga je posle njegove

ostavke (zbog „afere Agrokomerc“) zamenio Raif Dizdarević.

Iako su po Ustavu svi sadašnji

članovi (izuzev Vlajkovića) mogli da

u još jednom petogodišnjem mandatu obavljaju ovu funkciju, u svim republikama i pokrajinama su se opredelili za izbor novih članova

Predsedništva SFRJ.

OtpseipSer::uPY gr IZ: \arzuanuu ue wan a0 DF fOiBC lini; 28 agipac2 Vini Sri iPre e EAT inf sg SEKisni

na opštem referendumu svih građana. Inače, rasprave na temu: ličnost ili kolektivitet — posebno su potencirane u trenutku kad je na čelo Predsedništva SFRJ došao Lazar Mojsov, koji je u javnosti dočekan sa izuzetnim simpatijama. „Vratimo ličnostima pravo na ugled, i tek tada ćemo znati ko je ko“ — pisao je tih dana Dragan Marković u NIN-u, mada se može reći da je tek Raif Dizdarević, dosta postigao upravo na tom planu da umesto jednogodišnjeg smenjivanja likova imamo na čelu države — ličnost, čime je, realno, obezvređen dobar deo argumentacije onih koji su isključivo za „jednog čoveka”. ~

U tom smislu biće posebno zanimljivo pratiti dalji tok razvoja u latentnom Slučaju Šuvar“, jer je ustavno potpuno nedefinisana situacija u kojoj je jedan član Predsedništva SFRJ legalno izabran u jednoj, toliko osporavan i napadan u drugoj federalnoj jedinici.

Sve ovo treba pomenuti još danas, između ostalog i zbog toga da bi se shvatilo na kakvim je preosetljivim vagama proteklih meseci mereno sve što je na bilo koji način bilo vezano za izbor posade našeg najreprezentativnijeg osmerca. Već od sutra, rasprave o tome ko-

EET Ea i Ven Be anariBRCMNA api ii Sre ya aan eı MJ Dik rar JR rains ana es aiearlK

DANAS SE BIRA I NOVI NE SFRJ

PREDSEDNIK SKUPŠTI-

Kandidati Micić i Gligorijević

l u najvišem organu vlasti u zemlji, da se izvrši izbor novog rukovodstva.

Skupštini SFRJ, sutra bi trebalo Na odvojenim sednicama oba

skupštinska doma biraće se novi predsednik i potpredsednik Skupšti-

ne, kao i predsednici i potpredsedni ove funkcije predložena su

pokrajina. Za sve

ci Saveznog veća i Veća republika i po dva kandidata, tako da

će se delegati izjašnjavati tajnim glasanjem, kako je predložila i skup-

štinska Komisija za izbor i imenovanje. Budući

funkcioneri u Skupštini

SFRJ moraju dobiti većinu glasova prisutnih delegata oba veća. Ako ni-

jedan od kandidata ne ma, prema poslovniku o radu,

gač pred delegate izaći sa novim predlogom.

dobije potrebnu većinu u oba skupštinska doglasanje se neće ponoviti već će predla-

Na listi kandidata za predsednika Skupštine! SFRJ nalaze se dr Ra· doljub Micić i dr Slobodan Gligorijević, delegati u Saveznom veću iz

SR Srbije.

l

Kandidati za potpredsednika Skupštine su delegati u VRP iz SR BiH Suada Muminagić i Mirzeta Arnautović.

Na listi kanidata za predsednika Saveznog Veća su Bogdanka Glu· delegati u tom veću iz Vojvodine, a za

mac Levakov i Đurica Lančuški,

predsednika Veća republika i pokrajina trojica je: dr Miran Mejak, Tone Ferenc i Jože Sintič.

Hdelegaf3 iz SR Sloveni-

Predsednici

Posle Titove smrti, predsednik Predsedništva SFRJ bio je samo 11 dana (koliko mu je ostalo do isteka potpredsedničkog mandata) Lazar Koliševski. Potom su, od 15. maja jedne do 15. maja naredne godine, ovu funkciju obavljali: Cvijetin Mijatović, Sergej Krajger, Petar Stambolić, Mika Špiljak. Veselin Đuranović, Radovan Vlajković, Sinan Hasani, Lazar Mojsov i Raif Dizdarević.

