Borba, Jun 07, 1991, page 23

и

Nakon izveštaja policijske uprave u Splitu (koji je objavljen integralno u „Novoj makedoniji“) o događajima u ovom gradu za vreme demonstracija radnika i građana organizovanih pred Komandom vojno pomorske oblasti 6. maja, ostaje sigurno samo jedno — makedonski vojnik Saško Gešovski je ubijen. Ovaj izveštaj ne nudi ništa što se do sada znalo. Ni ko je ubica mladog vojnika, ne zna se ko je davio „vojnika iz transportera“ Svetlanča Nakova, niti ko je ranio vojnika Toni Stojčeva, a ni ko je kriv za eskalaciju radničkih demonstracija u krvavi obračun sa vojskom. U ovom izveštaju su uzroci demonstracija radnika i građana u Splitu mnogo važniji od posledica koje su pri tom nastale, mnogo važnije i od smrti jednog mladog vojnika, koji nije bio ni najmanje kriv.

Prva pomisao nakon čitanja ovog izveštaja je da on kao da nije pravljen od stručnih policijskih osoba i kao da uopšte nisu uzeti u obzir inspekcijski nalazi istrage. Veoma čudno i neshvatljivo kako u izveštaju mogu da se koriste termini nesvojstveni policijskoj istrazi, kao na primer, „navodno se pretpostavlja, „pretila je opasnost“ i slično, koji više odgovaraju izveštajima političkih foruma. Ovde postaje očigledno da policijska uprava u Splitu gubi svoju istinsku funkciju i stavlja se u službu dnevne politike. Jezik kojim je pisan izveštaj je veoma prepoznatljiv i svojstven svakodnevnim međurepubličkim prepiskama i konfrontacijama. Da se dobije u vremenu

Prvo je neshvatljivo zašto se čitava istraga oko demonstracija toliko odugovlačila. Zar je zaista bilo potrebno ravno 28 dana da bi se sastavio policijski izveštaj u kome se ništa novo ne kazuje od onoga što je javnost znala već narednog dana. Nije li to smišljen potez da bi se dobilo u vremenu, da bi javnost malo zaboravila na događaj, da bi se izbrisali krvavi tragovi koji su Ostali na pločniku pred stražarskom kućicom komande vojne pomorske oblasti gde je poginuo Saško Gešovski ı gde je ranjen Toni Stojčev.

No, ovakvi događaji u kojima se bezumlje plaća krvlju, na žalost, dugo ostaju u sećanju. Mnoge majke kojima su deca u armiji ili tek treba da idu, nakon ovih događaja noći pretvaraju u dane. Majke iz Makedonije kojima deca služe vojni rok u Hrvatskoj svakog dana pažljivo slušaju izveštaje iz Hrvatske i ši-

_YU PRESS __

ОТУОКЕМО PISMO „NOVE MAKEDONIJE“ HRVATSKOJ VLADI

Ko je ubio Saška Gešovskog?

НОВА МАКЕДОНИЈА

DUGO ČEKANJE ISTINE: Sa demonstracija ispred Komande VPO kada je poginuo vojnik Saško Gešovski

rom otvorenih očiju prelistavaju novine strahujući da među crnim slovima ne vide ime 5уоga sina.

Hrvatska već poodavno nije bezbedno područje. Nije bezbedna ni za pripadnike Jugoslovenske narodne armije. Makedonski vojnici u Hrvatskoj, konkretnije u Splitu poslužili su samo kao moneta za potkusurivanje, kao tampon zona, tačnije kao meta za nacionalističke obračune između Hrvatske i Srbije. Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske ne samo što ne garantuje nikakvu bezbednost mladićima koji u ovoj republici služe vojni rok, već se i obračunava s njima. Da li je kriv Saško Gešovski (neka nam oproste ro-

· ditelji što previše spominjemo

njegovo ime), zatim Toni Stojčev, Svetlančo Nakov i hiljade drugih mladih vojnika koji su tek počeli da osećaju blagodeti života, zbog međusobne mržnje koju su politička rukovodstva u Jugoslaviji usadila u jednom delu naroda. Makedonske majke ozbiljno razmišljaju da li da svoju decu puštaju da služe vojni rok izvan svoje republike, a posebno u Hrvatskoj. Tamo je rizik za život njihove dece isuviše veliki.

