Borba, Mar 14, 1994, page 19

BORBA PONEDELJAK 14. MART 1994.

INSTITUCIJE KULTURE O NOVOM EKONOMSKOM PROGRAMU

Buđenje

Beograd. (Tanjug). — Stabilniji dinar uticaće i na stabilnije poslovanje u kulturi, a Vlada Srbije je, zahvaljujući novom екоnomskom programu, već uvećala sredstva za neke važne kulturne projekte — istakao je u izjavi za Tanjug republički ministar kulture, Đoko Stojičić. e

Direktor Narodnog muzeja Jefta Jeftović najveću vrednost novog ekonomskog programa vidi u zaustavljanju hiperinflaciје. Е Direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Radomir Stanić ističe zadovoljstvo svih zaposlenih u Zavodu (uz primedbu da plate od 65 do 70 dinara i još nisu na zadoOvoOljavajućem nivou) što se sredstvima iz budžeta ipak može planski raspolagati.

Direktor Muzeja jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović ističe da nove mere jako puno znače za Kinoteku.

Kinoteka je dobro radila i prošle godine jer je imala više od 90.000 posetilaca u sali sa 170 mesta, ali usled hiperinflacije, od prodatih karata po ceni od jedne marke po bančinom kursu nije moglo da se zaradi ni 10 odsto realne vrednosti, a tri službenice su obrađivale po 320 čekova dnevno.

Ako bi ove ekonomske mere potrajale to bi bitno povećalo mogućnost kupovine novih filmova za Kinoteku, ali i za bios-

Gi bicija kope, televiziju i video, ocenio je Zelenović. Е

Slična su iskustva Beogradske filharmonije. Direktor Branka Cvejić Mezei podseća da je ovaj ugledni orkestar. i u prethodnom periodu imao ogromnu posetu na gotovo svakom koncertu, al: da se zarada potpuno gubila do trenutka realizacije.

Ulaznice sada koštaju dva dinara, a prihod od koncerata više nije zanemarljiva stavka, ističu u Filharmoniji.

Upravnik pozorišta „Atelje 212“ Ljubomir Draškić takođe kaže da je, za sada, situacija bolja i da je najvažnije što se ne obezvređuje prihod, ali dodaje da nove mere suviše kratko traju da bi se procenili pravi efekti.

Poseta u „Ateljeu“, a i u drugim pozorištima, velika je kao i ranije. Cene nisu promenljive, ali sada, zahvaljujući bržoj realizaciji, predstavljaju stabilan prihod, kaže Drašković.

Generalni direktor BIGZ-a Ilija Rapajić ističe da BIGZ-ova dečja izdanja koštaju tri do četiri dinara, dok su u svetu u proseku deset do 20 maraka, a u knjižarskoj mreži već se oseća stabilizacija, pa i lagano povećanje prodaje, kaže Rapajić.

Dobrim izdavačima odgovara čvrsta i stabilna ekonomska politika, naglasio je on, rezimirajući time nepodeljenu podršku kulturnih ustanova novim ckonomskim merama.

GODIŠNJICA ROĐENJA MIROSLAVA ANTIĆA ~ 6 „44 „Ромесекје e ee posle šri decenije

Novi Sad. — Dan rođenja pesnika Miroslava Antića, 14. mart, biće i ovog puta obeležen manifestacijom „Ispričano za proleće“, koja je nazvana prema Antićevoj prvoj objavljenoj knjizi. U organizaciji Memorijala „Miroslav Antić“ i Kulturno-prosvetne zajednice Vojvodine, danas će biti položeno cveće na presnikov grob u Novom Sadu i kraj spomen-obeležja u Dunavskoom parku, gde će Mira Banjac kazivati stihove Atnićeve „Vojvodiпе“. Program Memorijala nastavlja se razgovorom u Kulturno-prosvetnoj zajednici Vojvodine o Antićevoj drami „Povečerje“, pronađenoj posle više od tri decenije, a čija je premijera bila 1961. godine u Novom Sadu, u režiji autora. U novosadskom bioskopu „Arena“ biće prikazan film „Doručak sa đavo-

lom“, kao podsećanje i na Atnićev filmski angažman.

U ateljeu Bore Popržana na Petrovaradinskoj tvrđavi, glumci, književnici i prijatelji Miroslava Atnića priređuju veče „Atnić u anegdotama“. Ideja o realizaciji Spomen-ateljea „Miroslav Antić“ ove godine je započela ostvarivanje izložbom radova prikupljenih su Beogradu. Svojevremeno, Miroslav Antić se obratio svim značajnijim jugoslovenskim slikarima sa molbom da poklone po jednu sliku za galeriju u Mokrinu. Antićevom delu, da podsetimo, bile su posvećene večeri u Zagrebu 1989, Sarajevu 1990, a ove godine u Beogradu, u Ateljeu 212, pa je Spomen-atelje danas u prilici da prezentuje brojne likovne radove i sa prostora bivše Jugoslavije kojima je Miroslav Antić pripadao.

па.

