Bitef

—■ Dali su vas vaspitavali u religioznom duhu? Mislim da jesu. Mada ne verujem da se u detinjstvu imati neko stvarno religiozno übedenje, pogotovu kada dujete drastidne opise razapinjanja na krst, a da vam primera radi kažu, kako je to dokaz božje ljubavi onda vam sve to lidi na komediju. Bio sam sasvim zbunjen, pored toga su i biblijske metafore bile lidene osnova. Ono dto je detetu svojstveno to je svakako religiozni strah, koga ni ja nisam bio podteđen. Bio sam zbunjen i zapladen. Kakvo ste obrazovanje dobili? - Skoro nikakvo, jer ga je rat prekinuo. Kada su nas prebacili na selo, jedini problem sastojao se u tome, da se od dece stvori neka vrsta bezosedajnog aparata za primanje naredenja. Hodu da kažem, da nisam dobio nikakvo redovno obrazovanje, pa ni posle povratka u London, gde su u dkolama svi bill opsednut! Idejom o posludnosti i prilagodavanju. Kakva je to dkola bila? Vida dkola u Hollowayu. London u prvim posleratnim danima, kao grad i kao doba, prilidno me je impresionirao mogude i zbog nekih stvari na koje sada mislim; na levke od granata, na redove pred prodavnicama. Nije li to i na vas ¡malo naroditog uticaja? Da, mada sam ja, dto se kraja rata tide, osetio narodito olakdanje dto se ved jednom stvarno préstalo sa übijanjem. Rat je bio meka vrsta lutrije da nisi ti izvukao ždreb? Ali, preživelo se. Kada bi neka V 2 doletela ovamo, a mi bi morali da se krijemo u kolskim kapijama, diskutovalo se o tome, da l.i treba trdati prema injoj ili od nje. BiM su to realni problemi, jer smo osedali opasnost. Ujutru bismo obidno idli da prikupljamo ostatke granata na ulicama i da trazimo kude pogodene bombama. Sedam se da sam jednom ¡sao ulicom, kad se iznenada razlegao tako stradan prasak, to se uopdte ne može opisati, znate, to je ... kao da je nedto eksplodiralo u vama. Predao sam u park preko puta i video da je sa drveda opalo sve lidde, a onda sam podigao jednu malu pticu, kojoj je glava bila otkinuta. Mislim da je to jedan od razloga, dto sam taj prizor opisao u »Spasenim«. Mogudnost iznenadnog izbijanja nasilja bila je uvek prisutna. Cuo sam danas kako studenti diskutuju o primeni sile u neku odredenu svrhu, al i sve u svemu, to je daleko od stvarnosti. Za njih de biti veliko politidko iskustvo, kada budu prvi put culi pucanj iz revolverá, ispaljen u nastupu besa. —■ Kakva su u to doba bila vasa politicks übeđenja? Ne znam kako i zadto, ali ved dosta rano, sa svojih dvanaest godina možda, postao sam svestan da sam antikonzervativan, i pored toga dto je moja porodica živela u nekoj vrsti politidkog vakuma. A onda ste prvom prilikom napustili dkolu? Da, u mojoj petnaestoj godini. Da liste ved za vreme dkolovanja podeli da pídete? Moje dkolovanje se, u stvari, sastojalo od jednog jedinog vecera, priredenog od strane dkolske uprave. Poslade ñas da gledamo pozoridni komad, koji se davao u starom Bedford-Theateru. Videli smo Donalda Wolfita u