Dr Janez Drnovšek je, po ranije utvrđenom redosledu, predsednik Predsedništva SFRJ, a potpredsednik je dr Borisav Jović, koji će ga zameniti 15. maja iduće godine. Po redosledu, zatim slede predstavnici Hrvatske, Crne Gore i Vojvodine.

liko je „jako“ novo Predsedništvo SFRJ trebalo bi da ustupe prostor realnom sagledavanju šta u okviru sadašnjih ustavnih ovlašćenja (i mnogo više) realnog rasporeda političkih snaga i moći, objektivno, može da (u)čini kolektivni šef države, između ostalog i zato što će se gotovo čitav mandat ove postave poklopiti sa vremenom predviđenim za izradu i usvajanje novog Ustava SFRJ. Neki potezi prethodnog Predsedništva, i tona samom isteku njegovog mandata, pokazali su da ono može i mora da bude mnogo prisutnije u političkom životu nego što se povremeno imao utisak, kad se dosta toga svodilo na predstavljanje u svetu i komuniciranje sa domaćom javnošću putem sterilnih i manje-više neobavezujućih saopštenja. Jer, i na jednom i na drugom planu prilike su se značajno promenile: od septembra Jugoslavija je opet lider pokreta nesvrstanih, a gotovo bi se moglo reći da bi već do istog tog septembra Jugoslavija morala da stane na rep vlastitoj nemoći da se ozbiljnije uhvati u koštac sa krizom, koja svakodnevno devalvira svaki rezultat, uključujući i ove koje smo zabeležili na planu demokratizacije izbora članova Predsedništva SFRJ. Da bi se to ostvarilo nije dovoljno samo „jako“ Predsedništvo SFRJ, već je neophodno da svi organi sistema budu „jaki“ u okviru svojih ustavnih nadležnosti, pre svih Skupština SFRJ i Savezno izvršno veće. Samo u takvim uslovima možemo reći da smo dobili „bend za novi trend“ a ne puku promenu balaševićevskog „orkestra starog“. Pa makar nam, za početak, taktovi i bili tročevtrtinski.

Ivan MRĐEN

KRITIČKA PREDVIĐANJA „BAJTOVOG INSTITUTA“

Markoviću, odazovi se!

Zbog odlaganja poreske i novčane politike mesečni rast cena stremi ka 2.000 od-

sto — Izuzetno neugodna prenebregavanje inflacije i da loš radnik u dobrom preduzeću

sku!

(Ljubljana, 14. maja) — U aprilskom pregledu Ekonomskog instituta pri Pravnom fakultetu u ljubljani, koji se popularnije naziva „Bajtov institut“, konstatuje se da su privredna kretanja u prvom kvartalu ove godine izuzetno neugodna. Nabraja se niz važnih grešaka koje su napravili ili ih prave nosioci ekonomske politike. Navodi se da Markovićeva vlada nema naročito zanimanje za inflaciju, ne upušta se u kontrolu ličnih dohodaka, a poreska politika se ne koristi za sniženje inflacije.

U institutu su utvrdili da je prošle godine uravnotežena razmena sa inostranstvom, a time je nastala mogućnost za ekonomski rast. Svako povećanje uvoza nad izvozom naš položaj može zaoštriti, a

rivredna kretanja fontrole ličnih dohodaka

,

upravo se to u prvim mesecima ove godine događa. Manjak jugoslovenske konvertibilne razmene se smanjuje, a klirinške se povećava. Ako se zbog toga i dalje budemo zaduživali i smanjivali devizne rezerve, to znači da će se mnogi teški problemi samo preneti u budućnost. Po mišljenju predstavnika Instituta lične dohotke treba kontrolisati. Nosioci sadašnje ekonomske politike na sva zvona oglašavaju da su antiinflacioni planovi suvišni. Takođe, zbog odlaganja poreske i novčane politikć već u nekoliko meseci umesto za 20 odsto, cene mesečno rastu za 29 odsto. To znači da će se godišnji nivo povećati sa 800 — na 2.000 odsto!

Podjednako je pogrešno očeki-

u prvom kvartalu — Pogrešno

— Naopaki efekti politike

dobije visoku platu, a dobar u slabom — ni-

vati da će se povećanjem ličnih dohodaka pospešiti rad, a povećanjem ponude snižavati troškovi "pojedinih proizvoda, te da će sv to uticati na smanjenje inflacije. Kod nas uspešna preduzeća od· mah pretoče dohodak u plate, dok u tržišnim privredama povećavaju akumulaciju. U tim privredama plata za jednak rad poravnava se na tržištu rada, a kod nas je to nemoguće zbog monopola na radno mesto. Tako — loš radnik u dobrom preduzeću dobije visoku platu, a dobar u slabom — nisku! Prvi neće raditi bolje — jer ima obezbeđeno radno mesto, a drugi takođe ne — jer nema para da bi se novčano stimulisao.