Zašto nema krivaca

On se posebno uvećao nakon objavljivanja jednog „ovakvog policijskog izveštaja, u kome se pokušava zataškati ceo slučaj, sakriti krivci za krvave posledice, da se sakrije ubica mladog vojnika iz Kavadaraca, da se sakrije lice koje je davilo vojnika na transporteru, da se sakrije onaj koji je pucao u vojnika Toni Stojčeva. U policijskom izveš-

taju se navodi da je „otkriven identitet građanina koji se prvi popeo na vojni transporter, građanina koji je izvlačio vojnika sa sedišta transportera i drugih umešanih građana“, ali se ne kazuju njihova imena niti da li su protiv njih preduzete krivične mere. U Izveštaju se još kaže da su iz mase demonstranata, kao i od strane vojske ispucani pojedinačni i rafalni meci, ali se ne kaže imenom i prezimenom ·ko je pucao. O policajcu, za koga je narednog dana zamenik saveznog sekretara za narodnu odbranu Stane Brovet izjavio da je ubica Gešovskog, sada se kaže da je bio „neposredno ugrožen od rafalnog pucanja vojnika i da je ispalio kratak rafal“. No i u ovom slučaju ne otkriva se njegov identitet.

Da li se ovo može nazvati policijskim izveštajem? Više bi se moglo reći da je to politički pamflet kojim želi da se izmanipuliše javnost. Posebno javnost u Makedoniji zato što su nastradali vojnici u splitskim demonstracijama, slučajno ili ne, baš iz Makedonije. Jedan ovakav izveštaj samo unosi dodatnu nervozu u ionako pregrejano stanje međunacionalnih odnosa u zemlji. On još više iritira i ostavlja široko polje za špekulacije i manipulacije.

Javnost, pre svega, u Makedoniji, svakodnevno je očekivala kompletan izveštaj splitske policije u kome će biti data potpuna slika zbivanja onog ponedeljka pred zgradom Komande vojno pomorske oblasti u Splitu. U minulom periodu širile su se raznorazne verzije o ubistvu među kojima i ona da je vojnik ubijen od svog starešine koji mu je naredio da puca u masu demonstranata, a on je odbio naređenje, nakon čega je usledilo ubistvo. Nudili su se i razni „dokazi“ o tome, prezentovane su izjave očevidaca u novinama, mahalo se nekakvim amaterskim filmom koji je snimljen u momentu kada je starešina pucao u mladog vojnika. No, od svega toga javnosti je ponuđen go i suvoparni izveštaj koji je mogao da posluži samo hrvatskom vrhovništvu. Javnost, posebno ova u Makedoniji, ostala je kratkih rukava.

Hrvatska vlada je dužna da pred makedonskom i jugoslovenskom javnošću, pred roditeljima Saška Gešovskog, pokaže da se zaista zalaže za pravnu državu ı da preduzme mere protiv ubica mladog nedužnog vojnika. PETAK, 7. JUN 1991. GODINE 23

Daleko je

Svajcarska

Ljubljana. — Tako davno, zanesene glave projekta Slovenačke nacionalne države, obećavali su nam da će Slovenija, kada se spase komunizma i Jugoslavije, O ništa manje do mala

vajcarska. Sada, pred „danom D“, kada nas od obećane samostalne Slovenije razdvaja samo nekoliko dana, niko više ne pominje Švajcarsku, pominju teškoće sa kojima bi se Slovenija mogla susretati. Peterle čak najavljuje i početni šok piše u Ljubljanskom „Nezvisnom dnevniku“, Vlado Miheljak.

