Beogradske novine
Strtn* 2.
Sutota
SOGRADSKE NOVINE
28. jula 1917.
Žena u ratu.
najbliži viši razred. Ti đjaci ne podnose molbu za primanje, već se samo prijavljuju školskom zapovjedništvu realne gimnazijo usmeno iu pismeno najdalje do 15. avgusta. Dječaci, koji su svršili 4.
S | *u k«o bimtavnJcl, tU su docnlje puten! u slobodu n* zahtjev vojnlčkog 1 fadniCkoK aavjeta. Ro«tN aalKfeva od avofih aaveznlka olakilcu. JHaročiti braojav „Beogradsklh Novina") Berlin. 27. jula. S ruske granice se javUa: ,,R i|eč‘‘ javUa: Po naredbl privremene Vlađe preduzeli su diplomarskl opunotnoćnlci Rusije u Londonu, Parisu I Ritnu izvjesne korake, kojima je svrha. 'da se Rusiji ukaže vojnička olakšica. Prlvremena vlada je dobila povoljnu iVijesf. feavjetovanja francuskog kabineta o položaju u RusijL P^aročitj brzojav „Beogradskih Novina' ) , Karlsruhe, 27. jula. „Pe'ti* tjournar* javlja: ‘Juče iprije podne sastao se u Eliseu ministareki savjet pod predsjedništvom P o i njc a r 6 a, đa vijeća o položaju u Rusiji. Ruskl Ustovi o proboju kod Zborova. |Naroči(i brzojav „Beogradskih Novina") Berlin, 27. jula. ,,L o k a 1 a n z e i g e r“ javlja Lz jBtockhohna: ,,U t r o R o s i j i“ tvrdi, |d« je proboj kod Zborova zato uspio, fcto je jedan dragonski puk, koji je vojBa uprava smatrala pouzdanim, napu«do svoj položaj. „Birževija Vje'd o m o s 11“ izvještavaju: Bjegstvo od Zborova ka Tamopolju ličilo Je na paniku. Gubitci su neizmjerni. Ponovno uvodjenje smrtne kazne na frontu. (Narocm nrzojav „Beogradskii Novina") Budimpešta. 27. jula. .,Az Est“ javija iz Pertrograda: Na frontu je opet uvedena smntna kazna.
Lord Cecil o ratnim ciljevima. 5(Naročili brzojav „Beogradskih Novina”) London, 27. jula. U donjem doinu je odgovorio lord jC e c i 1 na kritiku Dillonsa o balkanskoj j>olitici vlade i operacijama kod Soluna, Lord Cecil je odbio prekore o moralu četa i jako je zamjerio shvaćanju Dillonsa, kao da viada namjerava, da izkievjeri Srbiju, To je, rekao je Ocil, potpuno netačno. Vlada nikako ne namjeraya, da se odrekne svojih obveza, naime jđa Srbija mora biti poipuno uspostavlje-i pa j da mora dobiti odštetu, Cecil je izjavio, da se potpuno siaže e mišljenjem jednog poslanika, ida AuslrojUgarska nije glavni neprijatelj; Njemačka je glavni neprijatelj. Što se tiče opštih osnova za mir, prva osnova mora biti, vjemosl prema saveznicima. 