Beogradske novine

Izlazci dnavno o Jutro, ponedjeljkom posllje podne.

Pojadini brojovi:

0 I ■ Injnt«. «l «. I kr. Wa ft «QmI 0 Bml' I Maadp f et 1 «t wt, kn M«f fttn 11« p» d)«

• Mw*

. . .10 > . . .13

MJi

itpli

kt a N.fKi 8 Hr.itstoJ

I ■

lakkil

. . . MO I . *«>

Oglktl po cljsnlku.

UrodnlHio: BEOORAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Talafoa broj 83. Uprava I prlmanja pratplata TopHtln vonac broj 21. Talafoa brej *f. Prlmanja oglaoa Knoza Mlhajla uL bro| 38. Talofon br. 248.

Br. 205.

BEOGRAD, subota 28. jula 1917.

Godlna III.

Ratni izv;cšia;i. Izvješta] austro-u^arskog glavncj stožera. Kb. Beč, 27. jula. Istočno bollile: Front maršalapl. Mackensen a: Neizmijenjeno. Front general-pukovnika nadvoj?vođe J o s i p a: Kod ponovnih borbi na donjoj S us TI i dospjela su mjesta S o v e j a I N cK r i 1 e s c i u neprijateijske ruke. U šumskim Karpatirna pokolebao se ruski front — preko tatarskog klanca — već sve do okoliša Kirlibabe. Domobranski batalijuni bacili su protivnika natrag preko Capula. Austrijske, ugarske i njemačke borbene snag e k e n e r a 1-p u k o v n i k a pl. Kovessa prodlru, slijedeći gornji tok gorskih rljeka, naprijed u sjevero-istočnom pravcu. Front maršala princa L e o p o I3a bavarskog: Napadački pokrefj vojne skupine general-pukovnika pl. B 6 h m-E r m o 11 i-a u s p j e š n o napreduju. Dijelovi vojske general-pukovnika K r i t e k a — zapadno galicijski pješački puk mlado-Starhembergovci br. 13 — i bavarske čete domogle su se tečajem noći u ogorčenim borbama sa ruskim zataznicama grada Kolomeje. Na sjevernoj obaif Dnjestra približuju se saveznicl ušću Strype. Czortkow i iT r e m b o w 1 a n a 1 a z e s e u n j em a č k i m r u k a m a. Sjevemo od TretnbowIe uzaludno se Rusl naprežu u oštrim napadajima u masama. Njihovi prolivnapadaji s 1 o m i 1 i s u se svi od reda uz teške njlhoy e g u b i t k e. Istočno od Tarnopolja ba£en je neprijatelj ponovno đalje unatrag. Talijansko bojište: S obje strane višestruko pojačana topnička djelatnost. Inače nikakvih naTOČitih borbenih djelatnosti Jugo-istočno boilšte: Nema ničeg novog. * Načelnik glavuog stožera.

Podlistak. Mllorad M. Petrovlć: Hoću — Neću. (Iz M Seljančica“). Duntt vetar, pognaše ga vile Niz dolove te razbudi biije. jMoja draga u baš/fi procvile: „Duvaj vetre, ponesi obiije, Budi cveće i brsnato granje. Budl moje staro radovanje! 1 ' Cveće berem, zanovet najvišf Ne bi 1* moga dragoga zanela (AJ* moj dragi ne voli me više Drugu voli, a iz druga sela. >Vazda kidam u namenu pera, Pa se pitam: „Vera II nevera?.“ PLtam pera, je I‘ mi dragi vera Pitam pera, a ona mi kažu: „Časom vera, a časom nevera, Suze Iijem, one ne pomažu. O moj dragi, čemerno sećanje, Ubilo te moje miiovanje.

Pre tri godine. (Uspomena na 28-/15. juli 1914. g.) Dan je bio vrlo vedar 1 sunčan E ravi Julski dan. Beograd je bio užuran. Predosećala se bura. Ipak listovl bu toga dana Izašli u svoje vreme, sa puno senzacUa, i grozničava publika prosto ih je grabila od prodavača. Pro•'iji svet povlačio se u kutove i čudnim Hpifnim pogledom posmatrao te radofenalcfr. — Ludl Ijudl, t onl Još veruju onome Što piše u novinamal

Pobjedničko prodiranje na istočnom bojištu. — Trembowla, Kolomeja i Czortkow u rukama središnjih vlasti.— Rusi su evakuisali već i Ćernovice.

