Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

Ciljevi akademske omladine

Odlučili smo, da u zbijenoj formi iznesemo pred čitavu akademsku javnost naše stanovište u pogledu raznih gorućih i vitalnih problema, ne samo na akademskom tlu, nego i u čitavom našem narodnom životu. Više nego potrebno je ovo danas, kada po našoj domovini niču kojekakove ideje i pokreti koji s narodnom stvarnošću nemaju nlkakove veze, već su umjetno nakalemljeni na našu sredinu. Svi akademičari, kod kojih je jako i ispravno razvijen osjećaj narodne pripadnosti ne mogu prema svim tim gibanjima ostati indiferentni, već moraju zauzeti određfeni stav. Polazeći sa ispravnog stanovišta, da je seljaštvo, odnosno naš seljački narod osnovica cjelokupnoga našeg narodnog života svaki će narodno orijentirani akademičar osjetiti kao svoju primarnu dužnost, da tome narodu iz kojeg je i potekao, vrati postepeno ono, što je od njega primio. Zato je imperativ vremena i naše stvarnosti da svaki akademičar sudjeluje najaktivnije u onome velikom radu, koji treba da povede naročito mlađa generacija intelektualaca, a kojem je konačni cilj ekonomska, socijalna i kulturna emancipacija seljačkog naroda, a po tom i ostalih narodnih slojeva. Radi toga treba da svi akademičari budu svijesni svoje primarne dužnosti prema vlastitom narodu, te da uvijek drže na pameti da pripadaju narodnoj zajednici, koja danas 1 te kako treba njihovu pomoć. U koliko se u nama probudi ova toliko važna i potrebna svijest bit će nam odmah jasno, kojim putem treba krenuti. Na taj će način naša ideološka orijentacija zadobiti određene konture i čvrste temelje. U nastojanju da se materijalni i moralni uslovi života na našem Sveučilištu što prije i što više poboljšaju, narodno orijentirani akademičari borit će se sami bez tuđe pomoći i suradnje s drugim nenarodnim akademičarima. Narodno orijentirani akademičari ne prihvaćaju na pr. savez i »jedinstvo« s marksistima, i to iz načelnih razloga, koje ćemo kasnije navesti. S ovim, kao i svim ostalim negativnim elementima mi narodno orijentirani akademičari ne možemo ni pod kojim uvjetima surađivati. Jedne u njihovoj djelatnosti vode egoistički i karijeristički motivi, a drugi polazeći s protunarodnog i protusocijalnog stanovišta čvrsto vjeruju u budući »komunistički raj«, a svoju ideologiju vole nazivati »socijalnom« i »naprednom« premda nije ni socijalna ni napredna. Socijalna u pravom smislu riječi može biti samo ona ideologija, koja se formirala na konkretnim prilikama nekog naroda i koja je produkt njegovog kolektivnog osjećaja. Marksistička ideologija importirana je k nama, te danas, kad je već svi napredni narodi zabaciše nastoje nekoji elementi da je prošire među naš seljački narod. Da njihova »ideologija« nije socijalna, dokaz je i njezina praktična primjena u Sovjetskoj Rusiji gdje su seljacima produžene i pojačane patnje iz doba carske Rusije. Naprotiv za nas jedina socijalna i narodna orijentacija jest orijenta-