0 Elsas-Lotaringiji je Francuska isjtazala.svoje želje i Engleska je mora ipotpomoći. Ista osnova važi i za ostale Saveznike, naročito za Srbiju. Engleska jsmatra bezuslovno L& svoju dužnost da je ponovo uspostavi i da joj pribavi odštetu. Što 6e Jugosiavenskog pokrela tiče ©pasno je, da se dalje ide od onoga, što je vlada navela u svome odgovoru WiI-> »onu. Vlada je u tom odgovora "izjavila, ida želi, da medju ugnjetenim narodima oslobodi i srpski narod, ali ona ne može Jći i ne može se obvezati za odredjeni ©blik tog oslobodjenja. Draga je osnova, zbog koje Engleska aratnje, trajni sporazum i zadovoljavajući mir, koji se ne osniva na osvajanjdma i vladavinama, nego na načelu samoopredjeljenja naroda i koji će osigurati novo stanje protiv budućih promjena. Treći ratni cilj je otklanjanje njemačkog militarizma, koji je velika opasnost za budući mir. Govor njemačkog kancelara sadrži dva karakteristična poteza: prvim zahtjeva on pobjednički mir za Njemačku, dragim odbija svaku demokratsku promjenu njemačkog ustava. Ti
gu potezi karakteristični i od velikog značaja. Lloyd George je rekao, da bi ae a demokratskom Njemačkom mir mogao Uko zaključiti. I on je tog Istog milljeoja, jer da je Njemačka bila demokratska, ne bi do ovog rata ni došlo. „Fremdenbiatt 44 o govoru lorda CecDa. Kb. Beč, 27. jula. ,,Fremdenblatt“ se bavi sa izjavama lorđa Robertsa Cecila u engleskom donjem domu. List sa jeđne strane utvrdjuje, da je lord Cecil vrlo umjerenim i trezvenim načinom govorio o miru a a druge strane naglašuje, da AustroUgarska u natu i mira stoji uz Njemafcku. Naročito se ističe nasa odlučnost, da se Njemačka potpomogne bez rezervio i u elsaškom pitanju. Zatim list đoslovno veli: Ako je engleski državnik mišljenja, da se preko Beča može dospjeti do Berlina, mi se toine mišljenju ne ćemo protiviti. Što se tiče sudbine Srbije, veli list, mi smo postavljanjem našili opštih načela dovoljno jasno razložili i naše stanovište o uredjenju Srbije. Ali je jedno potrebno i izrično i dovoijno istaći: Bilamakakva sudbina Srbjje, ona ne smije više biti gnjezdo agitacija protiv monarhije i ne smijebitiopasnostzaevropskimir. Austro-Ugarska mora preduzeti sveštomože, dasetakveprilike više ne ponove. Što se tiče tako zvanog jugoslavenskog pitanja, „Fremdenblatt“ upućuje na to, da naši južni Slaveni nisu nailazili na preprijeke za svoj slobodni kultumi razvitak. Jer u nas vlada načelo, da se svaki narođ na svoj vlastiti način slobodno razvija. Ali tako zvano jugo-slavensko pitanje tiče se samo nas i mi mu ne ćemo nikada priznati medjunarodni karakter, jer mi smo čvrsto ijješeni, da budemo i ostanemo gospodari u vlastitoj kući. Mi tražimo za Austro-Ugarsku vlastito pravo samoopređjeijenja. Nova potapljanja. Kb. Berlin, 27. jula. Wolffov ured javlja: Djelatnošću naših podmornica na sjevernom pomorskom bojišfu ponovo je po'.opljeno 23.500 tona.