»Magbetu« i, prvi put u životu, toga se sasvim dobro sećam, sreo sam nekoga ko je govorio o mojim stvarnim problemima o životu koji sam vodio i o političkom drudtvu oko mene. Sve dotle, niko mi nije uputio nijednu reč o mom životu, U početku bilo je to jednostavno oseóanje nekog potpunog i ponovnog upoznavanja. Poznavao sam sve te Ijude. Bilo sa ulica, bilo iz novina taj svet je bio stvarno moj. Nezavisno od komada, došao sam do zaključka da postoje izvesna media. Mora reakcija biia je sasvim naivna, al i sam znao da će ta merila, ukoliko bi opstala, postati u socijalnim situacijama efikasna i doneti odredene rezultate. I tako, posle gledanja tog komada, mogao sam redi: da, sada znam šta treba da radim i šta znači živeti. Da li je to saznanje bilo vezano specijalno za Magbeta Mi bi se, po vašem mišljenju, moglo dogoditi isto, ako biste pošli da gledate neki drugi komad iz Wolfitovog ciklusa Shakespearove sezone? To zaista ne znam. Nije isključeno da bi se isto dogodilo i pod uticajem nekih drugih komada Mi susreta sa čitavim nizom drugih ljudi. Našem izboru prethodila je žučna diskusija, jer se postavljalo pitanje, da li demo to uopšte razumeti i da li ću modi da dođem do pet šilinga, koliko je to koštalo. U izvođenju tog komada, do koga mu je mnogo stalo, Wolfit je, pored ostalog, uneo i svest o Ijudskom dostojanstvu. Postoji verovanje da se« bog brine za sve, dak i za vrapca koji je pao na zemlju, što bi bilo i previše za njega. Istina je medutim, da se Shakespeare i za takve stvari brinuo. Brinuo se dak i za doveka kakav je bio Magbet, koji je možda lidio na Hitlera. Zahvaljujudi torn komadu u meni se probudila svest o Ijudskom dostojanstvu, 0 vrednosti Ijudskog bida. Docnije sam se dudio da su Ijudi, koji su isti taj komad gle-. dali, mogli da nastave sa istim nadinom života. Cime ste se bavili po izlasku iz škole? Radio sam u svemogudim fabrikama. Sve se u mom sedanju izmešalo fabrike avions, automobia i slidno tome. Ako se izuzmu dve godine provedene u armiji, išlo je tako sve do ... dok nisam podeo da pišem pozorišne komade. Mislim da sam u to doba imao dvadeset dve godine. Ali radio sam i dalje, sve do pojave »Spasenih«. Šta je vas pobudilo da podnete sa pisanjem? Podeo sam sa pisanjem lodih stihova a bili su zaista vrlo loši. Posle sam primetio, da sam u stvari hteo da pišem pozorišne komade. Do toga je, s jedne strane, došlo zato što je krajem pedesetih godina pozorište bilo u centru interesovanja, a s druge, zbog doživljaja sa »Magbetom-, jer sam jednostavno bio opsednut idejom konfrontacije i dijaloga. Pa ipak, zašto ste uopdte podeli da pídete? Sta da vam kažem ... Zašto ljudi rešavaju ukrštene redi? Zato što Je zagonetku tedko rešiti. Mislim da se podinje sa pravljenjem pribeležaka kako bi se neka zagonetka rešila 1 da bi se saznalo u demu se ona sastoji. A posle izvesnog vremena postajete pisac iz navlke da, to je tako, to pređe u naviku. Koje zagonetke pokušavate da redite: Mene, drudtvene ill možda apstraktne? Ne sećam se sasvim tadno, kako je to bilo u podetku. Sada ja, u stvari, polazim od

celog niza sitnih utisaka, ponekad su to ¡ rečenički obrti sa izvesnom neobičnom atmosferom, koju uvek poželim da proučim i da odgonetnem, U komadu koji upravo pisem postoji, na primer, jedna rečenica koja mi celog dana ne izlazi iz glave, jer ima baš onu čudnu osobinu, čiji smisao hoću da uhvatim. Ona glasi: »bacam svoju masku u more«. Ne znam ni sam, zašto to zvuči tako uzbudljivo lizgleda mi sasvim neobično da se tako nešto kaže, zato i hoću da dokućim, ko je taj, koji bi to mogao reéi. (lz jednog intervjua sa Edwardom Bondom za list »Theatre Quarterly«]

ja i shakespeare U tom komadu interesuju me uglavnom one tri žene. Mislim da u njemu ima nedeg renesansno zlog i uopšte se ne slažem sa divljenjem, koje akademsko pozorište gaji prema njemu. Ne mogu da ga prihvatim, jer nalazim da je to potpuno lažan stav. »Znate, onaj divan čovek koji toliko pati« i slične besmislice. Verujem da bi se dodlo do sasvim drugih saznanja, ako bi se Lirova reagovanja u njegovoj tjudorovskoj sredini mogla posmatrati očima njegovih savremenika: mislim da bi njegov značaj bio znatno veći. Nasuprot tome, danas izgleda kao da pozivamo nekoga, ko Ima izopačena shvatanja o umetnosti, da kaže: »kako smo, ipak, divno osećajni i kakvo je to novo iskustvo za nas, što smo taj komad razumeli«. Sve je to lepo i krasno i niko ne mora da sumnja u sebe, niti da unosi neke promene u društvo. Lir je renesansna Mčnost i moglo bi se očekivati, da ce imati vedi uticaj na naše društvo. Ni u kom slučaju ne mislim, svakako, da kritikujem Shakespearovog »Kralja Lira-. To je pozoridno delo kome se beskrajno divim i od koga sam nauëio vise, nego od bilo kog drugog komada. Radi se samo o tome, dto se plašim da ga primenjujemo pogredno mislim da ga kao društvo primenjujemo pogrešno. Radi toga želeo bih da ga napišem ponovo, kako bi mogli da ga primenimo na sebe same, na naše društvo, naše vreme, naše problème. Razume se, da sve to niukoliko ne umanjuje vrednost Shakespearovog komada. On će uvek biti izvor kulturnih saznanja. 90