D. DRAŠKOVIĆ

bitku za jedinstvenu Jugoslaviju“.

Naime, na pompezno najavljenom zboru koji je održan sa dva sata zakašnjenja, našlo se svega petnaestak Moševljana, tridesetak novinara i oko 60, kako neko reče, „putujućih mitingaša” iz Srbije, Vojvodine i Kosova (Požarevca, Novog Sada, Beograda, Bečeja, Lovćenca, Uroševca, Zmajeva) ko-

ji se nisu mogli načuditi kako je

ovaj narod nesložan. Stalno odlaganje početka mitin-

ga, Dževad Galijašević je okuplje-

nim učesnicima objasnio razlozima bezbednosti Hasana Delića, predsednika zbora građana ove

mesne zajednice, čoveka sa savez-

ne policijske poternice koji „svakog časa treba da dođe“.

Uslediće zatim skandiranje: „Ne damo Hasana“, „on je pravedan čovek“, „čekaćemo do jutra“, da bi se megafona latio jedan „demonstrant” rekavši samo da je iz Srbije i da je došao da izrazi solidarnost sa Moševljanima protiv „vaših vlastodržaca i birokratije“. Tako će govoriti i jedan neidentifikovani Novosađanin da bi sa „govornice” Milica Rajić iz Bečeja rekla ovo: „dolazim iz severne Srbije i apelujem na savez i poštenje građana za podršku Moševljanima“. i Podsetila je da je „u severnoj Srbiji već prikupljeno 300 potpisa za peticiju i traži da se i drugi potpišu. Pokušaj Izeta Mehinagića

(Bar, 14. maja) — Demokratskom p(re)okretu koji je ostavio tragove u svim instancama i rukovodstvima opština diljem Crne Gore, za sada ili još uvek „uspešno“ odupire se još samo Bar. Naravno, reč je o društveno-političkim strukturama Bara, koje su do pre tridesetak dana stanovništvo ove opštine držale na strogoj periferiji demokratskog. proloma i očišćenja u Crnoj Gori. Činjenice, međutim, ukazuju da je sve naglašenija aktivnost „štivadora“ iz barske Luke, ali ne samo njih, postala duh koji odbija da se vrati u bocu.

Prividan mir koji ovih dana vlada u Baru i koji mnogi nazivaju zatišjem pred buru, a oni malo objektivniji još i stanjem koje ne podrazumeva pokoravanje vlasti, već poverenje u novoizabrano političko rukovodstvo Crne Gore, još uvek traje.

— ljudi u Titogradu imaju našu punu podršku. Na njima je da na najpametniji način iskoriste taj neograničeni politički kredit, koji smo im dali, ali se moraju zamisliti i o tome koliko će to kreditiranje od strane naroda trajati. Dešavanja u Baru kazuju da je došlo vreme za isplatu kamata — kaže Dobroslav Tripković, jedan od članova Organizacionog odbora protestnog mitinga dokera iz barske Luke.

Repovi protestnog mitinga u Baru, koji je protekao u znaku radničkih zahteva za promenom kompletne poslovodne strukture ovog giganta Crnogorskog primorja, i dalje se vuku po sve učestalijim sastancima, suvoparnim saopštenjima i ponajviše zaključcima toliko kontradiktornim da i oni najupućeniji u ovdašnje prilike tvrde da se radi o takvoj promeni duhovne fizionomije ovog mesta, da mora doći do konačnog razvoda štetnog braka između društveno-političkih struktura i lučkog rukovodstva. U toj, demokratskom suštinom pobune, potkovanoj „parnici“, svako ima svoje argumente: dok radnici ne samo barske Luke svoje zahteve potkrepljuju dokazima o „kočenju demokratije od strane rukovodećih struktura“ a svoj otpor nazivaju pre svega klasnim, opštinsko rukovodstvo pravda se „neopravdanim zahtevima radnika uvozom strane demokratije eskalacijom velikosrpskog nacionalizma“. Ovo poslednje, pre svega, među novinarima Radio-Bara, a onda i među dopisnicima jugoslovenskih glasila.

Domaći „Cankarjev dom“ Na mnogobrojnim sastancima

gde se poslednjih dana analiziraju zaključci tzv. barskog „Cankarje-

A STOKO SE OPIRA!

