Borba, Oct 19, 1991, page 2
KONFERENCIJA. Кере
РЕОТЕ5Т СЕТУОЕКЈСЕ _
Neshvaćeni Kostić
Pošto je lord Karingtomn zatražio od potpredsednika B. Kostića da govori u svoje ime, a ne u ime Predsedništva SFRJ, srpsko — crnogorski deo rukovodstva zemlje паpustio Konferenciju o Ju-
s...
goslaviji
Hag. — Članovi Predsedništva Jugoslavije Branko Kostić, Borisav Jović, Sejdo Bajramović i Jugoslav Kostić napustili su danas plenarnu sednicu Konferencije o Jugoslaviji. Posle toga je lord Karington objavio kraj zasedanja konferencije. Dogodilo se to nakon što je on prekinuo potpredsednika „Predsedništva Branka Kostića u njegovom izlaganju. Predsednik Konferencije o Jugoslaviji je taj potez učinio
· zato Što nije prihvatio da Kostić govori u ime Predsedništva, već samo kao član tog tela.
Povodom tog incidenta Branko Kostić je u razgovoru Sa novinarima ocenio da je reč o pokušaju da se „nama iz Predsedniš-
tva ne da prilika da kažemo svoju reč“. Kostić je izneo, kako je rekao, stavove Predsedništva sa sinoćnje sednice, njihov osnovni smisao, naglašavajući da dokument o globalnom rešenju jugoslovenske krize polazi od toga kao da Jugoslavije kao međunarodnog subjekta nema.
„Jugoslavija se jednostavno briše i polazi se od toga da šest republika. postaju suverene države. Mi smo smatrali, ocenili i saopštili da se ne može ni u kom slučaju tako razgovarati, jer je Jugoslavija međunarodno priznat subjekt, a da oni koji žele da se otcepe treba to da učine na legalan način.“
„Očigledno je da to moje izlaganje, koje ja na žalost nisam uspeo da završim nije naišlo na potpuno razumevanje i gOSpOdin Karington mi je oduzeo reč. Zbog toga smo mi, koji smo sinoć učestvovali na sednici Predsedništva, napustili rad konferencije“, zaključio je potpredsednik Predsedništva Branko Kostić.
(Tanjug)
2 SUBOTA-NEDELJA, 19-20. OKTOBAR 1991. GODINE ООбАВАЈ ВАМА |
BAŠKI SKUD O JUGOSLOVENSKOJ KRIZI SLOBODAN MILOŠEVIĆ
Ukidanje Jugoslavije
neti samo jugoslovenski narodi koji su je i stvorili
Upravo sa tim ciljem ukazaću: na akteristike predloženih aranžmana koje smo juče dobili i koji nesumnjivo sadrže nastojanja da se reše protivrečnosti i slabosti koje treba eliminisati u daljem toku rada Konferencije. Zato, predlog koji smo dobili ne možemo prihvatiti.
Prvo, izuzetno smo iznenađeni što se, posle inače tačne konstatacije rukovodstva Konferencije, da su izostali rezultati u radnim grupama i na plenarnim sednicama, pre ovih predloga koje smo juče dobili, nije aktivirao mehanizam otklanjanja nesporazuma i blokada koji je ugrađen u Konferenciju, a to je Arbitražna komisija. Naime, niz suštinskih sporova u stavovima nastao je oko pitanja koja su nezaobilazni principi međunarod-
nog pravnog poretka i na koji· та рофуа sav sađašnji svetski
poredak.
Među sporna pitanja o kojima je trebalo da se pribavi mišljenje Arbitražne komisije ulazi, pre svega:
=. ko može biti subjekt prava na samoopredeljenje, narod ili federalna jedinica?;
2. zakonitost secesije sa stanovišta međunarodnog prava i uslovi pod kojima može biti ostvarena; 3. status unutrašnjih ili admi-
tavni i pravni poredak u Jugoslaviji i propisuju elemente za jedno potpuno novo ustavno uređenje političkog prostora na kojem se nalazi. današnja Jugoslavija. Njima se ne samo prekida unutrašnji ustavni kontinuitet Jugoslavije, n se ukida i Jugoslavija kao država koja kontinuirano ротор već preko 70 godina. Odluku o ukidanju države ne može doneti jedan međunarodni forum, niti čak vrhovna ustavotvorna vlast u zemlji. Takvu odluku mogu doneti samo oni subjekti koji su svojevremeno stvorili tu državu. Jugoslaviju su stvorili jugoslovenski narodi i odluku o njenom prestanku mogu samo oni doneti na narodnom referendumu. Mandat za prihvatanje ovih aranžmana nema nijedan od učesnika na ovoj Konferenciji, niti ga ima ova Konferencija kao forum.
