Bitef

podsmeh

logici

govora

Predstava je mnogo primitivnija, mnogo bliža utrobi majke, utrobi samog grada, zemaljske kugle. Isto tako, nama je izgledalo da se Tréâtre Vicinal kreée prema lami vremena. Ljubitelj repertoarskog pozorista biée svakako još jedanput šokiran trupom »Vicinala«: Anne West, devojéica, ne priéa potpuno dosledno, ne izgovara sve fraze onako kako treba, ona koristi reéi koje ne moîemo pronaéi ni u jednom rečniku, otprilike: »Davno nekada d.. . .«; » desilo se « Ui »devojka«?

Fraze i situacije na izgled nisu tako povezane. Ali, ipak, postoji neka nit koja se podsmeva logici govora, posto ona podriava taj dogadaj kao okonéano iskustvo. Devojéica je jedina liénost. Skulpture kao da su napravljene od sedam elemenata. Ona se poigrava s njima, konstruiíe ih, éak im se i obraéa. Prepoznajemo delove dnevnih ogovaranja visokog društva, kao i naroda. Govori se o nekom ocu, o nekoj majci, braéi i ses trama, baki devojéice; naroéito pri kraju éuje se gundžanje poznatih pozorišnih kritiéara: »To je pitanje optike,ja liéno vidim .« I dok ona to izgovara, zatvara oči.

Humor i samopodsmevanje, izgleda da je novitet u » Vicinala «. Predstava na mámente, tu i tamo, guhi ritam i kao da luta, ali se spektakl brzo i panavo uspostavlja. U ovini trenucima pažnja publike slabi sve bi mogio isto tako da traje deset minuta kraée ali neki neoéekivani izraz, neki pokret ili zvuk, ponovo izaziva osmeh. Na primer, smešni detal¡i, kao sto su » jedan, dva, tri, éetiri. ..« Ko je pratio » Vicinal « poslednjih godina, primeéuje jedan oéigledan razvoj: posle iskustva bez reéi, samo telesnih pokreta i glasa o predmetima, stigli smo do govornog jezika. U svakom sluéaju, to je samo jedan od sastavnih delova pozorista, a ne najvažniji, kao što je to sluéaj sa komadima

Brisel. Nekoliko 'skulptura na podu. Jedna oživljava. Iznutra. Istureni délo vi otpadaju. Centralni

deo poéinje da se Ijulja i kotrlja. Odatle izlazi glas, zatim jedna devojka. Devojka izlazi iz jajeta. Ovako poéinje izvodenje kornada

»/« (»JA«), najnovija produkcija » Théâtre Vicinala«. Premijera je bila krajem oktobra u Tokiju.

Predstava »Vicinala« nije u pozorišnoj sali, cak ni u njihovoj sopstvenoj sali, u ulici Verte, veé u jednom zasvodenom prostoru, nedaleko od podzemnih prolaza glavnog grada, na kraju éorsokaka Borgendael, izmedu St. Jacques na Coudenbergu i Palais Royala, na Trgu Royale, na prostoru odakle polaze dva ozidana tunela koji rode do podzemne mreže grada. Samo po sebi, to nema nikakvog uticaja na pozorišnu predstavu »Vicinala«, Pa ipak, hada devojka izlazi iz jajeta u ovoj peéini, to izgleda sasvim drugaéije nego da je to izvodeno na nekom normalnom mestu.

u kojima se govori.

»/« (»JA«) predstavlja plod saradnje tri ličnosti: Frédéric Baal je napisao tekst (ne u nekoj sobi, već tokom razrade igre), Olivier Strebelle realizar ao je skulpture od poliestera (vise nego gole predmete, stvari koje tokom igre moga da se pretvore u »kostim« ili u samu liénost), a Anne West je sve oživela na daskama. Ne postoji utìsak, posle odgledanog spektakla, da smo prisustvovali »one woman show«. A to je pravi komplìment.

(De Standard, 21. januar 1975)

» Théâtre Laboratoire Vicinal« duz.no je, ree po svom nazivu, da stalno

ćorsokak

dovodi u pitanje korišćenje pozornice, odnose izmedu pozornice i publike, teksta i

borgendael

glumca, reči i pokreta. Osnovali su ga 1970. godine cedri glumca i animator Frédéric Baal. »Laboratoire« je tragao za sopstvenim jezikom kroz ostvarenja kao sto su: » Saboo «, » Real Real«, »Tramp«, »Lunapark«, »Chaman Hooligan «. Do rascepa trupe je došlo već prilikom »Trampa«; Frédéric Flamand, rođeni brat Frédérica Baala, je napustio trupu i osnovao svoju grupa: »le Plan K «. Novi spektakl » Laboratoire Vicinala « titlovan je na engleskom: »/«

A (»JA«). Amerikanka Anne West, poreklom iz Čikaga, koja je ucestvovala i u » Trampa «, je dina na sceni govori tekst Frédérica Baala; ona je nit-vodilja predstave, u kojoj jos ucestvuje sedam Skulptur a (deio Olivier a Strebellea), koje figuriraju i kao predmeti i kao liénosti.

Pie analize spektakla, treba izneti nekoliko napomena u pogledu scene, jer postaviti pitanje o praktiénosti scene je isto sto i traziti nov naéin izvodenja. Za ovu predstavu »Laboratoire Vicinai« koje, inaée, ima gotovo nemoguée prostorije za rad, otkrìlo je izuzetno lepu prostoriju, ispod éor-sokaka Borgendaela, na Trgu Royale. (Kada se dode do crkve Saint-Jacques-sur-Coudenberg, krenuti arkadama na levo.) Neki zidovi sale, koji su sastavni deo opatìje Coudenberg, potiéu jos iz XV veka, a dva hodnìka, sveie ozidana, vode do gradskog podzemlja.

Klupe se nalaze dui zidova. Pedeset mesta okružuju prazan pod. U ovakvoj atmosferi igre, nalaze se (voteli bismo reéi: » poéivaju«) skulpture Strebellea: sedam polìesterskih elemenata, koji čine pejzaž. To su uobliéena i karakteristiéna dela. Zamišljamo neku pticu, vetrokaz, ogromno uvo, dzinovsko jaje, vojni tenk, muziéki instrument.

Počcvši od ovih elemenata, koji su incrini samo na izgled, kreée spektakl. Iz dîinovskog jajeta (ili dzinovskog kokosovog