RTV Teorija i praksa, Jan 01, 1991, page 25

rešenja ne mogu transferisati npr. iz jednog američkog predsedničkog političkog sistema sa potpuno drugačijim medijskim odnosima, na našu situaciju koja je veoma specifična. To treba imati u vidu i tokom pripreme novog, budućeg zakona o radio-televiziji. Novak POPOVIĆ Jugoslovenski institut za novinarstvo ZA ŠIRE ODREĐIVANJE FUNKCIJA SISTEMA INFORMISANJA Govoriću ukratko o funkcijama sistema informisanja i u vezi s tim o nekim aspektima slobode štampe. U Zakonu o kojem je reč funkcija sistema informisanja je svedena samo na jednu jedinu funkciju a to je informisanje dok smo ranije to određivali šire uzimajući, pored ove, i obrazovnu i rekreativnu funkciju. Ceo sistem, ipak, ne može služiti samo za informisanje građana naročito u periodu demokratizacije u društvu gde se sve mora posmatrati šire i sadržajnije. Zakon treba da predvidi da sredstva informisanja, s jedne strane, prikupljaju, obrađuju i objavljuju informacije a, s druge strane, zauzimaju stavove i kritičku poziciju. Upravo na početku procesa demokratizacije treba omogućiti sredstvima informisanja da igraju aktivniju ulogu i zauzimaju kritičku poziciju. Ona su dužna da pruže i svoj doprinos opštem obrazovanju građana kao i obrazovanju javnog mnenja. Pitanje slobode štampe nije tako jednostavno. U nekim zemljama postoje dve kategorije slobode štampe eksterna i interna. Eksterna je opšta sloboda štampe a interna je sloboda u pojedinim redakcijama. Ova druga je vrlo sporna i verovatno nigde u svetu nije nađeno pravo rešenje za njeno ostvarenje mada se u nekim programskim dokumentima nekih stranih partija (npr. u ranijoj Zapadnoj Nemačkoj, Liberalne i Socijaldemokratske partije) vide zalaganja za internu slobodu štampe. Druge partije (npr. Hrišćansko-demokratska) se tome protive smatrajući

24