Treće, od važećeg ustavnog uređenja zemlje, koje se ovim predlozima u celini ignoriše,
· uzimaju se jedino postojeće fe-
deralne jedinice i njihove granice. A te federalne jedinice formirane su u vreme i neposredno posle II svetskog rata, a njihove granice nikada nisu bile utvrđene ni u jednom pravnom aktu koji bi bio demokratski verifikovan. nitrativnih granica i spoljnih ili
državnih granica sa stanovišta univerzalnog „međunarodnog prava, Završnog, akta KEBS-a i Pariske povelje, kao i niz drugih
pitanja o kojima je reč u predlo--
ženom aktu.
Pravno, ali i pravedno rešenje
Očekivali smo da će o tim pitanjima, s obzirom na njihov izrazito stručni karakter, svoje meritorno mišljenje dati tako eminentno sastavljeno telo, Čime bi se obezbedilo rešenje koje je ne samo zasnovano na pravu, nego i pravedno.
No, dogodilo se ne samo to da je Arbitražna komisija potpuno zaobiđena u radu, nego je is-
| tovremeno zbog toga propušte-
no da se u predlaganju rešenja u najvećoj meri osloni na legalitet, kontinuitet, pravičnost i jednaКи zaštitu interesa svih učesnia. Drugo, predloženi aranžmani za opšti sporazum o jugoslovenskoj krizi suspenduju važeći Uus-
Secesija uzrok sukoba
Četvrto, ovim predlozima legalizuju se jednostrani akti secesije pojedinih republika, koje je
- Ustavni sud Jugoslavije poništio
kao protivustavne. Upravo jednostrana secesija republika bila je uzrok oružanih sukoba, pošto je ugrozila integritet zemlje i naroda. Prostim Терантоуапјеш takvog stanja ne samo što bi bili pogaženi principi pravnog poretka, već nesumnjivo, ne bi bili uklonjeni ni osnovni uzroci oružanih sukoba u Јава Bežanje od stvarnih užroka krize moglo bi nas tako samo udaljiti od ustanovljavanja trajnog i stabilnog mira u Jugoslaviji. Postojeće federalne jedinice nastale kroz koncepciju federalnog državnog uređenja Jugoslavije, nisu objektivno podobne da budu suverene i nezavisne države, od koje se pretpostavke polazi u ovim aranžmanima.
Peto, postalo je do sada, nad-
Ponućđeni predlog o rešenju jugoslovenske krize ne možemo p'
ukida Jugoslaviju kao državu koja konktinuirano postoji već 70
amo se, svima jasno da je žarište oružanog, aaa u JU pitanje ja srpskog naroda u Hrvats овој та uništenju drugi put za pola veka. Nema pravednog rešenja jugoslovenske krize bez obezbeđivanja zaštite ličnog i nacionalnog opstanka srpskog naroda. A samo ako rešenje tog pitanja bude pravedno, a to znači da ravnopravno uvaži interese presudne i za srpski i za drugih pet konsti-
tutivnih naroda Jugoslavije, vratiće se i trajno obezbediti mir i uslovi za uspešan razvoj svih naroda. Ne postoje objektivni razlozi da nijedan jugoslovenski narod bude oštećen u razrešavanju jugoslovenske krize.
Neki predlozi za rešenje pitanja specijalnog statusa SAO Krajine i SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, koji se nalaze u „Aranžmanima za opšte rešenje“ dobra su početna osnova, ali su u pojedinim delovima nedovoljni, a u drugim neprecizni i protivrečni. Naime, dobro je što se predlaže zakonodavna i izvršna vlast koja uključuje i sopstvene policijske snage, kao i sopstveno pravosuđe. Ali, to u postojećim okolnostima nije dovoljno, ako se istovremeno ne garantuje potpuna i trajna demilitarizacija tih teritorija, odnosno isključi svaki pristup bilo kakvih vojnih formacija na njih, i ako se, umesto neprecizno pomenute međunarodne kontrole ostvarivanja specijalnog statusa, ne predvide čvrste i jasne garancije međunarodne zajednice
rihvatiti jer suspenduje važeći ustavni poredak i godina 0 Odluku o ukidanju države mogu do-
sadržane u međunarodnom ugovoru, kao i stalno međuna-
· rodno telo za njegovo praćenje.
