Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

Za Duh, Slobodu i Narod

Naš pogled na marksizam

Ono što opredjeljuje stanovite ljude za marksizam nema se tražiti u ispravnosti »znanstvenog socijalizma«, niti u bijedi radničkih masa, sego izvorno i prvotno u revoltu dotičnih ljudi prema današnjem općem poretku. Ni sam Marx nije proizašao, kako se to jasno razabire iz njegovih »Deutsch—Franzbsischen Jahrbiichera«, iz proletarijata niti iz njegove bijede i nevolje, a niti je on došao na ideju revolucije iz potrebbe da oslobodi proletarijat. Sve protivno! Marx je proizašao iz samog sebe, iz svojih duhovnih potreba. '.Njemu sve smeta, sve ga tišti, sve mrzi, nastoji se svega osloboditi, a u prvom redu pritiska filistarske i policijske njemačke države. Tim putem dolazi on do ideje revolucije. Potpuno u smislu modernog čovjeka, koji kida sa predanim svjetovnim nazorom, da lišen svih pretpostavaka izradi svoje vlastito životno gledanje, tražio je Marx ključ, kojim bi mogao doprijeti do takvog jednog zaobljenog životnog naziranja. Ovaj ključ je on našao u ekonomskom razvoju. Na isti psihološki proces nailazimo kod gotovo svih kasnijih, pa i naših marksista: revolt proti svemu onomu što postoji. Da taj revolt nese potpuno psihološko zadovoljstvo trebalo ga je izraditi i zaodjenuti u ruho »čiste znanosti«, što više u svjetovni nazor. Marksisti drže i dogmatski vjeruju, da će katastrofa svakako nastupiti izazvana neumitnim zakonom materije. Tim je mržnja na današnje društvo zasićena i »naučno« opravdana, te svi marksisti mogu umrijeti s čvrstim uvjerenjem, da će propasti ovo što postoji. Po nutarnjem bi zakonu materije ■društvo dakle imalo doživiti jedan od najkatastrofalnijih preokreta u povijesti. To je čisti materijalizam. Materijalizam pak, promatran s moralnog gledišta, nije drugo nego osveta materije radi zabluda i propusta duha. Duh kapitalizma je materijalistički i duh marksizma je materijalistički, ali uz to marksizam uvađa kult materije, a marksisti su kao neki svećenici, kojima je dužnost podržavati taj kult. Materijalizam je iskrivio smisao prirode, on je uništio njezinu svježinu, te ljudi u njoj ne zapažaju nego fizičke sile i materijal za eksploataciju. Materijalizam je otrovao socijalne odnose i interesi su u borbi izbrisali svaku solidarnost i svaku suradnju u vidu općeg dobra. On je prekinuo svaku vezu sa duhovnim stvarnostima. Voditi borbu protiv marksista znači prije svega potkopati njegov temelj materijalizam. Marksizam i boljševizam, njegova praktična primjena, mora se pobijediti prije svega duhovno, ako ga se hoće pobijediti politički. Pokret proti materijalizmu u današnjem kulturnom svijetu postaje općenit. U Francuskoj jedna grupa omladine izdaje reviju »Esprit«, a grupa omladine u Belgiji izdaje svoje glasilo pod naslovom »Esprit nouveau«. Program se ove napredne evropske omladine podudara s našim, jer i ml tražimo, da se prizna duh kao apsolutna i živa realnost, da se povrati duhu prvenstvo nad materijom, te da se podigne dostojanstvo i čast čovjeka nad materijom. Materija djeluje ne slobodnim izborom, nego nužno. Sloboda je u marksizmu dakle laž. Marksizam nije nikada i nigdje bio nauka slobo-