Pariska konferencija sporazumnih si!a. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina' ) Ženeva, 27. jula. Pariska štampa se isključlvo bavi konferencijom sporazumnih sila. Listovi otvoreno ističu sumorne okolnosti, pod koji-ma se konferencija sastaje. I ozbiljni nesporazumi izmedju sporazumnih sila dosta izbijaju iz izvještaja listova. ,,G i o r n a 1 e d‘ 11 a 1 i a“ saznaje. da će Sonnino izjaviti. da Italija ima ista prava na Trst koliko 1 Francuska na Elsas-Lotaringiju. Sonnino će tražiti dalje strategijske oslone tačke na istočnoj obali Jadranskog mora i trajni posjed Valone. — Kako listovi javljaju, glavna tačka rada biće savjetovanje o mirovnoj rezoluciji Reichstaga. Konferencija će nastojiarti, da sastavi odgovor na tu odluku, da bi koliko je moguće oslabila uticaj njemačke izjave na ruski narod. Lloyd George će sioga pokušati da pridobije konferenciju za svoju formulu, po kojoj sporazumne sile mogu stupiti u pregovore samo sa jednom slobodnom Njemačkom, a ne sa autokratskom njemačkoin vladom. Lloyd George konferisao je s generalom Petainom o predstojećim vojnim operacijama. Govori se, da je u ovoj konferenciji postigmita potpuna saglasnost. (Naročiti brzoiav „Beogradskih Novina") Frankiurt, 27. juh. ,,r r a n k f u r t e r Z e i t u n g“ javljaju iz Ženeve: Velikoj konferenciji
sporazumnlh slla posvećuje ,,Temps“ uvodnik, u kome dosta malodušno govori o r-atnim ciljevima sporazumnih sila 1 bolnhn izrazhna potvrdjuje nemoć ruske vlade. Iz pisanja ,,Temps“-a vidl se, da mjerodavni Uudii I ne računaju više na vojničku saradnju Rusije 1 da već sad smatraju, da Je izlišna konferencija, koju želi privremena ruska vlada, a koja bi se imala sasta.i u avgustu radi revizije ratnih ciljeva. „Prolijevanje krvi“, dovikuje ,,Temps“ Rusima, ,,ne može se okončaiti notama i konferencijama, nego stvamim djelima i disciplinom. To Rusija treba da razumije iz svojih vlastitih iskustava, naročito iz sadanjih. Dosta je bilo govora, sad treba izdržatj ili propasti“. Kb. Paris, 27. jula. (Havasova vijest.) Radi proučavanja picanja na Balkanu konferencija je danas imala svoju posljednju sjednicu. O-na je jednoglasno primiia odluke, koje su donijete u prošfoj sjednici. Prikupljanje reformi, koje su u izgledu, lzvršiće se u Londonu, gdje če se utvrditi mjere za njihovo izvodjenje. — Prije svoga rastanka članovi konferencije su našli za vrijedno, da jednoglasno donesu ovu izjavu: Više nego Ikada za odbranu narodnih prava, naročito na balkamskom poluostrvu, sjedinjene sporazumne sile odlučiie su, da oružje polože tek onda, kad budu postigle cilj, koji je u njihovim očima i najglavniji, naime đa onemo-guće ponavljanje zločinačkih napada, kao što je bio onaj, za koji imperializam središnjih vlasti nosi odgovornost.
Njemačka. Njemačkf ,,centrum“ za sporazumnl 1 nagodbenj mlr. Kb. Berlin, 27. jula. Odbor stranke ,,cenrtrunxa“ vijećao je u Frankfurtu n/M puna dva dana. Prema završenom vijećanju odbor stranke prihvatio je sporazum-ni i nagodbeni mir, koji će Njemačkoj zajamčirti polirtičku sigum'osrt i privredni razvitak. ^Odbor zahtjeva od posianika stranke, da, pouzdano vjerujući u častan mir, u junačku vojsku i slavnu flotu. nepokolebivo izdrži do sretn-og okončenja rata.
Neograničeni podmornički rat. Torpedovani engleski ratoi brodovl. Kb. Lmid&n. 27. jula. Admiralitet javlja: U sjevemim vodama je torpedovana i za 20 minuta je potonula pomoćna krstarica ,,Ott\vay“ (1277 tona); 10 Ijuđi je poginulo, ostali su spašeni. Admiralitet dalje saopštava: Zvanično se iz Berli-na 22. o. m. javlja. da je njemačka podmomica potopila englesku podmornicu ,,E 44“.
Amerika u ratu. fijoaoi Postavljanje posve vojske. Kb. Airtštetrdam, 27. jula. ,,A 11 g e m e e n Handelshlađet“ javlja iz Londona: Iz Wasliingtona se javlja, da je američki glavni stožer donio odluku o posrtavljanju još i druge vojske od pola milijuna s toga, što se s Rusijom kao s vojničkom činjenicom ne može više računati u bliskom vremenu. Najnovije brzojavne vijesti. Obveza putne isprave u ŠvedskoJ. Kb. Stockholm, 27. jula. Radi zvaničnog nadzora nad stranci-ma u Švedskoj postoji namjera da se uvede obveza putne isprave.