Culce et Uecorum... Dulce et decorum est pro pafria mori, — tako su klicali Rimijani. kad su polaziii u borbu i ginuli za domovinu. No ne samo Rimijani. i svi su drugi veliki narodi staroga vijeka — na'iočito Qrci i Gerniani — smatrali, da je časno i slatko umrijefi za domovinu. Od Tirteja, koji je svojom pjesmom oduševljavao Špartance, pa Homera i Horaca sve do Kornera i Grillparzera pjesnici su svih kulturnih narođa opjevali i oveličali borbu i smrt za domovinu. Takodje i u ovom svjetskom ratu prolili su milijuni i milijuni svoju krv za otadžbinu, no što dalje traje ta teška borba, sve se jasnije opaža. da u shvaćanju foga najvišega moralnoga ideala 0 junačkoj smrti izmedju središnjih vlasti I sporazumnih sila postoji velika provalija. Niče stavlja u usta svom Zarafustri, govoreći o ratu i ratničkom narodu ovo: „Vi velite, da dobra stvar posvećuje takodje i sam rat? Ja vain kažem, da dobar rat posvećuje svaku stvar“. 1 poput jeke odjeknula je ovih dana ciielim svijetom rečenica, koju Je „Temps“ u svom uvodniku o pariskoj konferenciji napisao: „Šta Rusija ima nama da kaže. znademo već unaprijed. I naš je odgovor već gofov. R u s i j a mora uz svaku cijenu da Izdrži ili da iščezn e“. Dva svjetska shvaćanja stoje ovdje jedno drugom nasuprot: Središnje vlasti zastupaju prvo shvaćanje, da se mač iz korica smije potegnuti samo za jednu dobru stvar. za jedan moralni ideal, dakle prije svega za ugroženu otadžbinu, — dok naprotiv sporazumne sile sioje na stajalištu, da jedan dobro vodjeni rat posvećuje svaku stvar. To je bila od uvijek engleska i francuska politika. Englezi I Francuzi uvijek su stupall u rat jedino u svojoj nenasitnoj pohiepi za novim zemljama, u kojima bi mogli proturati svoje espape, tekovinu novih bogatstava i novih tudjom krvlji tzvojevanih pobjeda. Tako je i na njihovom smetlišfu nastala poslovica: Wright or wrong my country — pravo ill nepravo to je za nas svejetdno, kad se radi o vlastitom domu. Gdje je medjutim bilo pofrebno, Englezi nisu nikada oskudijevali da na-

dju neku moralnu koprer.u za svrje razbojničke ratove. Tako Su i u ovom ratu na čelu svih onih raziiovrsnih naroda, koje su poveli u borbu protiv središnjih vlasti, iznijel! lijepu frazu: ,.Za slobodu, civillzaciju t demokraciju protiv autokracije i miii.arizma!“ Za tu tobožnju slobodu i civilizaciju morao je da gine i ruski mužki, a oti je to i đrage volje činio vjerujući da se bori za ugroženu domovinu. sve dok mu nije pala mreža sa očiju i on uvidio da su ga zavaravali počevši od carskog doma svi od reda. Čim je ruski narod došao do tog osvjedočenja morao bi logično i sam rat za njega prestati. I Rusi bi već bili davno zaključili mir sa središnjim vlastima da se nisu u njihovu stvar upleli drugi. S brutalnom otvorenošću izjavilo se Rusima tek nedavno s engleske sfrane da je posve svejedno vlada li u Rusiji autokracija ili demokracija, jer da je glavna stvar da Rusija u borbi do kraja izdrži. Sada pak, kako vidimo, dovikuju Rusima još brutalnijim načinom i sa francuske strane: Rusija mora uz svaku cijenu da uzdrži ili da isčezne! Pa zašto za miloga Boga? Jasno je, da bi ona „moraIa“ to učinlti ne za svoje nego isključivo za interese Velike Britanije i s njome na zlo i dobro udružene Francuske. Ova iskrenost pariskog „Tempsa“ zaista zaslužuje, da se predoči ruskom narodu plainenim slovima. U istinu, onih dvadeset milijardi fraiiaka koje su francuski finansijeri pozajmili Rusiji prije početka rata, Rusi su svojom krvlju već vlše nego preplatili, no oni moraju i dalje da plaćaju sve dok posve ne iznempffnu, jer tako hoće gromovnicl u Lofidoiiu i Parisu. Časno je i slatko dobro žfvjetl za domovinu! — tako to u sebi misle vodeći krugovi advokafa i novinara, ali slatko I časno za Francusku i umrijeti, to neka kao i za vrijeme „kralja sunca“ (Louisa XIV.) učine drugi, oni barbari „la bas“ Švajcari. Nijemcl, Soti, Iroi i oni nekadašnjl ,,cravat;es“, dalje Rusi, Madagaskarci, Senegalci I druga ,,braća“ onoga degenerisanoga izmiješanoga naroda, koji je jednom svojom bezgraničnom bezobraznosti tvrdio ,,qu‘il marche toupours S la tćte de la civilisafion" (da još jednako stoji na čelu civizalije).

