Beogradske novine

Cetvrtafe

Bro) 42. Narodna privreda 0 nezi šećeme repe*) S privredjiog gledišta, spada še'ćerna repa n red najvažnijih kultumili biljaka. . Po oblil; u su kćerne repe skoro pO’djednake, a po b o j i su ili b e 1 e, lli žute. Najviše šećera daju b e I e o d 1 i k e, pa se s toga obe za ce•djenje šećera najradije i tizimaju. 100 kilogrania repe, daju, prema sorti, zernljištu, u vremenu za vrcnKi vegetacije, 6—10 kilognama šećera. Za izvodjenje šećera ne sme repa biti ferupoa, jer krupnije repe daju, srazinerno, manji procenat šećera. Najbogatije su na šećeru b e 1 e šleske i francuske, pa onda doJaze česke i žute francuske. U dobroj zemlji i dobroj nczi, daju šlcske i francuske sorte nasigurno 10% šećera, dok českc i žute francuskc varkaju izmedju 7—9%. Ali ipak, cela srednja Ewopa nema boije šećerne repe od beic šleske; ona sc u Srbiji najbolje pokazala. Ja sam ju gajio na ogieđuom iinanju ratarske školc u Kraljeivu, n a n c b a š n a j b o 1 j e m z e m 1 j i š t u, pa je ipak, uz odličnu negu, dala, kroz 3 godine izastopce, 9.8% šećera (po analizi g. d-ra Marka Leka). Za dobro uspcvanje, šećerna repa zaliteva nešto malo vlažnu, dublje uzorami i s a g o r e 1 i m djubretoin dobro nadjubreaiu z e m 1 j u-i 1 o v a č u. ,U slabijoj zemlji no treba ju ni sejati, jer je tu procenat šećera u njoj veoma slab. Ko hoće s uspchom đa gaji šećcrnu repu, taj mora još s jeseni zemlju .dobro i što niožc dublje uzorati. S proleća pak, i to pred samo sejanje, da se>me u svežu z'cunlju dodje, treba zemlju po drugi put uzorati i to malo pliee. 'Posle ovog oranja treba zemlju dobrom, gvozdenom drljaeom nsitniti i popraviti. što se d j u b r e n j a tiče, zemlju za šećeruu repu namenjenu ne smemo djubrfti skorašnjim, nesagoreiim djubretom, jer tt nesagorelim diubretom nadjubrenoj zeiniji porašćuju repe sa mnogo više aizota, a mainje šećera, teže se iz njiit cecii šećer i ne drže se dobro preko zime, kad se moraju trapiti. Djubrenje ovčijim i konjskim djubrctom treba izbegavati. Šećerna repa najbolje uspev« i srazmerno najivi-še šečera daje n oaioj zemlji, koja jc za neki usev jedntt godinu ranije djubrena. Sagorelo govedje dju'b re, za šećernu retptt naibolje je. U dovoijno jakoj zemiji, možemo šećernu repu i više godina jedno z & dnigim sejati, a naročito ako se svake gođine s jeseni malo podjubri p e p e3 o m i 1 i d o b r i m b u ti j i š t e m (kompostom). I šećernu reptt možemo na dva načina s e j a t i, i to, ili odanali seme posejemo na mesto gdje ee i ostati, ili ga posejemo na jedaiu ranije spremljc«jm leju — tzvodnictt, pa odavde biijke kao rasad rasadjujcmo. Sejanje odmah na mesto, nniogo jc bolje I s i g u r n i j e. To se čini ovako. Najpre se ona poravnjena njiva pored zategnutog feonopca u „grćde" nagomila tako, da grćda od grčde ua 30 santimetara razdaleko dodje. Za to šma i »aročitih sprava, s kojtma to brže ide. Kad grćde buđu gotove, onda sc po grebemt isstih, a na rastojanje od 30 do 35 santšmetara, drvenim šiljkom seme zabada. Vešti sejači čine to prosto prstima. U svaku rupu metne sc po 3—4 zrna, a kad biljke pouiknu i jedno 5 sant. visoko poraste, onda se na svakom mestu po jedna najsnažnija ostaivi, a d'ruge se pažljivo povadc-, da sc .ostavljena ne poremeti. OstavLjenu .treba prsiima malo i učvnstiti. Ako bi se pri ovomc pcslu naišlo, da mestEini,ce nije seme ttiklo, onda se od onili po;\ia»djeniii biljaka aiajsnažnija izabere i na prazno mesto šiijkom usadi f odmah zatlje. Scje sc od Djurdjevadne do Koustantina i Jelene, pošto- u tome vre■monu pozniji mrazevi prcstanu. Kad se scme poseje, onda treba povrti njega zemlju dlanom inalo pritisnuti, da se u izemlji vlaga bolje ođrži. Neki pre sejanja na 2— 3 dana 1 natapaju seme u ;vodi, da pre i sigumije ntkne. — Orćde sc ne moraju praviti, nego se semc poređ zategnutog kouopca u prosto poravnjenu zemiju pošeje. Pored komopoa je zato boije sejati, što onda tc* dovi bivaju pravihtiji. — Drugi pak način sejanja, t, j. Izvodjenje Kasada t rasadjivanjc — ne mogu preparučiti. Odmah tt početkit treba na mlade biljke obratiti veliku pažnju, da ih ne