Od nadvojvotkinje Auguste. Navršuju se tri godine, otkako narodl Austro-Ugarske monarhUe stoje pod oružjem. Neočekivano je nadošao taj rat, no on nije nikoga toliko izncnadio i našao nespremnim, koliko žcne, One su imale odjednom da preuzmu na sebe veliki broj velikih i važnih zadaća, za koje »isu imale ni dovoljno iskustava, i — kako se ninogi bojao ni dovoljne naobrazbe. Danas, na svršetku treće godine rata. može se konsiatirati, d-a su svi oni, koji su bili zabrinui zbog djelatnosti žene u ratu. zadivljeni besprimjernom izdnžijivošću i upravo čudovišnim radom, kojim su žene nadomještavale i potpomagale ntuževe u bojnoj djel-atnosii i ratnim uspjesima. lmala sam drilike osvjedočiti se. da su se mnoge žeine, koje su prije rata živjele samo u raskošju i zabavi odmah kako je buknuo rat, većinom najpožrtvovnije posvetile teškom aji plemenito>m poslu. Uloga žena započela je odmali na početku rarta, kad su muževi, pozvani na viršenje svoje najsvetije dužnosti. otišli na bojno polje, i žene morale da preuzmu vodstvo živorta l privrednu djelatnost zemlje iza fronta. Pa i onaj dio kućevnog i porodičnog života, koji su prije izvršivali muževi, morala je da preuzme žena. Došle su i druge, plemenirte a žalosne zadaće. S prvim sukobima na frontu nadošli su i prvi ranjenici i što je borba trajala dulje. to je sve vcći i veći broj ljudi trebao nježne njege i blage urtjehe, koja je mnogobrojnim hiIjadama junaka, što su ranjeni ili bolesni ležali u bolnicama, pripomogla opet do njihova zdravlja. Divna je djelatnost, koju su u ovom ratu razvile žene kao bolničarke. Mnoge su od njih svoje vlasrtite domove preuredile za njegu bolesnih vojnika; druge —« hiljade i hiljade njih — posvetile su se sanitetskoj službi. vršeći nebrojena dobrotvorslva. Samo nepokolebiva ljubav brižne supruge i majke uzmogla je snage za ono požrtvovanje, strpijivost i nježnost, koja je za co potrebna. Da je u neprohodnim Kairpatima kraj onoga vječnoga snijega i leda za vrijeme prvoga groznoga zimskoga rata nastradao primjereno mali broj žrtava, mora se upisati u velikoj mjeri u zaslugu požnvovnim ženama, koje su neumorno radile dan i noć. da posvršavaju što veći broj toplih zimskih košulja, kapa, rukavica i t. d. Pa ni ocevi udovci, Čija su djeca nakon njihova odlaska na bojište ostala bez ičije zaštirte, nisu se trebali bojati, da će njihova djeca ostati zapuštena. Hvaleći plemenitim ženama nije ostalo nezaštićeno ni jedno dijete i gdje je manjkala jedna majka, zauzele su njezino mjesto njih desert drugih. Na frontima bjesni još uvijek borba, no i iza fronta bije i žena svoju pobjedničku bitku s istom duševnom jačinom i s ne manjom odlučnošću i žilavošću kao i njihovi muževi na krvavim razbojištima.