de. Marx je bio sve drugo nego demokrata. Marksizam ne priznaje niti suverenost naroda, nego samo materijalnu suverenost izabrane klase. Ali ni ovoj klasi ne priznaje se pravo da slobodno izražava svoju volju. To pravo pripada samo stanovitoj »eliti« proletarijata i to onoj eliti radnika, koja je organizirana u komunističkoj stranci pa makar ostali imali i 80% od ukupnog broja radništva. Nitko, tko ne pripada ovoj »elitnoj« grupi, nema prava da izražava svoje mnijenje i svoju volju. Tim je opravdana diktatura manjine nad većinom, kako ona najdrastičnije proizlazi iz boljševičke diktature u Rusiji. Naši nas marksisti ipak pokušavaju začarati stanovitim parolama slobode i slobodne volje u »komunističkom raju«. Neki mladi naši marksisti pišu n. pr. ovo: »Sitni i srednji seljaci u Rusiji n. pr. dobrovoljno su prešli kolektivizaciji. Oni nijesu bili natjerani«. Tako čitamo u jednoj litografiranoj brošuri, koju splitski marksisti šire po srednjim školama u Splitu. Ovakav se način pisanja može uzeti jedino kao propagandni način zavađanja. Propovijedati diktaturu proletarijata, diktaturu manjine, ispovijedati historički materijalizam, »neumitni tok historije«, a ipak htjeti figurirati sa parolama slobode iz liberalno-kapitalističke ere to možemo klasificirati samo kao »impotentia mentalis«. Kada tvrdimo n. pr., da su talijanske i njemačke radničke mase okrenule leđa marksizmu, znači od marksista biti žigosan kao najzadrtiji fašistički reakcionarne, jer da je samo i jedino teror Mussolinija i Ffitlera natjerao radnike, da se odreknu Marksa i priklone nacionalistima. Ali u Rusiji za marksiste nema terora i tamo se seljaci slobodno i dobrovoljno odriču svoga i stupaju u kolhoze. To je marksistička logika! Komunizam se u stvari može ostvariti samo zato što upotrebljava sredstva sile i nasilja, ne vodeći računa o duhovnoj slobodi čovjeka. Marks i Engels su vjerovali, da treba proći kroz život nužnosti, da se dođe u život slobode. Zato je Marks pesimista obzirom na prošlost i sadašnjost, ali veliki optimista obzirom na budućnost. U prošlosti mu je vladao kruti determinizam, a u budućnosti će vladati sloboda i pobjedit će čisti razum nad iracionalnošću. Preuzevši Marx od Flegela dijalektiku, preuzeo je s njom i vjeru da se preko zla dolazi k dobrom. Međutim dok je Hegel vjerovao u ideju Marx je materijalista. Kako onda pak stvoriti dijalektičku materiju, kad materija ne pozna ideju i pobjedu duha? To je iracionalizam, marksistički misticizam. Sloboda, slobodna volja u marksizmu je laž. Diktatura proletarijata i sloboda su dva antipoda, a materijalistički «neumitni tok historije« i slobodna volja također su antipodi. Pokoljenje naroda, čija je povijest ispisana vjekovnim borbama za slobodu, moraju nastaviti tu borbu također i na dragom području boreći se za slobodnu volju i slobodu čovječje ličnosti, a protiv ropskoj materijalističkoj misli, proti t. zv. diktaturi proletarijata, kao i proti kapitalističkoj anarhičkoj ekonomiji, pa i protiv liberalno-kapitalističke države. Može li pak pokret, koji načelno niječe duhovnu slobodu čovjeka i naučava diktaturu, poštovati načelo narodnosti? Kao kapitalizam tako i

marksizam, odnosno njegova primjena boljševizam niječu živi organizam naroda, narodnu zajednicu i to upravo radi toga, jer je ona duhovna vrijednost. Za marksizam postoje samo dvije klase: kapitalistička i proleterska. Po njemu čitava »povijest sviju dosadanjih društava, povijest je klasnih borba« (Komun. Manifest). Narodi kao socijalne i kulturne jedinice po marksizmu ne igraju nikakove uloge. Na tom području on pozna samo internacionalizam: 111 Internacionala stoji na čelu propagande, pjeva se I n t e r na c i o na 1 a, ide se prema svjetskoj internacionalnoj revoluciji itd. Narodna pak svijest karakter, kultura, vjera, tradicija, sve su to marksistima buržujske laži, koje će nestati kad bukne svjetska revolucija i kad se provede potpuna ekonomska reorganizacija. lako se razni atributi narodnosti mogu osporavati, ostaje neosporan psihološki, moralni elemenat: htjeti živjeti u političkoj, socijalnoj i duševnoj zajednici. To je problem narodne svijesti. Marks pak nastoji da dokaže iluziju, varku i laž ljudske svijesti. Po Marxu je sve krivo ono što je svijesno, jer to samo prikriva istinu. Moramo dakle pretpostaviti da postoji negdje drugdje neka istina sakrivena. Jest, ona postoji i ona će se brzo svijetu pokazati u činjenici i istini klasnih interesa, klase, tog novog otkupitelja svijeta. Usprkos toga naši marksisti propovjedaju: »Najodvratnija je laž da marksizam ne priznaje narodnosti... Sovjetski Savez jeste Savez ravnopravnih i bratskih nacija i naroda (!?)... Sovjetski Savez je osim