*) Ostavljen pravopis piščev.

obuzine travuljina. Ćim biljke 5—6 santimetara poraste, odmah ih treba prvi put o p r a š i t i, i, kao što je napred rečeno, prazna mesta popuniti. Posle 3 ncdelje treba ih okopkati. Od druge polovine meseca septernbra, već može repa da se vadi, pri vadjeuju se odmah i od lišoa očisti, „preseee u glavu“, a to se lišće za ishranu stoke upotrebi. Ovako povadjenu i od lišča očišćenu repu, treba proizvodjač što pre da prcda fabrikamtu šećera. Ko bi hteo da p r o i z v e d e s eme od šećernc repe, mora pri vadjenju repe odabrati potpimo razvijene repe. S njih treba lišće tako skunuti, da ostanc samo ,,srce“, na koje treba pazfti da se ne povredi. Njih treba negde na sigttnio mesto ut'rapiti, a s proleća ih povaditi i na 60—80 santiinetara nazdaleko, na đobro spreniljentt lejtt ttsaditi, ali tako, da im „giave’* malo izvam zemljo budit. Uz svakti „izvođjuicu“ treba zabosti pritku (tačku) i stablo za pritku prenia porastu vozivatl, da ga vetar nebi prelomio. Kad seme sazre, treba stablo do glave odseći, pa ta stabla u ,,svežtije“ povezati i negde pod krov, ili pod streju obesiti da so prosuši i dozre; kad se dobro prosuši i dozre. treba ga omlatiti i u kese ili vrećicc sasuti i ua suvomi, provetrivOm mestit do upotrebe čuvati. K1 i j av o s t u sememi šećerne cvekle traje 4 godine. — Ali, ja ne bi mikojem našent proizvodjaču šećerne repe prepornčio, da siini izvodi seme od njc, nego da ga kupi tz onih fcrajeva, u fcojima se izvodjenje semena vrši sa iraiogo većoni paižnjom; vz krajeva, gde su izvesne sorte šećerne repc na glasti. U ostalom, svaka fabrika šećera, rajradije sania daje prodzvodjačima „originalno“ seme one vrste, koju žeii da ju poizvodjači za ujihovu cilj pofzvode. Biva, da i šećerma repa nckUi godina boiuje. Tafeo biv», da se mlade biljke suše. Sušenje ovo počinje s vrha korenovog, pa se penjc na više. Pri tom ostaje lišee još pođuže vremcna zelemo, aii se ukovrči i zaostame u porašeivamju, žiila prepukme, rneso se smežura i biljka so sasvim osuši, nestame je. Sredstava protiv ove nema, ali je utvrdjeuo, se n a r an i j e p o s e j a u o j r e p f liije pojavIjivaia. — Na podvodnim mjivama lioće miade biljkeida truie; u toin je slucajm jedino sredstvo, da se repa ne seje na odviše vlažmim i podvodmhn njivamia. Dr. R'adić.