ShoisKa oblouo. C. i k. vojua g. lavna guberaija u Srbiji, odjelenje 8/b. Izdala je pod br. 14.238/1917, od 26. jula o. g. alijedeču objavu: Nov upis i primanje đjaka u c. i k. realuu gimnaziju u Beogiadu i u c. i k. poljoprivredni i zamatlijski zavod na Bamjici za školsku godinu 1917./18. vršiće se po ovom redu: I. U realuoj gimmazijR, Upis u realrm gimmazjju u 1. do zaključno VI. razreda obaviće se 1. septembra. VII. i VIII. razred ne će se otvarati. Oni djaci, koji su do sad pohadjali realnu gimmaziju, prelaze automatski u
razred osnovne škole u monafbiji ili kakve c. i ik. osnovne škole u posjednutim krajevima Srbije, primaju se u 1. razred realne gimnazije bez prijemnog ispita. Za primanje u oeki viši razred mf>ra molilac podnijeii svjedodžbu odgovarajuće sred nje škole iz momarhije, iii se mora podvrći prijemnom ispitu. Molbe za prijem imaju se podnijtefi preko dotičnog okružmog zapovjedništva vojnoj g!a\moj g>ubemijr najdalje do 15. avgusla o. g. Te molbe ima da ovjeri okružno zapovjedništvo i da se u rjjima izjasni o vladanju dječijih roditelja. Už molbu treba podnijeti srjedodžbu poslijednje škoiske godine, krštenicu, iiječničko uvjerenje i iskaz o imovmom stanju. Boditelji ih staraoci molitelja biće blagovremeno izvještenf preko okružnog zapovjedništva o pripuštanju na prijemni ispit ili o prijemu u dotični razred. Roditelji ili staFaoci imaju ae samj starati o djačkom stanu, obskr-bi- i t. d, U I. razred primaju se đjaci, kojji nisu mladji od 10 ni stariji od 13 gođina, a u VI. razred oni, koji oisu stariji od 18 godina. Djaci, koji su već pohadjali realnu gimnaziju u 1916./17. školskoj godhri, mogu se bez pratioca upisati, svi pak ostali moraju doći u pratnji roditeljja, srodnika ili od ovib izabramih odraslm lica na upis ili prijemmi ispit. Za školsku godinu 1917./18. ima da se plate ove dažbine: Upisnina za I. razred dO kr. Upisnina za više razrede 8 kr. Skolarina za cijeln godimu '40 kr. Upisnina se plaća prilikoni upisa za cijelu godinu u naprijed, a od škoiarine polovina prilikom upisa, a polovima početkom drugog tečaja izmedju 1. i 8 febraara. Ove đažbine ne će se nikom oprosrtiti. Djacima, koji zbog oskuđice u prostoru ili iz drugog kog uzroka ne mogu biti primljeni, može se dozvoliti, da se u mjesecu julu podvrgnu ispitu iz školskih predmeta dotičnog razređa, Molbe radi pripuštanja na taj ispit imaju se podnijeti vojmoj glavnoj guberniji odjeljenje 8/b. preko okražnog zapovjedništva do 1. juna 1918. Da bi takvi djaci biii obavještenl o obimu predmeta, iz kojih će imati da polažu ispit, kao i o školskim bnjigama, biće sastavljen spisak školskib kn/iga po razredima i ovaj će se razaslati okruzima. Uz molbu za prijemni ispit mora inolilac podnijeti poslijedmju školsku svjedodžbu o svršenoj školi ili u nedostatkuf ove uvjercnje one vlasti, koja je tačno obavještena o poslijedmjem školskom uepjehu i o svršenoj školi molioca. Ispiti iz prodmeta VII. i VIII. razreda kao i ispiti zrelosti ne mogu se polagati u realnoj g immaziji u Beograđu. II, Poljoprivredni i zanatlijski zavod na Banjici. Primanje u poljoprivredni i zanatlijski zavod na Banjici obaviće se 15. septembra o. g. Primljeni mogu bili samo oni djeČa* ci, koji su kao što treba svršili 4. razređ osnovme škole, koji su umno i tjelesno normalno razvijeni i koji nisu mladji od 12 ni stariji od 17 godina. U tom zavodu uče se ovi zanati: Pekarski, kovački, bravarski, limareki, kolarski, stolarski, krojački, obućarski i lončarski. Pored oph zanala zanimace se pitomci baštovanstvom i upućivaće se u školi teorijski iz raznih naročito zanat’lijskih predmeta. Molbi za prijem, upućenoj vojbioj glavnoj gubemiji, ima se priključiti škol-
točkovima. Nose je na groblje... Nju, njinu mamu. koja ih je i ako holesna, 5pak Iiranila, svaki dan douoseći im po malo projina brašna, bar za kačaniak... A savi. e o nju nose... Gde i kuda? ... tTo it j( f, ne znaju ... Komšiiiica, teika Kosa. kazala im je. da jc nose kod Bcge. Ona je još jeđini učesnik pogreba. Deca plaču, krupne suze idu niz ova niala nevina lica. Po koji prolaznik se osvrne, oda posljednju počast njiho,voj mami i juri dalje ... Sunce peče, lemja vrućina vas davi. guši. Kolica sve brže i brže odmiču sa ovom malom grupom... 1 ništa više, to je sve.. pogreb njine mame .. ovih dvoje siročadi...