cija prema selu i riješavanje narodnih pitanja sa stanovišta seljačkog naroda, kao najbrojnijega i najvažnijega za naš narodni opstanak. Samo socijalno shvaćanje, kole se osniva i koje se nalazi u duši seljačkog naroda može da prihvati narodno orijentirana akademska omladina. Narodna akademska omladina ne može i ne smije pak voditi neku klasnu politiku. Ona mora nastojati da bude zadovoljan svaki član narodne zajednice: seljak i radnik, trgovac, obrtnik, činovnik i intelektualac uopće. Samo onda 6e biti narod jak i moći će se odhrvati svim nepogodama i iskušenjima. Naš put je jasno određen i ovdje ćemo pokušati da odredimo neka načelna stanovišta narodne omladine: 1. Smatramo, da je svaki narod kulturna i krvna zajednica, koja u sebi nosi svijest svoga zajedništva i volju za zajedničku pripadnost. Narodnost je sama po sebi veliko dobro. Radi toga je nacionalna ideja i nacionalna svijest jedan od najvećih i najhitnijih faktora u podizanju vlastitog naroda kao i čitavog čovječanstva. Komunistlčko-materijaličko stanovište nasuprot zabacuje svaku narodnost izvrgavajući ruglu narodno načelo i prikazujući svaki narod i u njemu ukorijenjeni nacionalni osjećaj kao »produkt kapitalističke klase«, koja svijesno raspiruje nacionalni osjećaj i podržaje narodnost da joj to bude sredstvo za eksploatatorske svrhe. 2. Bezuvjetno stojimo na osnovi nMïddnofa načela, kako'ga"fé"formulirao Mazzini i kako su ga prihvatili svi veliki nacionalni pokreti. Komunisti hoće naprotiv da ostvare svjetsku sovjetsku republiku, u kojoj bi pogotovo mali narodi bili asimilirani po svojim jačim susjedima, te bi postali žrtvom općeg uniformiranja i niveliranja svega što je narodno. 3. Želimo što snažniji razvitak naše narodne kulture sa svim njezinim autohtonim osobinama. Samo potencirani razvitak narodne kulture može osigurati trajni napredak i slobodu jedne nacije. Stalin naprotiv veli: »mi smo pristalice budućeg stapanja nacionalnih kultura u jednu jedinstvenu kulturu s jednim zajedničkim jezikom«. Međutim internacionalna kultura značila bi smrt narodnih kultura a prema tome i narodnih individualiteta, bez kojih se one ne mogu zamisliti. 4. U književnosti i umjetnosti smatramo konstruktivnim faktorima samo one pisce i umjetnike, koji kultiviraju naše narodne osebine i koji obrađuju specifično naše probleme. Po marksističkom shvaćanju pak ozbiljno narodno umjetničko djelo, ako nema marksističku propagandnu notu, ne übraja se u književnost i umjetnost, jer je »reakcionarno« »malograđansko« itd. 5. U nacionalnom pitanju hoćemo ravnu i konsekventnu liniju. Beskarakternost i kompromisnost u nacionalnom pitanju pobijat ćemo najodlučnije svim sredstvima. Komunisti smatraju pak nacionalnu ideju objektom taktiziranja, spekuliranja i trgovanja, te se njome služe samo onda, kada misle nešto uloviti u mutnome. 6. Nigdje i nikada se ne može socijalno pitanje riješiti dok nije riješeno nacionalno. Tek onda se može pristupiti radikalnom rješavanju so-

ci'alnog pitanja. Marksisti drže pak da treba uništiti buržoaziju i nacionalno pitanje bit će riješeno. Primjer Ukrajine pokazuje da tome nije tako. 7. Hoćemo uklanjanje svakog kapitalizma, jer smatramo da je on u svim svojim oblicima izrabljivački! Protivnici smo individualnog (privatnog) i državnog kapitalizma, po kojemu nitko nema ništa, a država (ili bolje vlastodršci) imaju sve. Komunisti pak doduše navode da su protiv kapitalizma, ali to je samo djelomično istina, jer oni hoće privatni kapitalizam zamijeniti državnim. Oni i sami priznaju, da su od Sovjetske Rusije načinili veliki »trust« kojemu je direktor Stalin. 8. Kolektivizam (tj. državni kapitalizam) je najgori ekonomski sistem jer je kod njega isključena svaka pravda i jednakost, i to radi gramzljivosti birokracije i radi njezine prevlasti, koja nužno nastaje na bazi njezine diktature, lažno nazvane »diktaturom proletarijata«. Birokracija ili ta privilegirana klasa komunističke države živi kao orijaški parazit na račun ostaloga naroda. Po Buharinu buduća komunistička država imala bi se sastojati od samih knjigovođa i statističara. Komunističke vođe, za razliku od agitatora, tvrde, da je kolektivizam već sada nemoguć i neprovediv. Sovjetski prvak Karl Radek nedavno je izjavio: »Moje je stanovište da je potpuna jednakost besmisao. Dok budu ljudi živjeli ne će igrati jednake uloge. Uvijek će biti i postojati različite kaste(l): više i podređene, siromašne i bogate«. 9. Svi ljudi treba da imaju imetka. To ne smij« biti samo privilegij za nekoje buržuje i kapitaliste, nego svojina cijelog seljačkog i radnog naroda. U tom smislu ne odbacujemo posve privatno vlasništvo. Komunisti pak vele: »Svi treba da budu proleteri, da ništa nemaju i da budu što ovisniji od državne mašine. Seljaku, radniku i obrtniku treba sve oduzeti i dati državi«. 10. Smatramo, da je slobodan seljački stalež temelj svake, a napose agrarne države. Seljačko pitanje može se riješiti samo zadružnom, staIreškom i prosvjetnom organizacijom, te drugim socijalnim i ekonomskim reformama. Planski rad u poljoprivredi jedini je kadar da podigne seljački život na viši niveau. Seljak mora ostati slobodan i posjednik jer on je temelj našega narodnog života! Komunisti nasuprot hoće »diktaturu proletarijata« i hegemoniju nad seljaštvom. Oni hoće uništenje slobodnog seljačkog staleža, i to njegovim uklapanjem u državni kapitalizam. »Marksizmu još nije uspjelo da obradi svu problematiku kompliciranih odnosa na selu, no ipak hoće da ostvari savez seljaka i radnika, kojem će biti oznaka »hegemonija proletarijata« (»Socijalna Misao« X. 1933.). Za seljake veli Marks u svom »Kapitalu«: Seljaci to je posebna klasa Varvara«. 11. Slobodna nacionalna država mora da postoji u interesu cjelokupnog naroda, da povezuje i koordinira interese različitih staleža, te da regulira prema potrebi nacionalnu produkciju. No ustajemo protiv neograničene autokratske vlasti u kojoj pojedinci nemaju nikakova prava. 5 druge stran« tvrde komunisti, da je »država samo sredstvo u rukama vladajuče klase i nju treba uništiti«. To je teorija, a u praksi je etatizam