Ofenziva protiv Rusije. Njemačkj car na istočnom bojištu. Kb. Berlin, 27. jula. Danas je car istočno od T a r n opolja prisustvovao borbi jedne divizije. u kojoj su naše čete zadobile prosror zapadno od Gniezane. — Njegovo Veličanstvo se nalazilo za vrijeme borbe na borbetiim položajima dvaju pješačkih pukova. Ćete su u svom nastupanju bile izvjer.-ene o prisustvu vrhovnog zapovjednika. U prolazu kroz grad Tarnopolj, koji se još nalazio u plamenu, stanovništvo je cara oduševljeno pozdravijalo i zasipalo ga cvijećem. Gradonačelnik je pozdravio cara govorom i zablagodario mu na oslobodjenju ispod ruskog jarma.

Ruski haos Protiv Kereiiskog. (N’arociti brzojav „Beouradskih' Novina”) Munchen, 27. jula. Poslije borbe kod K a 1 u s s a doŠIo je do sukoba izmedju Kerenskog i generala Gutora. zbog čega je ovaj orsfrfpio. U Tarnopolju su bataljuni dočekali Kerenskog s porugama i zviždanjem. Njegov je automobll zadržan, a^ vojnici su mu dovikivali „Dolje sa uzurpatorotn! “ Kritični položaj Kerenskovog kabineta. (Naročiti brzojav; „Beogradskih Novina") Haag, 27. jula. „Daily News“ javlja iz Petrograda: Povodom neprekidno nepovoljnih vijesti sa galičkog fronta položaj vlade je pos'ao teži. Vlada je namjeravala da preduz-me oštrije mjere ororiv pokreta za nezavisnost Finske i Ukrajine, ali je morala od toga odusfarl zbog unutarnjih prilika. Petrograd Iiči na uspavani vulkan. Da li će Kerenski bitl dcvoljno jak, da upravu održi u svojim rukama, ne zna se, ali se u to uveliko sumnja. Vlada grozničavom žurbom čini pripreme za saziv usfavotvorne skupštine. Smrt pred vrathna. (NaroČiti brzojav „Bro radsl ih Novina") Bern, 27. jula. Francuska štampa se bavi vojnlčkim slomom Rusije. ..Journal des Debats“ veli, da smrt siojf pred vratima, ali da još ima nade, da će Kerenski moći oživiti duh samoodržanja i time sudbini Rusije dati povoijan obrt. Nova konferencija za „spas otadžbine“. Kb. Petrograd. 27. jula. Privremena vlada je u sjednici od 25. o. mj„ savjetujući se povodom sve težeg položaja u zemljj i u saznanju, da