Minogo otvorenih pitanja
U predlogu, dakle, ima još mnogo otvorenih pitanja koja traže jasnija i bolja rešenja. Na tim pitanjima, koja su radne grupe već identifikovale, treba, kao i u okviru Arbitraže, nastaviti rad. Pri tome se mora u potpunosti poštovati princip da se
· nijedno pitanje ne rešava parci-
jalno, već u okviru globalnog sporazuma. To znači da se nijedno pojedinačno pitanje ne može smatrati rešenim, (sem ukoliko nije potpuno izolovano), dok se o svim spornim pitanjima ne postigne sporazum. Naime, ne vidim kako bi moglo stupiti na snagu međunarodno priznanje republika pre razrešenja Ključnih spornih pitanja.
Smatram da je u interesu svih učesnika sporazuma”da'Se-rešć-
_ nja u ponuđenom papiru bitno
poboljšaju otklanjanjem slabosti koje pominjem. Dosadašnji tok rada radnih grupa ukazuje da se 'i u ekonomskom uređenju mogu
· da predvide rešenja koja će
obezbediti veći stepen integracije od carinske unije, i da je više republika u tom pravcu isticalo svoje opredeljenje. Carinska unija je nestabilan aranžman, kako iskustvo pokazuje; ona se ili raspada ili prelazi u viši oblik integracije, u ekonomsku uniju sa slobodom kretanja faktora proizvodnje. A smatram da bi se čak i та sistem plaćanja među članicama carinske unije ili više oblika integracije mogla naći pogodnija rešenja od netržišnog klirinškog modela. И Očekujemo da će Konferenci-
"ја о Jugoslaviji nastaviti rad u
svim svojim oblicima i da će se u tom radu, da bi rešenje bilo osnova mira, podjednako uvažavati interesi svih, a naročito principi legaliteta i pravičnosti.
Takav pristup predlaganju rešenja jugoslovenske krize zasnovan je na činjenicama da je Jugoslavija osnivač OUN i svih univerzalnih međunarodnih organizacija, da je četiri puta učestvovala u međunarodnim mirovnim snagama (peace keeping forces), да је потписник свих легислативних уговора на којима почива данашњи међународни правни поредак.
MILAN KUČAN
da sarađuje sa republika
/floguća saradnja Predsednik Slovenije izjavio da je njegova, ma/državama „bivše SFRJ“.
suverena i nezavisna, država spremna 6 Slovenija zainteresovana
za uspostavljanje zone slobodne trgovine sa onima koji to budu želeli
Hag. — Predsednik Slovenije Milan Kučan je na početku izlaganja istakao da jugoslovenska kriza „ima veoma duboke korene“ i dodao da uzroci te krize još nisu sasvim identifikovani.
odvukao je, takođe, da Jugoslavija, „budući da je prvenstveno politička i ideološka konstrukćija, ne može da sledi evropsku demokratiju, posebno nakon promena izazvanih rušenjem berlinskog zida“. |
WX 4 OM VODA
Po rečima Kučana, Slovenija je svoja očekivanja od Konferen-. cije izložila još uoči prvog, samita u Hagu. Ona se svode na dobijanje garancija za stabilan i trajan' mir. kao i ostvarivanje prava svih; stvaranje osnova Za međunarodno priznanje Slovenije i drugih repubika koje to žele; olakšavanje dogovora 0 državnom. nasleđu i, konačno, postizanje sporazuma O mogućnosti buduće kooperacije. 5 сети Пака оце Па би алат 46770)
Кисап је podvukao da Slovenija kao suverena i nezavisna država želi i smatra korisnim da sarađuje sa republikama/državama bivše SFRJ, ili njihovom asocijacijom, ako ona bude stvorena. Rekao je, takođe, da je Slovenija i do sada u svoj pravni sistem i praksu uključivala međunarodne standarde i ljudskim pravima. i
Govoreći o mogućim екоnomskim vezama, Kučan je na-
а а)
veo da bi Slovenija „verovatno našla interes“ za uspsotavljanje zone slobodne irgovine Sa OnL ma koji to budu želeli. |