A Čehov; Osvetnik Tek što je Feodor Fedorović Sigajev zatekao svoju ženu in flagranti, pošao je u skladište oružja ,,SnwiI< i drug“, da kupi sasmokres. Na njegovom se lictt zrcalila srdžba, tuga i nepokolebiva odiučnost. „Zstam, što imam učitiiti...“ misiio'je u sebi. Najsvetiji temelji obiielji osramočeni su i čast okaijaua, opaćina je pobijedila; poradi toga sam kao Častan gradjamiu i poštenjuik dužan, da se osvetSn. N'ajprije ću ubiti nju, pa njenog ljubavni'ka, a onda i sarnoga sebe.. Jo-Š nije ni samokrcis kupio, niti feoga ttbio, <a već mu je maŠta dovcdila pred oči tri krvava trupla razmrskane glave, iz koj'ih curi mozak, — sirku, znaiičnu svjetinu i seciranje mrtva* ca... U zlobnoj radosti predstavljao si uvrijedjeni užas srodmika i općinstva, agoniju nevjernicc i vcć je u nilslima čitao ttvodne članke novima, koje su o tom pisate. Pomoćnife u magazimi, spretna framcnska figura s bijelim prslukotn, pokaže mu raznc samokrese i smiješeći sc reče: „Svjetovao brh vatn, gospodiime, da kupite ovaj lijepi saimokres. Sustuva je Sniitt i Vesson. To je posljednjiai riječ natike o pucamjti. Trostruka cijev s ekstraktorom, pcgadja ua šest stotina koračaja i gadja u centrum. Osobito vas upozorujesn na točnosi njegove izradbc, gospođlne ... Dnevno prodajemo na stotšne koniada za hajduke, vukove i Ijubavmke... Siguran hitaic pogadja na veliku daljinu, usmrćuje na mjestu ženu i Ijtibavmlka. A što so tiče samoubojica, inoj gospodine, odista ne poznajem boljega sustava ...“ Pomoćnik nategne kokot, očisti cijevi i počnc gadjaii. Bio je izvan sebe Oil radosti. Kad bi ga čovjek dobro pt>gledao u lice, mislio bi, da bi sam užtvao, da si može tanetom probiti glavu, satno da inta samokres tako savršienog sustava, kao što ie Smittov i Vessonov.

BEOORADSKE NOVINE

14. lebruara 1918.

Stram 8.