spas otadžbine zahtijeva odlučne mje-> re, donijela odluku, da svoj teški za. datak izvrši u punoj saglasnosti i zajednički sa svim časnim i patriotskittfe elementima. Zzog toga je vlada odlu< čila, da uskoro sazove konferenciju za<, stupnika zapadnih socijalnili organiza-, cija u Moskvu, u kojoj će ih upoznatl sa sadanjim položajem i pifanjima, koja će nastati u bliskoj budućnosft Demisija petrogradskog guver«era. Kb. Petrograd, 27. jula. Petrogradski brzojavni ured jav« Ija; Vojni glavni guverner u Petrogradu, general Polovcov, otstupio je< Piaćanje tudjih grijehova. (NaroČiti brzojar „Beogradskih Norina") Bern, 27. jula. Prema vijesstima iz Petrograd* čete puka br. 607. označeue kao nepo< sredni krivci za razgolićavanje ruskoj? fronta. stavljene su bez izuzetka pod ratni sud i optužene za izdaju naroda^ 0 sudbini svrgnutog generala Gu-> tora, dosadanjeg zapovjed-nika jugozapadnog frnota, govori se. da će i on odgovarati pred ratnim sudom. Francuske I eugleske čete ua niskonf frontu. (Naročiti brzojav „Bcocradskih' Nov-ina") Karlsrulie, 27 . juia. ,,B i r ž e v i j a V j e d o m o s t i“ javljaju, da broj engleskih četa, koje s# nalaze u Rusiji, prelazi 30.000. Veći dio engleskih četa je podijeljen na razne frontne odsjeke. Broj francuskih Ćet* u Rusiji iznosi oko 4000 ljudt Novl zapovjednlk baltlčke mornarlce. (Naročiti brtfojav „Bcogradskih NoT : na‘') StockhdnL 27. jula. Kontraadmiral Razvozov naimenovan je za šefa svL; pomorskih borbenih' snaga u isfočnom tnoru. Ćeretell o uzroclma produženja rata, (Naročiti brzojav „Bco'>radskih Novina"), Munchen, 27. Jula. U vanrednoj sjednicl radničkog f vojničkog savjeta je izjavio ministar unuiarnjih poslova Čereteli na prekor maksimalista, da je ofenziva preduzeta profiv volje naroda: „M1 smo sa odrekli aneksioue politike, all đokla to i neprijateljl ne učine, mora se rat produžiti." Vrijetije u garnizonu Rige. (Naročiti brzojav„Beogradskih jNovina"), Karlsruhe. 27. jula. ,,D a i I y N e w s“ javlja iz Pefrograda: U riškom gamiz-onu vlajfa velika uzrujanost. Vojni izaslanici iz Rige, koji su prispjeli u Petrograd da se žale u ministarstvu vojnom, poapše-

A to prosto, naivno rezonovanje izgleda d'a je bilo najtačnije. Jer i toga dana bilo je listova, koji su doneli beleške, da ipak neće doći do rata. Veče se spuštalo. Električne svetiljke bile su razredjene. Znalo se zašto, ipak iz kafana i gostiona vrio je život. Dockan oko 11 časova u veče ja sam se vraćao kuči iz jedne zabačene kafanice na periferiji Beograda. Gdahnuo sam, kad sam prispeo do ..Cvetnog Trga“ ali u jedan mah kao da mi se nešto pričini. Stadoh t oslušnuh. Nije obmana, Odnekud odozdo sa Save čula se isprekiđana pušćana paljba. Produžih polako put kuće. Ulicama sam sretao još po kojeg čoveka, koji su takodje. kao i ja malo čas zastajkivali I osluškivali. Kad stigoh kući, mojl behu već pospali. Nisam hteo da ih budim, da im kvarim prvi i najsladii san. Mislio sam. da im ništa ne saopštavam, ali iz neke predostrožnosti legoh obučen na jeđan minderluk. Neznam koliko je to trajalo. all ja sam zaspao odmah najblaženijim snom pravednika. U jednom osetih jako drmusanje. — Ustani! brzo ustani! Ta razbudi se. Bog s tobom bio! — budila me moja žena. — Ta ostavi me!... — Ta ustani čoveče božiji, zar ne čuješ, eto već pucaju. Već pola sata kako osluškujem. Alislila sam da se va.ram... Oh Bože!... Izbudiše se i deca! Ja istrčah na ulicu. — Kuda ćeš? — Sad ću se ja vratiti. Bilo je rano letnje praskozorje. Ro

