Topola, Jan 01, 1900, page 560

simultas, inimicitiae, bella, causae necessitudinis alcui cum alqo; inter quos magnarum rerum non solum aemulatio, sed obtrectatio tanta i. interceptio, onis, f. [intercipio] otimanje ispod ruke, jedn. Cio. p. Cluent. 60, 167. interemptor, oris, m. [intercipio] zatomilac, praedae; alienae litis (objekt tužbe); x donativi. intercessio, onis, /. [intercedo] 1) prigovor, prosvjed. 2) p o sr e d ov an j e, jamo enj e. intercessor, oris, m. [intercedo] 1) prigovarao, prosvjednih, legis; dictaturae; malae rei. 2) posrednik, jamac. 1. intercido, idi, Isum, 3) [inter-caedo] prbrezati, razrezati, probosti, montem probiti, pontem, razvaliti; -}• venas fontis, odvesti; -f jugum mediocri valle intercisum a castris, odijeljen; -j- colles intercisi vallibus; presječeni ; napose -}- i. commentarios, izrezati listove iz računarske knjižice. 2. intercido, cidi, == 3. ]inter-cado] pasti medu što, nullum telum vanum inter arma et corpora; tp. a međutim se dogoditi, slučiti se, si quae i. b) izg übiti se, propasti, sortis humanae commercium vi metus, (Tac.); * alcui; (Liv.) memoriš, alcjs, ispasti iz . ~ zaboraviti se; * inimici; * nomen; * alqd tibi. intercino, što, jedn. Hor. ep. ad Pis. 194. intercipio, cepi, ceptum, 3. [inter-capio] 1) uhvatiti, uloviti, dbčekati, uzeti pila; naves; literas, uzeti; commeatum; complures hostium; veuenum[; a suis interceptus, bdružen; * hastam, pogođen kopljem drugomu namijenjenim; napose pr e oteti, ugrabiti; honorem; agrum ab alqo; j pecunias e publico; * alcui urbem; * intercepta colla, bez irrata; odt. prije vremena, prije reda oteti, ugrabiti, pas. umrijeti, -j- interceptus veneno, rex mortalitate interceptus; interceptus; * i. Cererem, usjev uništiti; -j- qui Dareum cum Besso interceperat, koji D. sa B. otpravi s ovoga svijeta. 2) prekinuti, presjeći, medium iter; omnia opportuna loca; -J- pedestre iter; -J- usum aurium. intercise, adv. [intercisus] prekinuto, dicere, intercludo, usi, usum, 3. [inter-claudo] 1) zaključati, zatvoriti , priječiti, alcui fugam, aditum; j spiritum, disanje. 2) rastaviti s kim, ne dati komu doći do, alqm re frumentaria, commeatu, ab exercitu. Odt. priječiti, dolore intercludor, quominus etc.; * saepe illos aspera ponti interclusit hiems; također presjeci, rastaviti , alqm in iis

insidiis, quas etc., angustiis intercludi; Caesarem exercitibus et locorum angustiis facile intercludi posse. interclusio, onis, f. [intercludo] priječenj e, zaustavljanje, animae, disanja, jedn. Cie. de or. 3, 46, 181. intercolumnium, ii, n. [inter-columna] inle.rkolumnij, razmak medu stup ovima, prostor među dva stupa. inter-curro, curri, cursum, 3. 1) upr. trčati medu odt. a) stupiti među što, posredovati, jedn. Cio. Phil. 8,6, 17. b) pbtkrasti se, umij ešati se među . . ~ his laboriosis exercitationibus dolor nonnunquam. 2) medu tim po teše, ipse i. Vejos, jedn. Liv. 5, 19, 4. intercurso, 1. [intenz. od inter-curol opetovano dolijetati, segnius intercursant barbari, Liv. sve slabije dolijedu navaljujući. intercursus, us,«?, nagli dolazak intercursu ndruplvši, Liv. inter-cus, utis, adj. pbtkožan, aqua i., vodena bolest. inter-dioo, dixi, dictum, 3. 1) prigovoriti, zabraniti, ne dati, alcui alqa re; -j- alcui domo, j- domo; (Nep.) interdici non poterat socero (abi.), genero (dat.); male rem gerentibus patriis bonis interdici solet; * -j- alcui alqd; * interdicta voluptas; nullo proposito praemio, sed etiam interdicto; f (rijetko) bez dat. s aco. o. inf.; (s dat. i bez dat.) s ne, ut ne; praecipit atque interdicit unum omnes peterent (zavisno od praecipit) Induciomarum neu (s obzirom na i.) quis quem prius vulneret etc., Caes. b. Gr. 5, 58, 4.; u savezu apsl., Ter.; * petere interdicta. Napose i. alcui aqua et igni = zabraniti komu vodu i vatru, prognati (v. interdictio); i. sacrificiis, isključiti iz bogoslužja, izopćiti. 2) t. t. o pretoru: privremeno odrediti, dok se prijeporna stvar sudbeno ne riješi, osb. kod tivžaba o posjedu, de vi; s ut; uopće, odrediti, oštro naložiti, familiae valde i. ut uni dicto audiens sit, jedn. Oic. r. p. 1, 39, 61. interdictio, onis, f. [interdico] zahr ana , i. aquae et ignis, izgon, (izrečen čas protiv odsutna građanina rimskoga, koji je sam od sebe otišao u izgon, da se ukloni većoj kazni, kojim se njegov dragovoljan izgon pretvara u zakonit, čas protiv pi-isutna, uslijed koga, Je morao otići u izgon). interdictum, i, n. [interdico] 1) zabrana, 2) i. t. privremena naredba, odluka pretorova, inter dikt osb. u parnicama o prijepornu posjedu (sr. interdico), interdicto cum alqo contendere; i odredba pretoro-oa, kojom se daje skrbnik luđaku ili slabomnnu. Har. iuterdiu i (pretM.) -dins, adv. [inter-dies] ohdan, danju (opp. nocte ili noctu).

548

interceptio —inter diu