toga iskreni borac za oslobođenje porobljenih naroda« (Iz spomenute splitske brošure). Mi uz najbolju volju ne možemo prihvatiti ove tvrdnje. Možda to naši marksisti govore, jer bi htjeli da je tako ili samo radi taktike. Treće ne može biti, jer sam marksizam drukčije naučava. Poštovanje narodnosti u marksizmu je laž. Gojiti pak svoju narodnu svijest, razvijati narodni ponos, priđizatl svoj narod prosvjetno i gospodarski, to traži socijalna pravda od naše akademske omladine. To znači voditi borbu za svoj narod. Marksizam je laž, varka. Najprije je kušao utuci u nama idejno i kulturno baštinstvo, da nas zatim zarobi politički, socijalno i ekonomski. Zanijekao je opravdanost naše svijesti. Popljuvao nam prošlost, zanijekao i uvrijedio narodnost. Zanijekao je ispravnost sudova našeg zdravog razuma, iskrivio historičke činjenice, karikirao socijalne i ekonomske pojave. Sve je učinio kako bi izgubili životnu orijentaciju i pali mu kao žrtva. Narodna akademska omladina neće se moči dovoljno oprijeti ovoj rušilačkoj najezdi, dok ne dobije svijest jedne istine u ime koje bi se zajednički oprla židovskom marksizmu. Naša omladina mora imati svijest, ponos i vjeru u sebe i svoj narod, te da se ne da trajno povlačiti od stranih teorija, fraza i utopija. Moramo konačno priznati svoj vlastiti narodni identitet, iz njega crpsti nove pobude 1 snage, na njemu dalje nadograđivati.

Hrvatska Mensa Academica Uoči prosla ve 40-godišnjice osnutka

Prigodom proslave 34-gođiŠnjioa mature sastali su se 20. listopada 1896. zagrebački maturanti i tom zgodom nikla je zamisao da se osnuje »Hrvatska Mensa Academica«. U svom pozdravnom govoru rekao je Dr. Franjo Marković i ovo: »Lijep je običaj naših otaca, da, kad im se rodilo čedo, ili bi slavili drugi kakav znameniti obiteljski god, onda bi na svojem domu zasadili plodovitu voćku ili miomirisnu lipu od zahvalnosti Bogu i od zavjeta, a s namjenom, da bude potomstvu na uspomenu i na dobro. Na ovaj naš lijepi god učinimo, od zavjeta i na uspomenu, dobro djelo sveučilišnom naraštaju, sadanjemu i budućemu; olakotimo i ukrasimo mu dane sveučilišnoga naukovanja. Zasadimo danas, pri ovom našem godu kolegijalnog prijateljstva, pri godu naše međusobne dobrohotnosti —• zasadimo danas drvce plodovito mladeži našoj sveučilišnoj, udarimo temelj hrvatskoj akademičkoj menzi, i ako uzbude moguće, u drugom redu hrvatskom akademičkorn domu, za sve slušatelje zagrebačkog sveučilišta.« Svi prisutni radosno prihvatiše ovu misao, te odmah izabraše odbor na čelu s Dr. Stjepanom Spevcem i Vladimirom Mažuranićem, koji će sastaviti pravila za menzu i pobrinuti se da je privede u život. Već u ovo prvo doba poklonjeni su Hrvatskoj Akademskoj Menzi značajni darovi. Među ostalim spominjemo darove Prve hrvatske štedionice u Zagrebu 5000 forinti, Mijo pl. NovakovićaGjurabojski 10.000 for., Novogradiška štedionica 100 for., Milka Ternina 100 for.,- umjetnica Marcolini 338 for., Dr. Janko Cakanić 1000 for., Paulina pl. Kamenarič 5000 for., te »Hrvatska hipotekama banka« 500 forinti. Kroz gotovo punih 40 godina »Hr-

vatska Mensa Academica« okupljala je oko sebe studente našeg Sveučilišta. U najnovije vrijeme, »Hrvatska Mensa Academica« razvija sve veću djelatnost. Nastojanjem predsjednika menze Rektora g. Ing. Gjure Stipetiča, te ostalih članova odbora, dobila je menza svoju vlastitu zgradu u dvorištu Sveučilišta. Otvorenje obnovljene Hrvatske Akademske Menze obavio je g. Rektor 1. veljače ove godine. U svom prigodnom govoru sjetio se zagrebačkih maturanata iz 1862. g., koji su plemenitom gestom stvorili zaista korisnu ustanovu za sve studente U ime studenata odgovorio je kol. Juraj Katalinić, predsjednik Udruženja tehničara. Otvorenju menze prisustvovali su delegati svih klubova, koji rade na osnivanju Studentske zaklade. Njegovim osnutkom omogućit će se siromašnim studentima jeftinija hrana, a onima najsiromašnijima i besplatna. Na predstojećoj glavnoj skupštini izvršiti će se promjena pravila kao i odobrenje statuta »Studentske zaklade«. Nalazeći se tako u oči proslave 40-godišnjice osnutka »Hrvatske Mense Academice« želimo da razvije ■sve veću djelatnost na korist svih svijesnih studenata našeg Sveučilišta. U to ime: Vivat, crescat, floreat!

Ukrajinsko akademsko društvo

Ukrajinski studenti na našem Sveučilištu osnivaju doskora svoj posebni klub. Ima ih sada oko 30. Kolege Ukrajinci, sinovi velikog, ispaćenog, raskomadanog i po Sovjetima potlačenog ukrajinskog naroda, pa i ovu njihovu akciju i organiziranje najsrdačnije pozdravljamo.

Broj 1

»ALMA MATER«

Strana 5.