Bitef

pleraena. lako su karakteristike koleba stila veoma složene, mogu se svesti na dva bitna elementa: 1) pouka kroz zabavu 2) poštovanje čovekove realnosti i društvenog bića u pozorišnom činu, Time je olakśana komunikacija izmedu publike i glumaca. U toj komunikaciji koriste se u velikoj meri sve izražajne mogućnosti poznate u sociokulturnom miljeu u kom je ponikao koteba stil: pesme, igrę i sl. Seoske strepnje prikazuju nemir koji je zavladao među seljacima posle obaveštenja da uskoro stiže u posetu komandant okruga. Što je obljavljena preko radija njegova poseta? Da li zbog prikupljanja poreza, školarine, otkupa žitarica?

Da bi se bolje shvatila predstava Predstava Seoske strepnje sastoji se iz

dva delà: uvoda i prikazivanja. U uvodu se predstavljaju sva lica pred kmetom tokom procesije. Pred procesiju dva pripovedača traže dozvolu da mogu da igraju na javnom mestu. Pośle toga sledi izvođenje predstave: posle povorke kotedana (glumaca) počinje komad koji se može razumeti ukoliko se shavti simbolika glavnih ličnosti: Dugutigi - seoski knez, licemer koji se koleba između napora da se dopadnę svojim seljanima i poslušnosti pretpostavljenima da bi zadržao svoj položaj. Kari - prvi savetnik seoskog kneza; stalni kritičar njegovih ideja. Pulo - pastir, uznemiren količinom stoke koje će biti zaklano zbog dolaska visoke ličnosti. N’Golo - agronom, nije uopšte saglasan sa komericjalizacijom žitarica u OPAM-u (Državna ustanova za agrikulturne proizvode) Bantji - bolesnik sa kilom, protivnik školovanja dece. Nantjo - seoska luda, koji glasno każe što drugi tajno misie. Stari - stari borac, usijana glava, koji izbegava svoje gradanske dužnosti svojim visokoparnim francuskim jezikom. Predsednica - zadužena za žene u se-

lu. Babie - kurir u selu, koji je uveren da njegova mnogobrojna putovanja ga stavljaju iznad ostalih. Dagafara - gubavac, džangrizalo koji se buni protiv svega i svaéega. Komandant - administrator koji je svoje ponašanje nasledio od kolonizatora. Gardi Foroko - stražar; njegov ogromni storaak simboliše mnogobrojne bakšiše koje je dobio od seljaka. L’Angoisse Paysanne Cette comédie, montée par le Groupe Dramatique du Théâtre National, est une adaptation théâtrale du Koleba, forme traditionnelle du théâtre au Mali, Un chef de village et son conseiller, assis sur la place publique, se réjouissent des bonnes récoltes. Les présentateurs arrivent et annon-

cent que le Commandant de Cercle va venir faire une tournée d’inspection. Aussitôt les deux compères s’affolent car il leur faut préparer la réception. Qui offira sa maison au Commandant de Cercle pour la nuit? Qui donnera des béliers et des poulets pour le repas? Qui lui fournira des femmes? On décide de rassembler la population du village. Le Mali n’est pas un pays très riche et chacun se débrouille comme il peut. Le village est peuplé de femmes enceintes, de lépreux, d’infirmes, d’un ancien combattant qui manie les fusils, d’un idiot et d’un commerçant. Tous ces pauvres hères se creusent la cervelle pour savoir comment organiser une réception. Les villageois se disputent entre eux. Arrive le Commandant de Cercle avec voiture, chauffeur, griot, ordonnance. Il fanfaronne devant les villageois, qui cessent aussitôt leurs querelles: On lave son tinge sale in famille. Un repas lui est offert, ainsi qu’une jeune fille. Et voici le moment où il va commencer son discours. Comme tous les chefs, il se contente de parler à mi-voix et son griot sert de portevoix. Son discours, qui n’a ni queue ni

25

ÜVÜ