,,A koliko ga cijenite?" pltao Je Sigajev. „Četrdeset i pet rubalja, gospodine. ,,Hm!... To je za menc preskupo!“ „Onda ću vam, gospodine, pokazati jeftiniji sustav. Izvolite ih, molim ogledati? Imademo ih po izbor uz svaku cijenu... Primjerioe ovaj samokres sustava Lefattcheux-ova, stoji samo osaimnaest rubalja, ali (pomoćnik pogleda prezirno) .. • ah, gospodine, taj je sustav već zastario. Samo duševnl proletarci kupuju još takve snstave. Ubiti sebe ai svoju ženu tian sustavom, znači inativais genre. Dobar glas užlva danas samo Smitt-Vessonov sustav. ,,Ne trebam ga ni da ubijem sebe, ni koga dnigoga“, Lagao je Sigajev iiamrštena lica. „Meui je satnokres potreban samo na ladanju, da prestrašim tate.“ „Nama je svejedno za što ga trebate“, smlješio se poinoćnik, čecino obarajttć poglede k zemlji. „Kad bi mi u svakoni sučaju istruživali uzroko, morali bi zatvorki dućan, gospodine. Lefancheax-oviin ne možeto prestrašiti taita, jer mu je pncanj slab i rnukao, pa ću vaan zn taj siučaj ponuditi Mortiuierov samokres za dvoboje." ,,A propos, ne bih li ga izazvao?' 4 sijcvne glavoin Sigajevom. „Uostalom time bi mu santo iskazao čast... TaRve lopove ubija čovjek kao pse.. •“ Pomoćnik se nije prestao vtrtiti ! dražasno prcvijati, smješkati se i brbljati, te mii pokaže mmožimi raznih sir mokresa. Najbolji su i najsoliduiji bili prinijeici sustava Smitta i Veissenova. Sigajev ttznie u ruku samokres toga sustava, stasae ga promatrati mnkio mnnljajnć i zapade u đnboko razmišijanje. Mašta nui je već dočaravaila, kako razmrskava iobauju, kako teče krv preko sagova i parketa, kako sc umiruća lie-vjernica trza u agoniji. No sve je to bilo proinalo za njegovu povrijedjenu čast. Još ga ne> zadovoijavaju krvave slike, stenjanje i užas ... Morac bi smisliti još štogcd groznijeg. „Učinit ću ovo: Ubit ćtt njega i sebe, nju ćtt ostaviii u životu, da _ jo ntuči grižnja savjesti i prezir. To jc dosta za osjetljivu narav, kao šio je njeziata, to je za nju gorc i od same smrti.“ U mislima jw zamislio svoj sprovođ: on, uvrijedjeii, leži u lijesu s blagim osnijeiioin, a ona blijeda, izmuče« | na grižnjom savjesti, kie za lijesom kao Nioba, ne znajuć kamo da svme I pogledom, dok ju progoni prezi-r, razdražene svjctine... „Vidim, gosjiod'ine, da vam se svidja Smitt i Vesson’*, prekimt pomoćnik njcgovo saiatranje. ,,Pa ako vam je preskup, snizit ćit cijenu za peit rtrba* lja. Uoistalom imamo još i jeftinije vrsti“. Francuska se figttra ofcrene i doneise još nckolifco samokresa. „Fvo vam, gospodine, jedan pri- j mjerafc za trinaest rubalja. To nijc- j preskupo, s tim više, što je tečaj pao, a treba da znadete, da može svaki čas porasii, gospodiue. Uistimi vam velkn, gosiKKtine, ja sam kouzervativac, aii moram izraziti svojc nezadovoljstvo. Dozvplite, tečaj i carinski cjenik doprkiijeli su toimi, d'a danas samo bogataši posjeduju oružje. Za siromakc, koji žele da se usmrte, dobre stt i žigice, tc je nesreča, Ui kakva siaba pttška, koiom čovjek nišanJ it žcmt, a p:»- j godi sebc u pleća!...“ Sigajevu je bt'lo žao, kad bi morao umrijeti, a da ne vidi muke nevjernice. Osveta je samo tada slatka, kad ćovjek vtdi njeziue posljedice, — a šta će mu sve to, ako je. mrtav, pa ništa ue vidi l ne osjeća. ,,Ne bi li ovako učinio", tnislio je Sigajcv: „Ubit ču njega, prisuscvcvat njegovu sprovodu, i — onda ću ubitl sebe... Ali da, zatvorit će me još pri> je sprovoda i pttšku nii oduzeti. Dakie: ubiću njega, a ona ostaje u životu, ' ja... ja neću medjutun sebe ubiti, nego j ču otići u zatvor. Da sebe ubijein, Vma- } dem još uvijek dosta kada. Zatvor je stoga dobar, da mogu u predistrazi is- j kazaiti pred vlastlma i drtištvom svtt j njezKUi prostotu. Ako se pak satn ubi- j jent, oaia će okriviti metne prostotom 1 I laži; svi ćc joj čm oprostlti, a menc I možda i šsmijati. no ako ostanem žlv, ' onda...“ Malokasnijo opet je mislio: „Da, afeo nju ttbijem, mogit W reći, i da sant osjetljiv... Pa zašto bi se na- t pokon i ubio? To jo jedno. Drugo, sam j se ubitl, znači biti kukavica. Dakle, ubit i 1 ću njega, nju ću poštediti, a sam ću se *