Još pet mlnuta!.., (Iz zblrke ,,Postelja“.) . Lj'eto. Četi'ri sata u jutro. ćelija u Jednoj pariskoj tamnid. Ulaze tihim i l;v ganim korakom: direktor tamnice, sudac istražilac, policijski komcsar i kaplan. Svi se okupiše oko kreveta, gdje ppava Marije, prozvan ,,Pfetolja“. D i r e k t o r (ostaloj trojlci): Hajdemol Treba ga probuditi. Kaplan (dotalmc se osudienikova tamena): Prijatelju... Marije (u snu): Euu!... Direktor: Eto smo došli. Marije: Ahl... V» ste došli? Direktor: Jesmo. Kaplan: Budi srčanl Direktor? TVoJ jo priziv odbijeju
Sudac: Sad trcba da pokažeš da si čovjek. Kaplan: Pomisli na Boga. Direktor: I ustani. Kaplan: Zeliš 11 štogod? Marije: Da li želim?... Direktor: Jest; što zaželiš. to ćcmo ti dati. Marije: Pa dobro! Ja bih ht'o.., Direktor: Reci, šta? Marije: Spavati još pet minuta.., Diiektor: To nije moguće. Sudac: Na žalost. Direktor: Sad će kucnut* s;>t Marije: Dakle ne ćete? Sudac: Ne možemo. Komesar: Ustani, vrijeme je! (Marije ustaje i pofinje se oblačiti.) Sudac: Ti si počinio veliki zločin. Kaplan: Ali će ti Bog oprostiti. Rudac: Ako budeš umro Jcako treba. Marije: Ohl to hoću. — Ali ipak... ipak... D i r e k t o r: Hoćeš đa ti Domognemo obuči se? Marije: Ne. — Ail ipak... ipak.., za ono nesrećnih pet minuta, što sam vas zamolio... Ah, dotstal to niio lijepo od vas. ‘ Direktor: Deder malo brže. Kaplan: Hoćeš li što jesti? Marije: Ne. V* ste mi prekinuli apetit. Kaplan: A piti? Marije: Hoću. Kaplan: (pruža mu flašu): Evo. Marije: Sta je to? Kaplan: Rum. Marjje (pije): Hvala 1 TV) daje
snage. — Ah! kako bi slatko spavao još pet minutal Su d ac: Ostavi, ostavi'i M a r i j e: Pet minuta... To nije bilo bogzna štal Ali, eto, ja sam uvijek bio loše sreće: Postelja i ja uvijek u svadji! Da sam se jednom u gvome vijeku sit naspavao I Ali nikad I.... pa niti kao dijete niti kasnije.... nikad do mile voIje. Pod mostovima, na klupama, pod vedrim nebom i pri svakom vromenul Ah! Nijesam skupo platio pralju za svoju posteljinu! Budac: Imaš li da što saopštiš? Marije: Kome? Direktor: PravdK Marije: Ne. Hvala vam na pravdi. Rekao sam joj sve. Kaplan: Kaješ li se svoga zločisia? Marije: Pa eto, kajem se. Proparao sam onu staru prođavalicu papira, a sad mi je žao. Mogae sam je i bez toga pokrasti. Ali ja kriv nijesam. Suđac: Ti si priznaol Marije: Ja nijesam kriv, ja saml Annand, Mali Sivouja, on me na to nagnao. Njemu je banula u glavu ta idejia i on. me nasukao. On me prisilio, da prolijem krv. AU... moga mi noža! ja se dajbudi nadam, da ga nijesu pomilova'i, njega? Osudiii ste ga na smrt kao i mcne, pa ćo i on proći kuda i ja! Bićeme dvojica pred lnknjoml Zar ne? Sta? Vi čutite? Pomilovanl Ah! Erokleto kerčel (Vežu mu ruke.) Direktor: Hajdemo đa kdemol Mićimo sel Dosta je zboral Marije: Hajdemo da Momol A on,
