Bitef

se on¡ plaše. Zbog toga, društveni moral predstavlja neku vrstu pokvarene čednosti i stoji u suprotnosti sa osnovnim željama onih, na koje bi trebalo da bude primenjen. Jedan takav moral postaje pretnja I oružje usmereno na njegove najosnovnije zahteve za pravednošću, ali, I kao takav, dopušta Ijudima da budu srećnl. Agresivna reakcija takvih ljudi potisnuta je, doduše, društvenim moralom, mada se na taj način obično postiže suprotno dejstvo. Napetost i agresija čine obeležje našeg vremena. Nemir, odbojnost i nasilje ocrtavaju se na licima mnogih Ijudi; on¡ se kreću zgrćeno i nezgrapno, zaboravljajuói na prirodno držanje slobodnih bića. Bez obzira što te pojave ukazuju na moralno oboljenje, naucili su ñas da ¡m se divimo. Sta da radimo? Da živlmo pravlčno. All, šta je pravlčnost? Pravlčnost, to nije ono što dopušta Ijudima da žive shodno stepenu njihovog razvitka. Kod ijudi postoji emocionaina, fizička I biološka potreba za njom. Oni mogu samo tako da žive, jer bi se Inače morali stalno boriti, svesno ill nesvesno, da bi to postigli. U tome I jeste suština onoga što sam hteo reći, jer to znači da naše društvo i njegov moral, koji tu istlnu poriče, kao i tehnologija koja je sve vise sputava, neprestano šapuću Ijudima na uvo: »tl nemaš nikakvo pravo na žlvot«. To je ono, što leži ispod sjaja modernog sveta, Kod takvog saznanja, pojam jednakosti, slobode I bratstva mora da se tumači na novi način, u protivnom jedna stvarno revolucionarna promena je nemogućna. (iz pogovora »Liru« od Edwarda Bonda; skraćeno)

bird

Fly on, bird Over the winter city in ruins of snow The beggar with broken wrists The tanoi that learns speech

Fly on Past men with heads for faces In cars like snakes fleeing water One book for rules and another for writing in

Fly on Past time with a hatchet The member washing blood from under his nails The youth who says; I go along for the ride And climbs on the gallows cart Their glittering corn is deadlier than famine Their water is dust and chokes cities Sentimentality covers cynicism in their beds Fly on, blackbird

With claw smashed through beak Skull cracked Wings like burned flags Charred cracked firework Fly on, fly on Your hands give birth to children And hold men waiting death These are small things If the sky is not lived in the earth dies Edward Bond

ptica

Samo leti, ptico / preko zimskog grada u ruševinama snega / prosjaka sa slomljenim zglavkovima / zvuenika koji uči govor Samo leti / mimo ljudi sa glavama umesto (ica / u kolima koja plivaju kao zmije kroz vodu / jedna knjiga za pravila, druga za prepisivanje Samo leti / ostavljaj za sobom vreme sa bradvom/ud koji ispira krv ispod svojih noktiju / mladić kaže: idem da se provozam / i penje se na kola za gubilište Njihovo glatko zrno je smrtonosnije od gladi / njihova voda je prah i guái gradove / sentimentalnost skriva cinizam u njihovim posteljama Samo leti, vrana ptico / sa kandžama kljunom razorenim J polomljenom lobanjom / krilima kao spaljenim zastavama / ugljenisani ispucani vatromet / leti, samo leti / Tvoje ruke donose decu na svet / i drže Ijude koji čekaju smrt / to su male stvari / ako nebo ne preživi umreće zemlja.

bond datumi

roden 1935. u Hollowayu živi u Great Willbraham (Cambridgeshire)

Pozorišni komadi: The Pope's Wedding (Venčanje jednog pape). Prvo izvođenje 9. decembra 1962. god., Royal Theatre, London. Saved (Spaseni). Prvo izvođenje 3. novembra 1965, Royal Court Theatre, London. Early Morning (Preuranjena žalost) . Prvo izvođenje 31. marta 1968, Royal Court Theatre, London. Narrow Road in the Deep North (Uski put na dalekom severu). Prvo izvodenje 24. juna 1968, Belgrade Theatre Coventry. Black Mass (Crna misa). Prvo izvodenje 22. marta 1970, Lyceum Theatre, London. Strast. Prvo izvodenje 11. aprila 1971, Alexandra Palee, London. Lear. Prvo izvodenje 29. septembra 1971, Royal Court Theatre, London. Premijera na nemačkom 30. septembra 1972, Städtische Bühnen Frankfurt am Main. The Sea (More). Prvo izvodenje 22. maja 1973, Royal Court Theatre, London.

van domašaja istoriie

Slikar dekoracija Achim Freyer, podigao je podest, koji jednim delom zalazi u gledalište, sa blagim usponom prema dubini pozornice. Napravio je na tom podestu četvorougaono udubljenje obloženo blistavom folijom, a iza njega jedan horizont, koji se menja zahvaljujući raznobojnoj i virtuozno usmerenoj svetlosti reflektora. Na ovoj ogradenoj pozornici, podeljenoj crvenim krstom ucrtanim na njenom tlu, kreću se figure zatvorene u taj kvadrat, koje aludiraju na unutrašnji, a ne na spoljni svet. Zahvaljujući maskama i kostimima fantasticnih stilova i izmešanih epoha, figure cine utisak otuđenosti od realnog sveta. Pa čak i predmeti deluju neobično. Vatreno oružje, na primer, izgleda doduše monstruozno kao u nekom filmu naučne fantastike, dok je u isto vreme svima jasno, da je napravljeno od drveta i namenjeno za igru. Bitka se odigrava u sanduku s peskom. Ivica bunara je obeležena automobilskom gumom. Ovim fantastiönim ali i preglednim scenskim prizorom, nad kojim se duž cele pozornice nadneo tamni zid, koji se njiše tamo amo, Freyer evocira uspomene na Malerove fantazije; na Francisa Bacona, ali i na Goyu i na Odiiona Redona, uspomene koje se ras-

96