člana CK SK BiH i radne grupe RK SSRN koja radi na „slučaju Moševac“ da stimuliše mirniji i razumniji ton međutim, nije uspeo. Čak i kada je saopštio da radna grupa treba da završi posao do 20. maja, kada će se znati sve, pa i ko je i koliko odgovoran za „slučaj Moševac”. Aplauzi i zvižduci koji su istovremeno pratili njegovo izlaganje najbolje su govorili o kakvom je skupu reč, kao i o njegovom sastavu. Oko 14 časova, konačno, dolazi

ZATIŠJE PRED BURU U BARU

Senka gvozdene metle

Dešavanja u Baru kazuju da je došlo vreme za isplatu kamata. — Stanje statusa kvou gde svi imaju pravo i da zanovetaju, i da zagonetaju, traje svega još 50 sati

vog doma“, kako Barani od „milošte“ zovu skup čelnih političkih rukovodilaca ove opštine na kome je osuđeno „mitingovanje“ i između ostalog zauzet dobro poznati stav o neophodnom stopiranju daljeg emitovanja Radio-Bara, toliko je raznolikih mišljenja i stavova da se neumoljivo nameće zaključak o pravom „demokratskom haosu“ za čije će raščišćavanje trebati poprilično vremena. Dobro upućeni čak tvrde da se ozbiljno razmišlja i o patentiranju novog termina „crnogorska asimetrična demokratija“. — Mi nazad nit možemo, nit hoćemo — kaže Branko Radović, takođe jedan od članova Organizacionog odbora protestnog mitinga i nastavlja: — Iako je politička demokratija u Crnoj Gori usko vezana sa makar malim korakom u rešavanju socijalnih i finansijskih teškoća naroda, mi u Luci ni jednom jedinom rečju nismo pomenuli probleme te prirode. Zahtevamo prije svega kadrovsku diferencijaciju u lučkom kolektivu, ali i diferencijaciju u rukovodstvima društveno-političkih organizacija Bara i izbore sa javnim predlaganjem više kandidata i tajnim glasanjem putem referenduma.

Zanimljivo je da na nijednom do sada održanom partijskom sastanku po mnogim kolektivima Bara, gde se isključivo analiziraju zaključci društveno-političkih organizacija, ni jednom jedinom rečju nije pomenuta cifra od 400.000 dolara, koliko je Luka oštećena dvodnevnim mitingom radnika. Umesto toga, sastanci vrve teškim oporim rečima, optužbama, klevetama, čak i pretnjama koje građane Bara vraćaju u one dane prvih poratnih razračunavanja.

Uz osudu zaključaka društveno-političkih organizacija i ustaljeno odbijanje tražene diferencijacije u svojim redovima, ljudi na mnogim sastancima zahtevaju neopozive ostavke dosadašnjih opštinskih čelnika. Tako je, recimo, na zboru radnika u školskom centru „Niko Rolović“ zatražen čak i opoziv svih delegata koji su učestvovali u radu „sramotne sednice“. Na sednici OO SK „Prekookeanske plovidbe“ gde su pomenuti zaključci odbačeni, i pored diskusije Slobodana Lekovića, direktora PTT saobraćaja, da se programska koncepcija Radio-Bara podudara sa osnovnim opredeljenjima zagovarača velikosrpskog nacionalizma, Leković je ipak dobio podršku kao kandidat za budućeg predsednika Skupštine opštine.

Leković je na toj sednici izneo i tvrdnju da je „deo novinara Radio-Bara poznat i SDB, ali da zahvaljujući neažurnosti, pa čak i koaliciji pravosudnih organa i nekih ljudi iz Radio-Bara ti novinari i dalje mirno šetaju“!

Hasan Delić. Dočekuje ga frenetičan aplauz i klicanje, njemu, Galijaševiću i dr Kecmanoviću.

— Obećao sam vam da ću doći i da ću se staviti na čelo kolone da zajedno krenemo za Maglaj. I evo me, rekao je, burno pozdravljen. „Idemo u Maglaj“, „Idemo u Sarajevo“, „Sloboda Hasanu“, zaorilo se iz grla prisutnih. Bezuspešna su bila ubeđivanja Izeta Mehinagića,i ne samo njegova da se od toga odustane. Kolona je već bila formirana, a iz torbe jednog učesnika