prozo.rima behu načičkane glave radoznalaca, i uplašeno šaputahu. Kao sanćim, da im se ne čuje razgovor. Dodjoh na ugao Skopljanske ulice. Tu srefoh prijatelja R. — Ama šta se ovo deša\ r a, upita me on usplahiretio. — Izgleda da je početak rata, — Hajdetno u kvart, u policiju, famo ćemo što saznati. — Ne branim!.,. I mi kretosmo u obližnji kvart. Kapija široni otvorena. Električne sijalice trešte od svetlosi unutra. nigđe žive duše. Prodjosmo kroz sve kancelarije, svuda, ali nigde nikoga. — Vlast je prva kidnula, dobaci moj prijatelj. — Da, imao sam prilike, da posmatram gospodu. kad su sinoć, na iijakerima izmicali kragujevačkim drumom, Torlaku. Ali ja sam mislio, da idu na neki izlet, na krkanluk. Gledaj ti kako sam se ja prevario. — Da, oni su potovarili svoje prnje I svoje žene. a nas su ostavill... uze se vajkati moj prijatelj. — Kao što vidiš, dragi moj. U jedauput nešto strašno proseče ovu jutarnju tišinu. Prvo kao da zajauka, pa onda za tim tresnu, kao da se nebo provall. Jedan mlaz svetlosti obeleži, odaikle se javlja taj strašni gost. Top!... izgovorismo mi obojica, pošto se malo pribrasmo. Ne potraja mnogo, a ono još Jedan strašniji tresak opet prolomi već uzburkanu fišinu, ali ovaj drugl razli se u jedno kikljanje l u neki strahoviti topac. - ' ' """ ' ’

Docnije sam saznao da je to bio bačen u vazduh — savski most. Pružismo nemo jedan drugotn ruke. i uputismo se svojim domovima. Taino zatekoh strah sa očajanjem... — A sad?... pogleda me moja žena puna brige. Nisam znao šta da joj odgovorim. — Ti moraš ićil — Kuda? — Ovuda su mnogi prošli idu nekr.da, idi i ti. na tu stranu. — A ti i deca? Deca ciknuše u plač. Nije se znalo za drugo. Izljubih moje drage. Spakovah u jedan svežanj nešto veša i čega se setih u laj mah i izadjoh na ulicu. Svanjivalo se. Ulica je bila mrtva. Sa savske strane. a i odozdo sa Dunava grmiii su topovi. Za jedno kratko vreme, i njihova grmljavina po^tade nam obična stvar. Ja sam koračao polako cnim putem što vodi Klanici. Svaki čas sam nailazio na gornile paradajza, luka. krompira, boranije, kupusa... To su scljaci. koji su bili poneli povrće u varoš na prodaju. kad su čuli topove. izvrnuli svoje tovare na drum i strugnuli natrag kučama... Dodjoh već i do posljednje varoške kuće, i izadjoh na seljačku cestu. Sunce je visoko već bilo orskočilo. Sa leve strane razlio se Dunav — širok i beskrajan, kao i moja tuga, koja mi je šaputala; Kuda? . . . Kuka? , . . Kuda?... Lijepi moj Beograde. nisam te ja ostavio 1 izneverio. Evo me u tvojim slatkim nedrima. ona su meni draga I mila i ja ih ostaviti neću. M.

Dragoslav Stojanovič: Iz današnjih dana. Pogreb. Napred dva mala dečaka. jeđan nosi prost beo krst, na njemu nema nl na'pisa; neće se znati ni ko počiva u hladnom grobu. na kome će >)n biti poboden. Drugi mališa nosi jedno aialo tanjirče sa žitom.to je koljivo. Sveštenika nema. Zašto?... Ko bi ro znao! Zar umrli nije hrišćanin? Ili zar nije mogao da platl nl opelo? —. Ali o tome bar danas ne trcba misli i. Za decom idu koia sa mrtvacem. Prosta taljigaška kola sa jednirn maiim mršavim lconjićem. koji jedva vuče viva rasklimatana kolica. Točkovi škripe. Na kolima se klati sanduk — prost, neobojen, bez pokrova. Na njemu nema šara, ni natpisa; nije pokriven atlasom l kadifom za sveštenikovu odeždti. jeo sveš enika ovde i nema. Mali dečko kočiiaš šiba nemilostivo svoga konjića. da što pre stigne groblju. Njemu $a žuri, da bi se što pre vratio, jer vuča djubre jednom dobrom gazdi. koji plaća bolje nego ovi bedni ljudi,.. Za sandukom dvoje male dece. Jedan mali puša, od svojih 6—7 godina vodi za ruku svoju malu sestricu, ne8to mladju od njega. Na njinia nema crnog odeia, crnoga flora, ni cmih pokrivača. Prljava šarena rekla. pokriva goluždravo telo maloga puše. Neka stara svilena bluza, koja je nekad pr*< kosila na grudima neke vellke gospo« dje na velikom balu, poklon neke do« bre duše. krasi malu seiu... To je njihova mama... To nju nos! onaj rnršavi konjić sa raskinnatanim