predati sudu. Mene će suditl, a ona će svjedočiti... Već vidim njezlnu zabunu, njezimt sramotu, kad ju bude moj branitelj ispitivao. Simpatije suda, općinstva i novimstva, bit će — što je i razumljivo — na mojoj stram“. Počeo je razmišljati, a pomoćnik mu izncse razne puske, te ga stane zabavijati, misleći da time vrši svoju dužnost. ,,Ovo siu eaigleske, novog sustava, što stno ih tek dobiii“, govorio je pomoćniik. „ALi vas upozorujem, da sve išćezjjvajti pred Smitt-Vessonovim sustavom. Čitall ste, kako je kod nas mieki časnik kupio satnokres toga sustava. iz njega je pucao na ljubavnika — i što mislite? Tane je probiio svjetiljku, glasovir, usmrtilo psića i >oš o*lijedilo gospodju. Efekat je bio sjajan, te služi na čast našoj tvrtki. Časnik je talvodjier zatvoren. Bit će svakako osudjcn i ix)slan na robiju. Prvo, našc je zakonođavstvo staro, a drngo, moj gospodine, ttvijek je na strani ljubavnika. Zašto? Vrlo jasno, gospodine! Sud, kao i porotnici, proknrator kao i braaiitelj, svi oaii Ijube tudje žeaic, pa će im biti prijatnije, ako se mogu uvjeriti, da je jedan muž manje u Rusiji. Dništvu bi bilo pravo, kad bi vlada poslaia sve inuževe na otok Sahalin. O vi ne znate, gosipodtne, kako me ogorČava današnja po’kvarenost. Danas je već običaj ljubiti tudje žene, kao 1 pušhi tudje cigarete iii čifati tudje knjige. Svake su godinc slabiji poslovi, —■ a to znaei, ne da je ljubavnika manje, nego da se inuževi prilagodjujii svonic poiožaju, a straše se zatvora I sttda.“ Pomoćnik se ogleda na sve strauc i tiiio nnt priča: ,,A što je krivnja, gospodine, fko je feriv svemtt torrai? Vlada!“ „Ludo bi bilo poradi kakve god huljo otići na Sahalin", nnidrovao }e Sigajev. „Afco li ine odsude na robijii, tim če se lalcše moja žena po đrugi put udaiti, pa ćc i drugog muža prcvartti. Ona ee triumfirati... I tako ... nju ću ostaviti da živi, sebe ne ćtt ubiti, njcga — ini njega ne ću. Moram smisliti ncšto dirugo, pametnije i osjetljivije, Kaznit ću j© ppezirom i povest ću rastavu braka, da će se svi zgražati." „Evo, gospoilinc, još jedatt novog sustava", reče pomoćnik noseći samokres. „Upozorujem vas lia novl meha- | nizam." Preina sivome zaključku njie S'- j gajev više trebao samokres. Pomoćnik nije prestajao sve više i višc hvaliti svojtt robit. Uvrijedjeinomo mužu biio je žao, što se pomoćnik uzalud muči, oduševlja.va i smiješi... „Dobro dakle u tom slučaju" mrmijaše on — „doći ću kasnije, ili ću koga poslati." Nije ni pogledao lice pomoćnikovo, ali bar doneklc da opravda svoje po* nižeiije, osjećao je potrebn, da makar što lcupi. A!i što? On se ogleda po stijenama magazina, da kitpi štogod jeftino 1 spazi zelenu inrežat na vratinia. ,,0'VO ovdje, što jc to?“ pitao jo Sigajev. ,,To je mreža za hvatainje ptica,“ $ ,,A što je cijenite?“ f. „Osarn ntbalja, gospodine!" ? „Molim, zamotajie mi ju...“ Uvrijodjeni muž plati osam rubalja, uzme mrežu i još višc uvrijeđjeu ostavi magaziu.

