Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija
Prva proljetna pjesm a
Sarajevo:
Oblaci nehcm idu; radosti' kad procvatu brda strašnim sjajem njihova oružja, kad posiju plamene cvijetove po poljima, kad se začuje prva truba, kad se pojave prvi konjanici, umorni, prašni i poprskani pjenom, kao u staroj nekoj pjesmi, koju sara na pola zaboravio; o radosti! Kad će doći kraljeve vojske? Žene tkaju u tišini za njih darove, njih ;pominjii dobri ljudi u molitvama, o njima pjevaju djevojke za prozorima i za njih raste cvijeće u malim vrtovima. Čeka spremnih stotinu nježnosti. Kad će doći kraljeve vojske? Oblaci nebom plove, kao vojske ; ja slutim dane velikih djela. Jutros sam vidio napupalu granu. Kad Ii će doći kraljeve vojske?
Ivo Andrlć.
Magle magle.
Be*.
Poznata je stvar, da se u ludini osjeća najjači žar za rođenom grudom. Ako ćeš dakle pravo da osjetiš tajnu onu moć, koja ti pokreće svakom žilicom bića u domovini za domovinu, ostavi za čas rodna polja, pođi u tuđinu i ta će moć planuti potenciranom vatrom prama rođenoj grudi. I kojekakve magle duše raspršuje brzo tuđina. Makar je istinita ona Pjesnikova, da tuđa majka ima svoje, ne poznaje jade tvoje, ona ih prevuče velom zaboravi, unina te i prekovolje u neki zaboravni san i ti se lako snađeš u novim maglama, da se čudiš onim prvima, o kojima si sanjao i u koje si vjerovao, vjerovao luđački, podatno, slijepo ; pak vidiš staroga, vječnoga sebe u njima, u maglama; sebe nalaziš u jednim i drugima, a u sebi gledaš i vidiš vaskollk svijet, zamaglen i zadimljen i smiriš se nemiran i propjevaš rasplakan . . .
Ilija Despot.
Bečke su magle na glasu sa svoje dosade i težine, pa ipak te dosadne, bečke maglušline, taj bečki, grandijozni, hochštaplerski život, taj bezimeni, mrski grad sa tisućljetnim, smrtnim, teškim svojim grijesima, taj noćni svijet, taj dim i magla, noć ta crna i teška, proti kojoj se bunim, proti kojoj osvetu viče najzadnja mrvica mog bića, mene je izliječila. Bio sam naime bolestan. Bolovao sam, misleći, da sam našao zvijezdu, koja će me uznijeti na nebo. Romantik u dvadesetom vijeku. Smijete se, dragi čitatelji. . . Pa eto, ta zvijezda, koja meni doista stajaše blizu i do koje doista ja stajah blizu, bila je magla kao i ova bečka, teška, gusta. Sve je magla, i život je magla. U njoj je istina laž, a laž istina. Sunce rijetko prosi jeva kroz maglu, a magla nije sunce i tako s dimom dolazili s dimom prolaziš. I to je
32