Bitef

Tutor donosi Klìtemnestrì haljetak za koji tvrdì da je Orestov ogrtaé i saopStava joj da je Orest mrtav. Pilad, njegov prijatelj, donosi čak i urna sa » njegovim « pepelom. Elektra jadikuje. Klitemnestra likuje.

Čim se Klitemnestra vratila u dvor, preruSeni Orest otkriva svojoj sestri ko je on. Bogada se čudo. Elektrina želja za osvetom biče ispunjena. Brat i sestra se prepoznaju. Onaj za koga je mislila da je mrtav, živ je. Pepeo se prosipa.

Vrata dvora se otvaraju. Vodeni duhom svoga oca, njih troje ulaze u dvor. GreSni par, Klitemnestra i Egist, koji su novi vladari, bivaju raskrinkani i njima siedi smrt. Za Elektru i Oresta, pravda je zadovoljena. Dvor, mesto njihovog rodenja, suda je panavo pravi dom. Elektra je nevesta, a Pilad njen dragan. Orest mora da krene na put, u dobrovoljno izgnanstvo. Osvrée se ì gleda dom gde je roden, a u kome nije proveo svoje detinjstvo.

Izgnani, Jason i Medeja stila sa svojom de com u zemlju u ko joj viada Kreon. Kr eu zu,

medeja

Kr cono vu kčer, zapuza Jason.

Ali Medeja nije završila svoja nedela. To nije kraj osvete, jer njene strasti još plamte. Jason očajava i preklinje Medeju, majku njegove dece, da bar njih poštedi. Ona übija decu noću, na stenama, i baca ih dole, ocu.

Trijumfujuli, Medeja panavo no si krunu podzemnog svela. Ona odlazi, leteči u car oh ni m kolìjama, ostavljajuli za sobom telo svojih strasti. Njena dadilja avida posledice nedela koja svojim preklinjanjima nije uspela da spreli.

Čovek pokušava da stvori zvuk zvuk koji se pojačava i pretvara u krik. Pokusava da pronađe energìju

život

koja dovodi do toga. Traga za shvatanjem tog procesa. Zvuk se doÿvljava kao slika. Vidi se sta on sadrzi unutar sebe.

zvuka

VazduSni stub koji pokusava da se otvorì. U naporu da se proizvede zvuk, potrebno je da jedna snalna i spantana vìtalnost zameni zaslepljujulu telina. Krik postaje ili jedan slobodan i liv izraz ili jedno ohuzdavanje, zavisno od načina kojim se zvuk kontrolise i upravlja iz unutrašnjosti.

Na poletku ovog istralivanja treba bili vrlo smìren. Treba bili spreman da se prihvati rizìk prevazilalenja svog sopstvenog nalina izralavanja. Treba pokusati da se

On se zaljubljuje u nju i na dvoru ga primaju kao njenog muza. Medeja ne moje da upravlja svojim raspaljenim strastima i da obuzda svoju Ijubomoru. Ona baca bini. Šalje darove, koprenu i krunu, novoj nevesti. Nevesta prima darove, ali oni su začarani. Čini počinju da deluju. Kreuza i njen otac izgore u svome dvoru, Dvor je opustošen.

otkrije jedna slika, jedan jasni smisao kojim treba ovo istraživanje napajati jednom konkretnom supstancom, jednim određenim ukusom i mirisom. Potrebno je, ne vršeči nikakav napor, do zv oliti sebi ogromnu vadosi oživljavanja vibracija i malo poznatih energija, i otkrivanje svakog zvuka kao da je to »prvi put«, %Ta vežba, koncentrisana na želju da se oslobodi glas, otkriva široko polje novih otkrića.

I to ne samo rečju, već i delovima reči, svakim suglasnikom i samoglasnikom, koji su ispunjeni elektricitetom i specifičnom bojom.

Produbljavati ovo istraživanje izgleda kao prodirati u nepoznato. Uvek se plašimo i uvek nam je potrebno hrabrosti. Ali, ako se na to rešimo, uskoro otkrivamo da svaka kombinacija slava daje novi smisao i da svako slavo uslovljava sledeée. U stvari, ništa nije sluéajno, jer je sve povezano.

Na tom poslu, mi se svi nalazimo suolerà sa istim problemom: shvatiti neSto vrlo jednostavno. Zadatak našeg istraživanja bio bi slican istralivanju čitavog jednog svela koji postoji u jednoj jedinoj reel i kao da svaka takva reč predstavlja iselak iz stvarnog livota . Primečujemo, na primer, da se u pozoriStu, koje se služi jednim razumljivim jezikom, ree koristi da bi se prendo nešto na nivou informacije ili na nivou psihologije. Taj jezik ñas mnogo ne zanima. Prisíupajuli jednom drevnom jeziku, nemogulno je razabrati odredeni smisao, ali u torn prividnom odsustvu smisla, rnozemo molda da nađemo veće moguénosti izražavanja. Jednom neposrednom vezom, konkretizovanom zvukom i reéju, mole se otkriti jedna nepregledna površina na kojoj mogu da se sívaraju ritmavi, energije i impulsi drugadjeg poretka.

Starogrlki je za glumce molda najzahvalnija mat erija koja je ikad bìla pisana. U doba log jezika, postojala je potreba da se izmisli jedan poetski jezik da bi se obavio veliki zadatak: siati recima poruke na veliku udaljenost, u prostor otvoren ne samo sreima gradano, vel ì mora, vazduhu i zvezdama.

Lako je shvatiti da su te reči morale da poseduju izvesnu snagu kako bi ¡spanile taj uslov i ulìnìle to mogučnim.

NiSta se ne zna o onima koji su bili glasnici tih reli pre dve hiljade godina. Ne zna se ni kakvoj su vrsti velbanja bili podvrgnuti: Ne zna se ni kakvi su bili njihovi glasovi, ni kakve su bile njìhove kretnje. Ipak, sigurni smo da je to hilo mogućno; da su ljudska bica sa rukama, nogama i prsima kao Sto su naSa, pronaSla nalin kojim su mogia da prime nevidljivu energiju koja im je dolazila iz daljine. NeSto se mole nauliti čitanjem mudrih knjìga o istoriji antiékog pozoriSta i prouéavanjem arheoloSkih studija. Ali glumac svojim radom ima vece moguénosti, da mnogo direktnije dode do jedne stvarnosti. Priblilavajuéi se toj materijì, on pokuSava da obuhvatì svojstvo jedne vibracije, jednog zvuka koji je nekad emitovan. Citavo ovo istralivanje