Borba, Dec 17, 1994, page 26

тај ћу л Ma Ta |jy МА MO Yi

Čovekova budućnost je – pod vodom

va živa bića potiču iz mora, ali

sve tajne koje ono skriva još ni-

su razrešene. Prostrane morske površine prekrivaju polovinu naše planete, a okeani prehranjuju mnoštvo ljudi i presudno utiču na zemaljsku klimu. Međutim, čovek današnjice sve više zagađuje mora i uništava život u njima.

Šezdeset odsto površine zemlje prekrivaju okeani, a debljina tog sloja vode dostiže i 4.000 metara, pa i više. A veći deo tog „dubokog mora" još uvek je neistražen.

Tajne mora.

Ako mi danas nehatnim izazivanjem efekta staklene bašte ponovo izazovemo povećanja prosečnih temperatura za samo dva stepena,

dovešćemo do slične labilne klimatske situacije do

koje je došlo u davno proteklim vremenima

Istraživanja svakim danom otkrivaju mnoge biološke senzacije. Doduše, pretrage u velikim dubinama mora iziskuju ogromna materijalna sredstva, jer su za ta istraživanja neophodni roboti, merne stanice i druga skupa oprema. No, ako tim putem saznamo nešto više o uticaju mora na klimu, sva ta ulaganja će se i te kako isplatiti. U protivnom, ako se ne ispitaju tajne „klima mašine“ koju predstavlja more, čovečanstvo neće moći da izbegne katastrofalne posledice efekta tako zvane staklene bašte, to jest neprirodnog zagrevanja naše planete. a

Na tu neželjenu pojavu utiču dve presudne činjenice: cirkulacija ugljenika u okeanima i stabilnost globalnih morskih struja. Kako je utvrđeno, u morima se nalazi 95 odsto ukupnih količina ugljenika koje kruže biosferom. Da okeani ne predstavljaju snažnu pumpu koja usisava pretežni deo ugljendioksida koji ispuštaju ljudi a zatim ga „skladišti“ na dnu mora, odavno bismo već imali grdne probleme s klimatskim promenama. ;

Na žalost, naučnici još uvek veoma malo znaju o biološkom funkcionisanju te morske pumpe za ugljenik. U grubim crtama, ona deluje na sledeći način: alge i plankton na površini mora iz vaZduha uzimaju ugljenmonoksid koji im je neophodan za rast i vezuju ga kao ugljenik u svojoj biomasi. Ona biva ili pojedena od morskih životinja, ili vremenom potone na dno okeana. Tamo se kao ugljenik uskladišti u sedimentima. No, može se desiti da ga i na morskom dnu proždru, recimo, neke ribe, i tako taj uglienik ponovo dospeva „u promet“. A šta se zapravo s tim ugljenikom događa, to bi pouzdano tek trebalo da se utvrdi.

· Mnoga su pitanja u vezi sa morem i zakonitostima života na njegovom dnu i površini zasad ostala bez odgovora.

Zašto na primer u Atlantiku postoje veli- •

ke povišine pokrivene planktonima o či-

jem se ritmu razmnožavanja i sastavu ništa određeno ne zna? | zašto takvih ogromnih količina plankiona na južnoj polulopti uopšte nema? Da li ih proždiru ribe kojima se hrane kitovi, a pošto ove krupne sisare čovek nemilosrdno tamani, ta se vrsta riba prekomerno razmnožila, i tako se taj nepovoljni ekološki krug zatvara, na štetu ljudi. Pod tim uslovima naravno biološka pumpa za ugljenik u morima ne može efikasno da funkcioniše.

Podjednako značajnu ulogu za procenu predstojećih klimatskih promena imaju morske struje. Tim problemom pozabavila se jedna grupa švajcarskih naučnika, stručnjaka za klimu i fiziku čovekove okoline na univerzitetu u Bernu. Oni su obavili dubinska bušenja u ledu Grenlanda. Prodrli su do rekordne dubine od 3.028 metara i izvukli na

– Sad ti je valjda jasnije zašto postoji jaz između rukovodeće strukture i baze!?

Subota - nedelja 17-18. decembar 1994.

пр завјет а пој пе ~

površinu uzorke leda koji potiču od sne- , ga napadanog pre 250 hiljada godina.

Ta bušotina dubine tri kilometra” omogućava, kao neki zamrznuti naučni arhiv okoliša da se očitaju koje su temperature, količine padavina ugljendioksida i metana u tom regionu preovladavale u proteklim milenijumima i stolećima. E ;

Jedan od najzapaženijih rezultata ovog istraživanja jeste otkriće da je pre poslednjeg ledenog doba u toj oblasti vladala klima za dva stepena ioplija nego danas. Međutim, ta se klima odlikovala znatno većim, ekstremnijim i bržim temperaturnim promenama. Tada se prosečna godišnja temperatura u rasponu od dva do tri stoleća promenila. za punih pet stepeni, što su izuzetno velike oscilacije. .

Nameće se sledeća paralela: ako mi danas nehatnim izazivanjem efekta staklene bašte ponovo izazovemo povećanja prosečnih temperatura za samo. dva stepena, dovešćemo do slične labilne klimatske situacije do koje je do šlo usled otopljavanja u davno proteklim vremenima.

Da razmotrimo konačno i uticaj Golfske struje na dinamiku klimatskih pro mena. Ova topla struja predstavlja u' neku ruku centralno grejanje Evrope. Ako bi se ona rashladila, to bi moglo da, dovede do katastrofalnih posledica na našem kontinentu. Naučnici doduše smatraju da će proći barem još čeliri do. pet stoleća pre no što će da nas zadesi taj hladni šok.

Naravno do toga neće doći ako oi” krijemo zakonitosti kojima se povinuju morska strujanja. Dve značajne „pumz pe" koje se nalaze na oba pola odredđur ju temperaturu struja. Odande kreću hladne, solju zasićene vodene mase ka severnom Atlantiku, a preko ekvatora ka južnoj Zemljinoj polulopti, prouzroku jući gigantska strujanja. Pri tome hlad" na voda sa Antarktika pokušava da se izbori sa toplijom koja stiže sa Arktika. U tom „boju“ zasad nadvladava za dva minusna stupnja hladnija struja sa An: tarktika. Ali, neki snažni vetrovi mogli Di da poremete tu sadašnju temperaturu morskih struja, a time i klimu.

U svakom slučaju, okean, tu global: nu mašinu koja uslovljava klimatske promene, valjalo bi u tančine proućitli; ako želimo da saznamo, a možda i dč utičemo na budućnost čovečansiva. | e Pripremio: A. бгозбегде!

air га тела