Na jednom drugom sastanku Nikola Malović, zaposlene u Radio-Baru nazvao je „ljudskim ološem“, predsednik SSRN Svetozar Đurović za sređivanje stanja u ovoj ređakciji preporučio je varijantu „gvozdene metle“, a Selim Argučević konstatovao je da „novinari tog tipa u njegovoj mesnoj zajednici Ostrose sigurno ne bi osvanuli“. Buldožeri na radio

Iz druge ruke, jer se novinari na ovoj teritoriji teško probijaju do čelnih ljudi (čak postoji i spisak dopisnika kojima sve informacije moraju biti uskraćene), saznajemo da je Budimir Vukčević, direktor Luke Bar pripretio da će na „Radio-Bar poslati buldožere“, a Venera Milonjić, direktor „Rumijatransa“ i doskorašnji član CK SK Crne Gore bila je spremna da na (dakle, ne — za) radnike koji su trebali da dođu na miting u Bar, pošalje sva raspoloživa vozila.

mitinga iz Srbije, već su deljeni posteri Osmana Karabegovića, Čede Kapora, Avde Hume, Hajre Kapetanovića, dr Nenada Kecmanovića, Branka Ćopića, Meše Selimovića. Razvili su se veliki i mali transparenti na kojima je pisalo „Dobro jutro narode — laku noć birokratijo“. „Jugoslavija nema alternative“, „Ne damo Hasana“, „Studenti, radnici šta čekate“, „Idemo po pravdu“.

I krenuli su kroz selo prema auto-putu i Maglaju, praćeni pogledima ljudi i žena iz kuća i sa ora-

Prema najnovijim zvaničnim informacijama, predstavnici Orga· nizacionog odbora protestnog mitinga su posle.sastanka sa radnom grupom CK SK Crne Gore samo donekle modifikovali svoje zahteve uslovivši njihovo neispunjava· nje — rok je 17. maj — novim, još žešćim i još masovnijim mitingom.

Od članova Odbora saznajemo da je privremeno zamrznut i odlučan stav 156 lučkih radnika koji su spremni na štrajk glađu dok se svi njihovi zahtevi ne ispune. Za juče najavljena vanredna skupština opštinske organizacije sindikata odložena je — zbog nedostatka kvoruma. Ovde se to tumači strahom kao rezultatom sve češćeg verbalnog, ali i fizičkog nasrtaja na „demokratske neistomišljenike“ (u

Sevnule su, ali za kratko i palice. Kolona se raspala. Plavi automobil sa Hasanom Delićem, za tili čas se izgubio u pravcu centra grada. Operacija plavih uniformi tra-

i jala je nepuna dva minuta.

Kolona ipak nastavlja put ka centru grada. „Minutom ćutanja“

odaje poštu maglajskom SUP-u.

Zaustavlja se pred Skupštinom op-

ji štine u, čini se, nešto smanjenom

sastavu. ' U jednom trenutku Sava Grujić iz novosadske „Solidarnosti“ uz

| pomoć megafona predlaže da sc | svake večeri na tom mestu održa- vaju protestni mitinzi dok se Ha: san ne oslobodi.

Odjek je, međutim, slab. Umor čini svoje. Niko od učesnika mitinga očito nije zadovoljan njegovim efektima. Štaviše, jedan Novosađanin povišenim tonom govori svojim drugarima: „Ovoga puta ste me zajebali, i nikada više”. Svi su ljuti i na maglajski narod, koji u neznatnom broju, sa strane, posmatra šta se događa.

I Dževad to vidi. Uzima megafon i kaže: Moševljani su izgubili ovu bitku ali ne i rat. Ovde u Maglaju se ne može ništa dobiti osim pendreka. Od sada štrajkujemo glađu. Sutra u 15 časova smo u Beogradu pred Saveznom Skupštinom. Tražićemo da se neko oglasi iz Komisije za kontrolu grada SDB. Enver DEMIROVIĆ

centru Bara napadnut je Branko Radović, jedan od najeksponiranijih članova Odbora za organizaciju mitinga) koji i dalje traje. Rok kada mlado političko rukovodstvo Crne Gore treba da se izjasni o tome radi li se u Baru o tankom alibiju društveno-političkih struktura koje navodno štite „demokratiju u domenu dozvoljenog“, a traženu kadrovsku promenu krste napadom na važeći sistem i obnovu demokratije, ili pak stavu, uglavnom radnika koji bi da zaštite interese Luke, a tek naknadno svoj socijalni i životni status — ističe ove srede. Stanje statusa kvou gde svi imaju pravo i da zanovetaju, i da zagonetaju, traje svega još 50 sati.