DANAS | SUTRA U SANU

Gost Evangelos Mucopulos

Beograd, (Tanjug). — Grčki filozof akademik Evangelos Mucopulos, održaće danas i sutra u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti predavanja „Alternativni procesi u toku umetničke kreacije“ i „Pojmovi Kairos i Kairičnost“. Oba predavanja uglednog atinskog gosta pokazuju да пјеgova koncepcija filozofije umetnosti prevazilazi granice estetike u užem disciplinirnom značenju i koncentriše se na problem

„Kairos“ u umetničkom stvaralaštvu, kao na onaj povoljni, srećni, slučajni čas, koji je i u grčkom mitu i пајгапјет prčkom pesništvu smatran presudnim za tok i ishod stvaralačkog procesa.

Mucopulos je upravnik Odeljenja društvenih nauka i potpredsednik Akademije nauka u Atini, profesor Univerziteta i direktor atinskog Instituta za filozofiju. Rekordi američkih bioskopa

Las Vegas. (UPI) — Američki bioskopi su prošle godine ostvarili rekordni prihod od 5,15 milijardi dolara, i zabeležili najveći broj gledalaca od 1989. naovamo. Podaci profesionalnih udruZcnja pokazuju da su prošlogodišnji hitovi „Park iz doba jurc“

i „Begunac“ najzaslužniji što jc potučen prethodni rekordni prihod od 5,03 milijarde dolara u 1989.

· Broj розе аса је 1993. роус-

ćan za šest odsto u odnosu na-·

prethodnu godinu, a ccnc ulaznica u proscku su iznosilc 4,14 dolara.

ČARLS BUKOVSKI, 1920-1994.

Pesnik

Verovali smo da će uspeti. Ali „smrt je poslednja šala u seriji loših šala“.

Čarlsu Bukovskom je nedostajalo šest godina da ispuni sopstveno obećanje da će umreti 2000. godine, jer je „to lepa, okrugla cifra“. Nekako smo znali da tako govore samo oni čiji je odnos sa vremenom potpuno drugačiji. I ta kako je bio. Počeo je da piše u trideset petoj godini, ne mareći što pisci u tim godinama već pripremaju sabrana dela. Slavu, malo uspeha, i ponešto novca stiče u pedesetoj, kada je mnogima već svejedno. Citavog života ustajao je u podne, što je za njega bilo merilo životnog uspeha. Stario je drugačije od ostalih ljudi, toliko da smo u svakoj novoj knjizi očekivali da je odlučio da ne umre, već da želi večno da nastavi sa otvaranjem boca. A u bocama je bila tajna, ili kako reče Hemingvej, njihovo otvaranje od ljudi pravi pijance. A Bukovski je i tu bio jedan od najvećih:

„Na većinu ljudi alkohol deluje krajnje destruktivno, ja sam samo izuzetak. Sve ono kreativno izvedem u pijanom stanju. To je veliko olakšanje, jer sam u osnovi stidljiva i povučena ličnost, a alkohol mi omogući da postanem kao neki junak koji lako prolazi kroz prostor i vreme i čini sve moguće stvari“

Milenko Radovic, Milorad Pavić i ljuba Popović na promociji u SANU

svih gui

Dakle, danas, ili ovih dana, sve ozbiljne novine objavljuju tekstove o jednom totalno neodgovornom alkosu, koji se ljudima celog života smejao u lice, i koji nije imao nimalo poštovanja prema ženama. Takve stvari nikada nisu bile omiljene, a to su još manje danas u svetu ljudskih prava i političke korektnosti koja zabranjuje upotrebu reči „debeo“ i zamenjuje je „alternativnim telesnim izgledom“. Možda je i zbog toga Bukovski odlučio da prekrši svoje obećanje. Početak priče je u Nemačkoj, 1920. godine. Ubrzo stiže u Ameriku. Vredno radi na „američkoj biografiji“: poštar, vozač kamiona, liftboj, kurir.. Prvu zbirku poezije objavljuje u četrdesetoj godini, prvu prozu skoro u pedesetoj. Jednostavno se dogodilo, prst u oko američkom sistemu, američkom snu i načinu života bio je trajno zaboden, iako je bilo teško ustanoviti odakle dolazi. A stigao je iz mračnih, jeftinih sobičaka, ispunjenih alkoholnim isparenjima. I sve što će kasnije obeležavati njegovu književnu pojavu vezano je za pronalaženje grupe u koju bi ga smestili. Svojatali su ga (ili su ga tamo gurali) bitnici, rokeri, svi mogući alternativni pokreti, a dospeo je čak i do Holivuda. Ipak, nikad nije napustio

PROMOCIJA KNIIGE O L|UBI POPOVIĆU

Citanje nenaslikanog

Poseta poznatog slikara Ljube Popovića Beogradu, poklopila se sa izlaskom iz štampe, po svemu značajne, ali pomalo i neobične knjige Renea de Solijea „Ljuba“ (izdanje „Prosveta“ Trgovina d.d.). To je već druga knjiga ovog „posvećenika u tajne“ o Ljubi Popoviću, koja se sada premijerno pojavljuje na srpskom jeziku.