u ovaj čas, on spava, huljo jodnal A ja! niti da su mi dali ono pet minuta biaženog počinka, što sam mob'ol... Ahl ja vam kažem, gospodine kaplane, ne, nema Bogal Kaplan: lma Boga, Drijateliu bna, I vidječeš da ga imal Direktor (Mariju): Hočeš li da te uhvatimo pod ruke? Marije: Ne; nemojte me dirati. Svi izlaze iz ćelije; pa onđa niz stepenice. Nekoliko hođnika. Prvi ide dželat. Eto ih na vrata od tamnice, širom rastvorena. Pred vratima je mjesto, gdje će se smrtni osuđa izvrštti. Marije je blijed kao krpa. On stupa, naslonjen na kaplanat, i mahinalno neprestano ponavlja ove d vije riječi, koje su nesvijestna objava njegove posljednje još slobodne misli: „Pet minutal Niti net minuta! ... Stigli su pred guillotinu. On osjeća, da mu priviše na usne krst od kovine, hlađan kao led... pa kako ga nečije šape hvataju.... pak Ijuljatije... pa kao da ga neko diže u vis kao ipero.i.,. Umire.... I više ništa.., Pa lagano, sporo, on se bndi *z smrti. Prvo, što očima viđi, to je čuperak zelene trave. .. Sunce, na lzlazu, sjaje kroz lišće one šume, kao utopljeno u jutarajoj magli. On sc prevalio koliko je dug i širok pođno jednog stabla, a pod sobom razastro đvije novine. Mali Sivonja blizu njega podnimio glavu na ruke, pa ga gleda porugljivo se podsmij'evajuci. I onda Marije lupne dlanima o zemlju i uzdahne iz đubine grudl od puste radosti.
Mali Sivonja: Hej, čuješ til Šta je to s tobom? Marije: Ništa. Mali Sivonja: Odnekle s.e vraćaš; otkuda? M a r i j e: Malko iz daleka. Mali Sivonja: Derao si se kao ubodenik. Marije: lmao sam i zašto. Mali Sivonja: Turi malo prste u kose, turi, i pogledaj, kako je ovo iijepo vrijeme. Ha! Kako se priroda načičkala I Marije: Jest, ptiea poje. Mali Sivonja: To sluti sreču! Dakle, kako smo rekli, večeras,... onu malu staricu? M a r i j e: Ona što prodava papir? Mali Sivonja: Ona. Večeras r da je malo posjetimo. Marije: Ne. Mali Sivonja-Kako nc? Marije: Ne. VeČeras. Mali Sivonja: A kad? M a r i j e: Drugi put, neznam. Mali Sivonja: Ili nikad, valjdat Marije: Ili nikad. Mali Sivon ja: K jusino jednal lAli juČer... jučer si htio! Bio si gotov đa je ždrokneš. A jutros, zbogom Ijubavi! Zašto? Marije: Nešto ml se na san daTo. A sad, ■nmukni. Hoću da se još malo na spavam. Mali Sivonja: Dugo? ' Marije: Pet minutal Saroo pet mf* nuta. (On se okrete na stranu.) H. U.