Bitef

brod

progonstva

i lutanja

nacìje.

trazi spas u drogamo, koje mu unìstavaju zdravlje. Buduéi da Dougali, »umetnik praznih reči«, kako je obìcavao da sebe naziva, zna da se izlaz iz postojeée situacije moie naéi samo ako mase shvate svrhu barbe koju vodi pisac i znaèaj njegovog dela za stvar oslobodenja ì prosveéenja; on svog prijatelja Bayrama, narodnog umetnika, kako je nazvan kasnije, obraéa onim izgubljenim, uspavanim Ijudìma, kojima on govori o svom izgnanstvu ì otudenostì. Tako, on nalazi put do njihovog urna ì srea, a time i jedan jasniji i značajniji put.

On daje tri faze života Bayrama Et-Tounsija, ističući, pre svega, njegovu borbu i nepokolebljivu veru, i razmisljajuči, istovremeno, o svom porazu i prepuštanju smrti. Prvo vidimo kako je stasao Bayram i kako je kod njega sazrela svest o problemima njegovog naroda.

Zatim nam prikazuje poglede umetnika, koje je on sirio kroz svoje »zadjale«, u svim slojevima naroda i u svini delovima zemlje.

Potom ga vidimo kako se suprotstavlja stradanju, hrabro podnoseéi sve nevolje koje su ga zadesile, uz stalnu istrajnost u pisanju i veru u ćasnu, smela ree koja treba da bade podsticaj narodu na pobunu. On podrzava nastojanjapojedinaca i grupa, koje traze da se kolonizator istera iz Egìpta, Sirìje, Tunisa. On je meda prvima podrzao politički pokret »Divana«., i to naročito putem svog časopisa » Eš-Šebab «, koji je pokrenut u Tunisu.

Na kraju, Dougali skida sa sebe i svog prijatelja rubo umetnika meda prognanicima, te ga izlaže publici, pokazujuéì se kao umetnik kojipredstavlja one brojne umetnike u razliéitim zemljama i epohama, koji »njihovu otudenost dozivljavaju kao mito neizrecivo «.

Predstava »Žeđ« je pozorišni prikaz zi vota i de la Mahmouda Bay rama Et Tounsija, onako kako g a je zamislio

i predstavio Ali Doug ali: na broda progonstva i

lutanja koji plori talasima Sredozemnog mora noseéi sa sobom éudesan splet pripadnika arapske

On zatim govori o mogućnom susretu dvojice umetnika, knjizevnika, koji, zaìnteresovani za sudbinu ovih Ijudi, pišu o njihovim nevoljama. Jedan od njih (Mahmoud Bayram) platio je za to skupu cena dvadeset godina u izgnanstvu i lutanju, dok drugì (Ali Dougali) nailazi samo na ravnodušnost i nerazumevanje. Razlicite sudbine radaju kod njih razlicite poglede na život: Bayram je odlučan da istraje, da se vrati u svoju domovinu, gde će nastavitì svoju borbu, dok Dougali, poraìen,

Predstava je data kao sudenje Bayramovoj ličnosti neobìcno suđenje, jer prošlost igra ulogu svedoka. Svedoci su oni radnici koje Dougali poziva da, improvizujući, pomognu Bayramu u glumi ì predstavi. Fri tom se on oslanja na njìhovu kreativnost i na isticanje neraskidive veze izmedu stvarnosti u kojoj je ziveo Bayram i njìhove stvarnosti, bez obzira na postojeéu vremensku razliku.

Ereditava je data u sarkasticnom, satiričnom obliku, dougalijevskìm stilom. Medutìm ì pored sve veselosti koja izbìja iz komada, duboka je tuga u glasu Bayrama, tesko beznade u du si Dougalija i gorka poruka;

Živeo je želeći samo zrno jedno Kad umre dadoše mu čitav grozd Sreću »umetnik praznih reči«

nalazi samo u dubini groba.

Mahmoud Bayram Et-Tounsi Ije narodni umetnik izuzetnog ' i plodonosnog talenta. Ostarlo nam je hiljade pesama,

bayram

» zaiala « (popularna arapska pesma u stihovima, p.p.), » makama « (rimovana proza protkana stihovima, p. p.), kojih se pevaci i mase uopšte

et

rado sećaju i čuvaju ih u dubini srea. Za Bayrama Et Tounsija umetnost nije samo jezik i sredstvo zabave; ona je, ìsto tako, instrument promena i oslobodenja. Et-Tounsi krìtikuje spregu epigatskog dvora i engleskìh kolonìzatora, demaskira intrige francuskih vlastì u Tunisu, za Sta plaća skupu cena dvadeset godina progonstva i lutanja obalama Sredozemnog mora, od Aleksandrìje do Tunisa, od Marseja do Bejruta i dalje, do Dakara. Posta svega, Et-Tounsi uspeva da se tajno vrati u Egipat. Mahmoud Muhammad Mustafa Bayram roden je 3. marta 1893. godine u Aleksandriji, u narodnoj ëetvrti. Tu uëi Kur’an i pamti

reči panegiričara, pesnika i pripovedača.

Radi u nekoliko ducano, istovremeno strasno cita različita dela klasicne arapske knjìzevnosti, učeći na pamet narodne prìpovetke, na primer one iz zbirki »AI Hilalija«., »Al Azalija« i drugih.

Bayram nìkada nije zatvarao oči pred društvenim problemima i pitanjima egipatske nacìje koju je uvek smatrao svojom uprkos tuniskog državljanstva nasledenog od dede koji je polovìnom 19. veka emìgrirao iz Tunisa u Aleksandrìju zbog sukoba u parodici. Prva Tounisijeva pesma bila je izraz revolta protiv »gradskog veća« i nametnutìh dazbina. Pisana u formi »zajale«, ona je naišla na širok odjek meda masama. To je bio prvi korak na njegovom spisateljskom putu. Kada je shvatio koliki je uspeh imala njegova pesma, koliko je ona ljudima potrebna da bi izrazili svoje

tounsi