Poslijednje brzojavne vijesti Manifest Nj. VeliČanstva I narodima Monarhije POVODOM ZAKLJUČENJA M1R4 SA UKRAJINOM. Kb. Beč, 13. februara. Negovo Veličanstvo uputrlo je svoJim narodima ovakav manlfest: Milošćtt Božjoin zakijučili snto , mir sa Ukrajinoui. Naše pobjedonosno onižjc 1 naša iskrena miroijubiva politifca, koju smo vodiii nepokoljebljivoni ustrajnošćti. donijela je evo prvi plod odbranbene borbe, što je vodlmo za svoj opstanak. U zajednici sa tcško Iskušenlnt narodima, Ja se tiadam, da če poslije ovog prvog po nas tako zadovoljavajućcg mira napaćenom čovječanstvu u sltoro bitl podaren opšti mir. Pod utiskom ovoga rnira sa Ukrajinom Naš se pogled pun simpatija obraća inladom ppegalačkom narodti, koji je kao prvi medju našiiu protivnicima u svome srcu osjetio čuvstvo ljubavi prema

bližnjcm, a koj! Je, pošto je u mnogo bitaka dokazao svoju hrabrost, hnao još ! dovoljno odiučnostl, da prije svega djelom dokaže svoje bolje uvjerenje. Tako ga Mi vldimo. gdje prvi napušta tabor, da bl svoje težnje udnižio sa Našom snagom radi postizavanja ciljeva, koji su nam sada zajeduički. Pošta sam već prvoga časa, čim Sam stupio na prijesto Svojib uzvišenih predaka zajedno sa Svojlm narodima bio najčvršće odiučen da nametnutii nam borbu vodim do postizanja časuoga mira. to se tim više osjećam jednodušatt sa njima n ovomc času, gdje Je evo izvršen prvi korak ka ostvarenju toga cilja. Ispiinjeu divljenjem i punim Ijubavi priznanjem prema nadčovječnoj istra.inosti I ncsravnjivom požrtvovanju Svojih junačkih četa. kao i onili, koji svakodnevno na domu daju dokaza o isto tolikom požrtvovaiiju, Ja, jspunjen najljepšiin pouzdanjcm gledatu u biisku srećnu budućnost. Neka Nas Svemogtiči i dalie blagoslovi snagom i istrajnošću, k'hko bi nc samo za sebe i Svoje vjerne saveznike, već i za cijelo čovječanstvo postigli konačni mir. Kario m. p.