S. LEKIĆ

as ar SF IKS LE IVUKIP IVNKML anrulUH ISLE RIJEKU Su RG REINA iSai e ON SY Sutra: Političke strukture i novinari Bara o problemima „asimetrične demokratije“

VANREDNA SJEDNICA RIV CRNE GORE, POVODOM ZAHTJEVA IZ IVAN-

GRADA

Celuloza u grlu

Protestne poruke RIV zbog nepodno na ranija kupovina socijalnog mira.

se neće baviti državnim preduzetništvom

Zakonodavac je kormilar

(Titograd, 14. maja) — Kao reagovanje na zaključke sjednice RIV Crne Gore, od 11. maja ove godine, odnosno na teleks kojim nijesu adekvatno preneseni ovi zaključci, na adresu crnogorske vlade odmah su pristigla tri teleksa u kojima se traži odlaganje roka završetka stečajnog postupka u fabrici celuloze i papira iz Ivangrada. U protesnim porukama zahtjeva se poništenje zaključka da se sjutra, 15. maja okonča ovaj postupak, u protivnom, kaže se u dopisima, u gradu na Limu biće organizovan generalni štrajk, koji će organizovati opštinska sindikalna organizacija, za što će podržati i druge opštinske društveno-političke strukture.

U današnjoj raspravi, koja je ovim povodom vođena na sjednici RIV, rečeno je da u zaključcima sa poslednje sjednice ne postoji datumom određeni rok, ali stoji zahtjev za ubrzanim sprovođenjem ovog postupka, čiji je rok prošao još u septembru prošle godine. Teleks — porukama, konstatovano je takođe, na pogrešnu adresu se upućuju neodmerene optužbe za stanje u stečajnom postupku, koji nije u direktnim kompetencijama ovog foruma.

Inače, prema riječima Marinka Rmuša, predsjednika Izvršnog odbora SO Ivangrad, u toj sredini je stvorena nepodnošljiva atmosfera i neraspoloženje zbog nagomilanih ekonomskih i socijalnih problema, nastalih nakon zavođenja stečajnog. postupka u najvećem radnom kolektivu ove opštine. Poklapanje datuma o okončanju stečajnog postupka, i donošenju ocjene o valjanosti elaborata za formiranje nove radne organizacije (15. maj) među radnicima je pobudilo sumnju da se time olakšava i sugerira negativna ocjena Investicione banke, smatra Rumša. On se za to založio za obustavljanje postupka, bar dok bankari ne saopšte svoje stavove. Treba naglasiti da se na ove stavove nije čekalo dugo, jer je Veselin Babić, predsjednik Poslovodnog odbora Investicione banke, saopštio stav nadležne komisije koja je ponuđeni elaborat odbila kao ekonomski neubedljiv.

Po mišljenju Slavka Drljevića, sekretara za finansije zabrinjava odnos prema imovini u fabrici celuloze i papira. Tamo se veruje, smatra on, da je sve njihovo osim dugova i negativnih rezultata poslovanja. Žarko Rakčević smatra da je sadašnja situacija u ivangradskoj sredini posljedica kupovanja socijalnog mira i navike naslanja-

šljive socijalne tenzije u Ivangradu. — Jefti— Doktor Radoje Kontić: crnogorska vlada

nja na državne jasle. Ovaj problem, smatra on, treba rješavati kroz ekonomske principe, a ne preslikavanjem stare firme, koja već decenijama nije davala rezultate. Za 24. godine rada ova RO je samo jednu godinu uspješno završila, a kako je to slikovito rekao Pavle Bulatović, „kad djete dva puta ponavlja isti razred, to je sigurno znak da nešto nije u redu“. Iz takve procjene proizilazi i zaključak dr Radoja Kontića, predsjednika RIV, koji je konstatovao da je osnovni razlog ovakvog stanja što stečajni postupak od početka nije išao kako treba, a razlozi su državno uplitanje i političko mešetarenje, kojima su se održavale iluzije o perspektivi. U tom smislu RIV će se maksimalno zalagati za iznalaženje rješenja, ali samo u okviru svoje nadležnosti, bez bavljenja državnim preduzetništvom. Izvršnom odboru SO Ivangrad preporučeni su ovakvi stavovi, kao i da se preispita odluka o generalnom štrajku, zakazanom za sjutra, kao metodu iznuđivanja rješenja koja vuku u još dublju krizu. Danas je formirana i radna grupa sastavljena od predstavnika RIV i Privredne komore koja će već posle podne posetiti Ivangrad. IL. LAKUŠIĆ