„Tajanstveni Belgijanac“, kako urednik ovog izdanja, pisac i slikar Branko Kukić, predstavlja De Solijea, beležio je svoja razmišljanja o slikama Ljube Popovića, na samom početku njegoVog pariskog perioda, krajem

„Bosmen“ bosanski strip

Uskoro će se u Sarajevu kako najavljuju tamošnji mcdiji — pojaviti prvi bosanski strip pod nazivom — „Bosmen“. Izdvavač je firma „Наsabcgović-trajd“: U njihovoj reklami ističc sc da ćc sc nakon „Betmcna“ i „Supcrmcna“ po prvi put u svctskom stripu „pojaviti lik iz stvarnosti koji prelazi svc granicc mašte“, čijc je imc „Dosmcn“.

G.R.

prvi

šezdesetih i početkom sedamdesetih. Posećivao ga je, kako se sam Popović prisećao tokom subotnje promocije u svečanoj sali SANU, u njegovom ateljeu na Monmartru i Monparnasu, postavljao razna pitanja i vodio ђеleške. Deceniju kasnije, na samrtničkoj postelji. autor brojnih radova o Kandinskom, Hartunви ı Bošu, pružio je Popoviću dve ispisanc sveskc, punc fusnota, cedulja, refercnci, ali i sa malim scenarijom. Tekst Renca dc Solijea, težak za dešifrovanjc i „bez budućnosti“, kako sc učinilo urednicima uglednog „Gali-

dobrovoljni status književnog i ljudskog, usamljenika. Slušao je Malera, nije voleo rok muziku („Bah, Mocart i Betoven su za njil: još uvek bogovi“), prezirao je društvo pisaca i književne žurke koje oni organizuju, živeo je okružen mačkama i ženama koje su, poput njega, znale i osctile da je život nešto više od prepodnevnog šopinga.

U SFRJ stiže 1981. knjigom „Zabilješke starog pokvarenjaka“, u izdanju zagrebačkog „Augusta Cesarca“. Nakon tog revolucionarnog koraka, Čarlsa Bukovskog preuzima Beograd, koji objavljuje knjige „Priče o običnom ludilu“, „Žene“, zbirke poezije, „Muziku vrele vode“, „Holiуца“, „Šekspir nikada ovo nije radio“... Ako ne računamo komplete na metar, Bukovski je sa 14 knjiga najprevođeniji strani

isac. Verovatno i najčitaniji.

esto totalno pogrešno. Njegove knjige su se preturale po rukama kao pornografski časopisi, Između seksualnih scena, koje su trajale kao paljenje cigarete, bilo je sve ostalo, riznica u kojoj su pomešani strast i smeh, cinizam i bol, patnja i ljubav, sve što ste o kapitalizmu želeli da saznate a niste smeli da pitate. Nakon ovog odlaska, još je vidljivija tragičnost literature, pa i sveta u kome je previše pesnika i premalo poezije. Ivica Petrović

_ FOTO: A. Stanković

biblioteci godinama, svc dok ga nije „rastumačila“ “gospođa Sesil Talamon.

Tako je nastala knjiga, koja daje fusnote, za slike koje ne postoje, koja nas tera da ih „naslikamo“ iznova i sami, primetio je pisac Milorad Pavić tokom promocijc. Rcnc dc Solijc jc svu svoju krcativnu cncrgiju usmcrio u Ljubinu sliku. Za Pavića on je rudar, koji iznosi na površinu опо 510 je vidco u Popovićevim slikama. „Ali u jednom trenutku mi sc učinilo — nastavio jc Pavić — da jc MRcnc dc Solijc tražio đavola; ! пазао ва је. U tomc jc

mara“, stajao je u Popovićevoj barem bio ncumoran.“ S.K. U VRANJU, OD 23. MARTA

e e Borina nedelja, 28. put Vranje. — Kulturna manifcsta- gostuje „Brankovo kolo“ iz cija Borina nedelja, posvećena Srcmskih Karlovaca. MBrojni

jednom od najvećih srpskih rcalista Borislavu Stankoviću, tvorcu „Koštanc“, „Tašanc“ i „Ncčistc krvi“, održava sc po 28. put od 23. do 27. marta u piščevom rodnom Vranju. Priredbu ćc otvoriti književnik Miroslav Josić Višnjić, prošlogodišnji dobitnik Nagrade „Dora Stanković“. Istc vcčcri otvara sc izložba prafika Stilana Koigovića, a 24. marta

književni kritičari razgovaraćc za „okruglim stolom“ o temi „Kuda idc srpska proza“, dok ćc Čedomir Mirković govoriti o dclu Tanasija Mladenovića.

Poslcdnjece dana Borinc ncdcljc, 27. marta, tročlani žiri (Ljubiša Jeremić, Srba Ignjatović, Radivojc Mikić) proglasićc ovogodis njcE dobitnika Nagrade „Dor. Stanković“. B.S.