OLASOVI O POZiVU SREDlSNJIH VLASTI RUMUNJSKOJ, DA STUPl U PREOOVORE ZA MIR. (Naročiti brzoiav „Bcogradskib Novina*'.) Berlin, 13. februara. 1 Četvorni je savez pozvao nimunjsku viadu u Jaštt, da stupi smjcsta u pregovore za mir i da do srijede saop šti, da li na ovo pristaje iii ne. Bratianuov odstup i imeuovanje Averescovo imađc se svesti na ovaj zahtjcv, konit nije dana tornta uitimaUuna. Dopisnik „U t r a“ doznaje, da je spomenuti zahtjev u foriui pitanja rumunjskoj vladi stavio maršal Mackenseu I da jt ua nj dan rok za odgovor do srijede. (Prenta jerlnom ranijem brzojavu demantovana je vijest o njemačkon u 11 i m a t u m u Rumunjskoj. Vijest ti ovoj formi nije demantovana. Vi-di < torn brzojav pod ltaslovom „Rumnni ska i središttje vlasti“ na 2. stranici današnjeg Hsta. Op. Ur.) PRED ABDIKACIJOM RUMUNJ SKOG KRALJA FERDINANDA? Berlin, 13. februara. Berlinsfci listovi bilježe glasove iz žnostranstva, prema kojima će Bratianov odlazak sa vlađe imati uticaja i na pciložaj kralja F e r đ i n a n d a, k o j t 'ć e .a'" prema tirn vijestima odreći piijostola u korist evoga sma. Sva kako u Berlinu smatraju kso pouzdano ’đa će se situacija u najlnaćem roku pro fistilr. ZAHVALA NJEMAČKIH STRANAKA DRŽ.4VNOM KANCELARU ZA MIR SA UKRAJiNOM. (NtroSlh brzoi’av „Beograđskiit Novina",) Berlin, 13. februara. „Oerniania“ javlja: Ugovor o miint sa Ukrajmom biće po svoj prilici iznesen pred Reichstag, čim sc ov»i bttde sasiao. Diiskusija o njemu u plenarnoj sjednici biće vjerovauio 21. o. mj. Toga se dana očekuje i govor kancelarov. U vezi sa dogovoritna parti.iskrh vodja sa kancciaroin zahvalio je pos'lanik T r i m b o r n kancelaru i državnorn tajniku K (t h 1 m a tt n u o ime svijn strauaka i izrekao tm je priznanje za prvo zaključenje mira. OSTAVKA POLJSKE VLADE. V Kb. Varšava, 13. februara. Kako javljajtt listovi, podnk) je prodsjednik poljskog miuistarskog savjeta Kuharczewski uantjesničkoin savjetu ostavfcu cdjeioga kabkreta RUSKI SOVJETI NAPUŠTAJU BORBU PROTIV NEZAVISNOSTI UKRA JINE I FINSKE. tV Roftcrtlam, 13. februara. ,,DuiIy Chronicle" javlja iz Fe tnogra'da, đa je kongres ruskih sovjeta odbacio, da protestnje protiv ukrajiu sko nezavisnostj, kao što je ck! njega zahtijevano, ,,Daily News“ javlja iZjPetrogra da. <la je sat-jet naixxlnih komesara na ta vio pregovore sa Fiacimia l Ukr. jincima, pošto sovjeti v a š e n e ć e 'đ a z n a j u z a nasilno pokoravanje pojedinih plemena u Rusija: HOLANDSKA ŠTAMPA O WlLSONOVOM OOVORU. Rotterdtun, 13. februara, llolandska štampa u glavuom iK>voij no ocjenjujo Wilsonov go\or. Naglašuje, kafco je on u 'điametralnoi suprot nosti sa versaljskim oa.akama.

Izvještavamo srodnike i prijatclje, da ćemo našoj miloj i dobroj majci Cani T. Zivković davati trogodišnji pomen u subotu 16. ov. mj. u 10V 2 sati prije podne u crkvi Sv. Marka na starom groblju. Ožalošćeni: kćeri; Sofiia S. Lovčević i Leposava B. Radenković; sinovi: Milutin i Minajlo, i ostala rodbma. Beograd, februara 1918. 46143

Javljam srodnicima, prijateljima i poznanicima, da je moj mili i neprežaljeni suprug t JeSesije 3ovanović kafedžlja, preminuo poslije dužega bolovanja u Beogradu 6. februara 1918. god. Ožalošćena supruga Olga Jovanović. Btoipad, febrnara 1918. 85127

Picstade da kuca jedno srce, koje Je samo za svoju djecu iivjelo; prepuic od tuge za djecom, a r.aročito za jedincom sinom. Preminu naša nježna majkaj t NIKOLI3A supruga poi. 3ovans Radoievlia — Komandlra. Naprasna smrt pokosl našu mllu majku II. ov. mj.; sahranlsmo je 12., uzučešćc mnogobrojnog gradjanstva 1 rodjaka. Ncna je svlma hvala, koji nampažnju ukazašc, pismeno t usmeno saučešćc izjaviše. Zahvalnl smo g. komandantu sreske komandc, njegovoj gospodji i cljelom osobljn, kojl nam ma kakvu uslugn učlniSe. O. Ijekarn Vukotlću 1 gospodji. Vcltku zahvalnost dugujemo g. Dragomiru MiloSeviću, sveStenlku, kojl našit mllu majku iz.počastl do vječne kučc ispratl, I gospodinu ekonomu sreskom, Rudnik, Ožalošćenl: kćeri: Milica, Rosa 1 Kosa; sna Živana; unucl: Joviša 1 Momčiio; unukc; MUk« i lvanka; zet Pavle Peković, iostala muogobrojna rodbina. 35140