Bitef

prelazni

period

ivan

turgenjev

»Plemibkog gnezda « provodi detinjstvo. Majka zauzeta kubom ì imanjem, otac rasìpnik, kart aros, a uz to, vara ženu. Takva je parodica u kojoj Ivan raste. Atmosferaporodicne kube Turgenjev je predstavio u pripovecì »Pr va ljubav «. Njegov otac bio je sasvim prosebna osoba, a majka veoma neugodna lena. Inteligentna i abrazo vana, imala je nagao i de spot ski karakter. Posle mulevljeve smrti (pukovnik Turgenjev je umro u 42. godini) njen karakter je došao job vise do izr aloja. Pred njom su drhtala deca i celokupna kubna posluga. Čak su i posle njene smrti krulile legende o njenom ophodenju prema potbinjenima.

• U ovom kritìcnom ì prelaznom perioda, u kome živimo, sva urnet nie ka i lìterarna dela su najviši izraz

individualnih sudava i oseéanja, nejasna i sasvim suprotna razmisljanja, jedini eklektizmi njihovih stvaralaca; sada vise nema velikog i opšteg pokreta, izuzetak éini industrijski razvoj, koji ako se tretira kao stoino rastuéa snaga koja podreduje prirodu posredstvom éovekovog genija, moje postati oslobodilac, obnovitelj rada (Ijudskog). (Iz pisma Ivana Turgenjev a Pauli ni Vjardot)

Ivan Turgenjev se rodio u Orla 9.11. 1818.

Njegova majka, Varvara Petrovna Lutovinovna, nasledila je od strica, koji ju

je i odgojio, ogromno

imanje. Varvaru Petrovnu, veoma ružnu gospodicu koja je prekoračila

trìdesetu godinu v encava sposoban i lep poruénìk Sergej Turgenjev, cije poreklo vocìi iz stare plemiéke porodice i cije korene nalazimo još u XV veku. Imanje Tergenjevih hilo je opterečeno ogromnim dugovìma. Supruznici nisu imali iluzija. On je imao ime i mladost a ona novae. Turgenjev koji je dospeo do čina pukovnika daje ostavku u služhi i zajedno sa dvojicom sinova, Ivanom i dve godine starijim Nikolajem, prelazi na imanje Spas koje—Luto vino vno, prekrasne velikopoljske rezidencije. Tu autor »Lovée vih zopisa«, » Rudina«,

Nedostatak spol i ain i e akci J e u »Mesec dana na

sein « nadoknaduje unutrašnja akcija delà, zasnovana na na J su P t^n Ü‘ m refleksima Ijudskih osečanja, onim

neuhvatljivim, neispoljenim, nagomilanim oseéanjima koja su sasvim podredena. Posto je .»Mesce daña na selu« drama par excellence osečanja strastì, koje razum bezuspešno pokušava da iskaže bez obzira ma to što ži voi nije ono sto se iz njegovih zamrsenih zavisnosti bini potpornim stanjem ìskljuéujuéìh strasti paradoksalnim, tj. život kao nemoé snage. Ipak, ta okolnost nije važna: sto su motori, koji pokreéu ličnosti u dromi »Mesce dona na selu«, jake strasti, atributi

romantičarskog pozorišta već je važna okolnost što su strasti prikriveni sukobi koji nicu iz kolizìje strasti i javljaju se u atmosferi svakodnevice. Samim tim, autor komada »Mesec dana na selu«, naizgled romantibar, suprostavio se orde kanonu romanticarske drame: ne samo preko scene u kojoj se odìgravaju pojedìnosti izmedu glasa srea i naredbi razuma, nego se suprostavio i svojom stilistikom, poetikom i samom strukturom scenskog dela. Iz te stilske opozieije Turgenjeva postala je intimna psihološka drama, novatorska u svom izvoru, a od strane savremenika nedovoljno ocenjena, neshvabena od strane pozorišta. To je drama bez koje se ne mole zamìslìtì novatorsko pozorište Čehova.

(Rene Sliwowski)

Pisac sedi a soba za stolom. 'lznenada ulazi kritiéar. »Kako to« kaže on, »zar Vi još

dvorska

uvek písete, stvarate? Písete , ne obaziruči se na ono što sam protiv Vas pisao, i posle svih onih opširnih élanaka, pisama, u kojima

budala

sam navodio orno na belo, da nomate, uostalom da

ne zaslužuje

besmrtnost

■ niste nikada ni imali trunke talenata, da ste se uvek ograničavali

nedostatkom obrazovanja, i sada posle svega nemate sta ni da kazete, tradite se«.

Autor je mimo uzvratìo kritìbaru:

Pisoli sie o meni mnogo blanaka i feljtona, u to ne sumnjam,

neshvaćena

drama