Sovjetske Rusije postao najkraći i najgori što ga je svijet ikad poznavao. Komunisti doduše tvrde da je to samo prolazno, ali i sami oni očevidci, koji simpatiziraju sa Sovjetskom Rusijom pišu: »Sudeći po onome, što vidimo u Rusiji ne bi se reklo da je diktatura proletarijata nešto prelazno, već nam ona prije izgleda kao neki trajni oblik radničke države.«. (Hooper). 12. Hoćemo i tražimo novo zadružno i staleško socijalno uređenje, koje će nastati putem totalne preobrazbe i transformacije umjesto današnjeg kapitalističkog društva. Ta izgradnja novog nekapitalističkog zadružnog društva mora se provesti ne samo na ekonomskom nego i na kulturnom polju, jer radikalno i univerzalno ostvarenje i riješenje ovog socijalnog pitanja ne može se zamisliti, ako ljudi ne postanu bolji i ne izmjene mentalitet. »Dobri ljudi čine i loše organizacije dobrim, ali zli će i najbolje organizacije pretvoriti u zle« (Mazzini). Tako mi, a komunisti hoće »novo društvo« na materijalističkoj bazi. Bez idealizma, etike i ' nacionalizma, bez morala i ljubavi ne može se stvoriti nikakvo »novo društvo«. Oni drže, da će bez svega navedenog, same ekonomske promjene automatski stvoriti »jedan viši moralni svijet«! Neuspjeli ruski pokus najbolje svjedoči, koliko je taj nazor neispravan. 13. U interesu u prvom redu radničke klase, tražimo ukidanje bezobzirne klasne borbe i želimo što veću suradnju i harmoniju sviju staleža i klasa u interesu nacionalne produkcije. Samo harmoničkom suradnjom može se podiči niveau radničkog života i ostvariti jedno pravednije društveno uređenje. To je napredno suvremeno shvatanje, a komunisti zastupaju načelo klasne borbe i načelo borbe do istrage, u kojoj stradava radnička klasa. Ali to njih ni najmanje ne uzrujava, jer oni u klasnoj borbi gledaju apsolutnu istinu i jedini cilj svoga života, te je zato raspiruju do neizmjernosti. 14. Radi održanja i budućnosti našega naroda, hoćemo da temeljna stanica ljudskog društva porodica, ta krvna i etička zajednica, bude sposobna za stvaranje novih generacija, a komunisti traže postepeno ukidanje porodice, te hoće da svaka žena bude »opće dobro cijelog naroda«. Stoga se svaka žena, koja pristaje na komunizam javno deklarira kao prostitutka. 15. Dom, a naročito seljački dom povežimo to s porodicom - osnovna je stanica narodnog života! »U ovoj riječi dom je po mom dubokom uvjerenju sva naša jakost! Svaki seljački dom je mala drža-

Broj 1

»ALMA MATER«

3

SKRIPTA najbolje tehničke izvedbe uz najniže cijene izrađuje LITOGRAFIJA HdnftDjß Slogala Mi Feftiltefe Preporuča se stručnim klubovima !