Iz izjava Peterlea, Malešića i

ešoka, na sastanku sa predstavnicima Sindikata, moglo se — piše Miheljak, zaključiti da se Slovenija upušta u avanturu osamostaljivanja na sličan način kao mladići na „Camel—trophyju“ — sa puno nadanja, a malo unapred garatnovanog uspeha. Bilo kako, Slovenija, ističe Vlado Miheljak, posle 26. juna neće

postati ni druga ni treća Švajcar- ·

ska. Ako pristanemo na službene ocene priprema, jasno je da Slovenija stupa u samostalnost potpuno nepripremljena — ocenjuje „Nezavisni dnevnik“.

Pri tom je pitanje međunarodnog priznanja Slovenije možda još najmanji problem. Ozbiljan problem nastajuće države je, pre svega, raspadajuća nacionalna privreda. činjenica je, piše Nezavisni dnevnik da niti jedna ekonomski dotučena država ne može biti valjano samostalna, pa neće biti ni Slovenija. Činjenica je takođe da Slovenija, uprkos svim tim teškoćama, zbog svoje ekonomske superiornosti unutar Jugoslavije zauzima privilegovano mesto.

Ako evropska i svetska politička javnost, iz pragmatičnih razloga zahteva po svaku cenu želi jedinstvenu Jugoslaviju, onda bi Slovenija morala svoj ideal postaviti drugačije. Morala bi postaviti uslove pod kojima bi ostala u Jugoslaviji. Ljudska prava, tržište, suverenost i parlamentarna demokracija su kategorije koje Evropska zajednica priznaje kao nesporna civilizacijska dostignuća. Na tim osnovama, bi, tvrdi „Nezavisni dnevnik“ Slovenija mogla izgraditi svoju državnost, ali, istina ne bi bila druga Švajcarska, već država dovoljno snošljiva da bi se u njoj dalo živeti.

Pošto poslednjih meseci nismo izgradili solidne temelje samostalne države, postala nam je čak i nasilnička JNA premalo dosadna. Pošto je, uprkos svoj primitivnosti i nasilnosti, premalo odlučna da bi zaustavila otcepljenje Slovenije, počeli smo je sami izazivati — piše „Nezavisni dnevnik“. Iz dana u dan sve je jasnije da sadašnju vlast pred prevelikim obećanjima može spasti samo nasilni potez Armije. Zato možemo očekivati da će neki uraditi sve, kako bi je pravovremeno izazvali da reaguje — piše Vlado Miheljak. On ocenjuje da neće biti teško to izazivanje, bar to govore događaji poslednjih sedmica.

Bar nam JNA ide, na žalost na ruku — zaključuje „Nezavisni dnevnik“.

Zatočenici

Sarajevo — Zvuči možda paradoksalno, ali ukoliko republički lideri dostignu u Stojčevcu izvjestan sporazum, prisustvovaćemo ne samo masovnim uzdasima olakšanja, već ı velikoj političkoj prevari ljudi koji su mjesecima govorili jedno, radili drugo i konačno se dogovorili o nečem sasvim trećem, piše jučerašnje „Oslobođenje“. Vrate li se međutim, pomenuta gospoda kućama, neobavljena posla, u šta malo ko sumnja, kraj juna bi, prema mnogim „procjenama, mogao biti kritičan i po njih same i po Jugoslaviju, pošto niko ne može predvideti neposredne posljedice najavljenog. izdvajanja Hrvatske i Slovenije iz Jugoslovenske federacije. Stipe Mesić ustavni prodsjednik zem-

sopstvenih ОСЛОБОЂЕЊЕ

lje, ne isključuje ni intervenciju vojske, čime bi praktično bio označen kraj dosadašnje zajedničke države. Sve to Milošević, Tuđman i Kučan — jer o njima Je prevashodno riječ, dobro znaju. Učine li jedan drugome značajne ustupke, njihove najvatrenije pristalice podariće im, po političku sudbinu fatalan oreol poraženih, a ne postignu li nikakav sporazum — rizikuju da na sebe preuzmu trenutnu političku i moralnu, ali i istorijsku odpovornost za sudbinu naroda

projekata

koje sticajem okolnosti predstavljaju. Doda li se tome i njihovo različito razumijevanje i tumačenje aktuelnog evropskog, političkog, okruženja, lako je zaključiti da su oni zapravo zatočenici sopstvenih političkih projekata. Otuda je Milošević sve nesigurniji i prigušeniji, Tuđman sve neodlučniji i konfuzniji, a Kučan sve mrzovoljniji, naglašava „Oslobođenje“.

Optimizam je, nema sumnje, nužan, ali nas jedan analitičar onespokojava sljedećim pitanjem: ako je onoliko suza, modrica i krvi bilo potrebno za pad jednog televizijskog sluge, koliko će ih biti potrebno za pad gospodara?, piše između ostalog „Oslobođenje“.

Teško

obećana lakoća

VEČER

Maribor. — Tko je „kriv“ da je jučerašnji nastup finansijskog ministra Šešoka u slovenačkom parlamentu na mnogobrojne Slovence delovao kao „hladan tuš“, pita se u uvodniku u današnjem „Večeru“ glavni urednik Milan Predan, dodajući da je predsednik slovenačke vlade Lojze Peterle u poslednje vreme često smirivao očekivanja da će se 27. juna ujutro Slovenija iznenada naći u sasvim novoj pravnoj i stvarnoj situaciji. Slovenačka vlada takođe nije odgovorna što tri sedmice pre isteka plebiscitarnog roka pregovori sa saveznim organima još nisu zapravo ni započeli pošto se zna da je itek neuspeh predsedničkih pregovora na nivou republika ube-

dio Demos da savezne organe, kao partnera u pregovorima, nije moguće isključiti.

Međutim, čak i kad bi vladajuća koalicija pokazivala spremnost za pregovore sa Saveznom skupštinom, Predsedništvom SFRJ i Markovićem, to sasvim sigurno ne bi ništa pomoglo, ocenjuje „Večer“ dodajući da

” druga strana sa SIV-om na čelu

do juče uopšte nije ozbiljno shvatila slovenačko osamostaljivanje. Morali su sazreti uslovi da bi u Beogradu shvatili ozbiljnost severozapadnih namjera, ali pritisci inostranstva za dogo-. vorno rešenje jugoslovenske krize mogu spremnost federacije za odvojeni sporazum sa Slovenijom prije ukočiti nego podstaа. Zbog toga je Šešokovo izlaganje u slovenačkoj skupštini „susret sa realnošću“, na koju je slovenačko rukovodstvo do sada imalo veoma malo uticaja.

Političko sljepilo

ПОБЈЕДА

Titograd. — Niko nema pravo da se ljuti što je Stipe Mesić na izborima u Hrvatskoj dobio povjerenje nacionalne HDZ par:tije, ali, takođe, nema pravo ni on da se ljuti što nije izabran za predsjednika Predsjedništva Jugoslavije, kad se zna da program HDZ, kao osnovni cilj ima rušenje Jugoslavije i stvaranje neza-

visne države Hrvatske — kako navodi titogradska „Pobjeda“ u tekstu koji je juče doneo pod naslovom „Političko sljepilo“. Pošto ocjenjuje kao „polukonspirativne“ Mesićeve razgovore sa ambasadorima Njemačke, Holandije i Belgije, koje je obavio polovinom februara ove godine, list tvrdi da se Mesić upravo tada pominje kao šef države, ali čak i kao akter „terorističkih priprema i tajnog naoružavanja“, kako navodi „Pobjeda“.