Bitef

trupa je postigla bešavni spoj stila i sadržine: ovo je dañas najuzbudljivija predstava u Londonu. Njihova čuvena tehnika stavljena je u službu priče o preživljavanju, ljubavi i pravdi, koju je John Berger napisao 1979. godine. Junakinja iz naslova je patuljasta seljanka iz francuske pokrajine Haute Savoie, stara kao naše stoleče, ona je prezrena radnica na porodičnom imanju, a kad je braca okrutno isteraju iz sela ona je krijumčarka koja se bogati, da bi na kraju postala nesavladiva sablast i dalje oduzeta strašču prema svetskoj lutatici Jeanu koga je još u mladosti zavela u katunu. U uzburkanoj predstavi Simona Mcßurneya ova priča postaje nesentimentalno oživljavanje seljačkog života, himna izdržljivosti ljubavi i Brehtovska povest o nepravednosti sveta. U izuzetnom finalnom preobraženju, na pitanje kada če pravda biti zadovoljena odgovara se >Kad živi budu znali šta su mrtvi propatilk Ključna okosnica predstave čini koriščenje briljantne tehnike trupe da bi se izrazile Bergerove ideje: zemljana scenografija Tima HaÜeya, maštovita upotreba dasaka, motki, cizama i vedrica koja je uslovljena samom pričom; ritmom celog ansambla koji okružuju vrhunski glumu Lilo Baur kao ove Majke Hrabrost i samog Mcßurneya kao seljaka povratnika Jeana, Complicité je sazrelo u veličanstvenost. ■ The Guardian, 2, mart 1994, Michael Billington

ODGOVORI LEŽE U OVOM TLU Rodila se dok je njen otac muzao krave na svom imanju u Haute Savoie. Malog rasta, ostala je celog života niža od drugih seoskih devojaka, i kad ju je ranjeni borac iz pokreta otpora, tražeči sklonište, ugledao s leda, prvo je pomislio da je devojčica. A ona, rodena prve godine ovog veka, tada je imala preko četrdeset. Brat koji je mrzi daje joj nadimak Petluša, Cockadrille, po groznom stvorenju kakvo se izleže iz petlovog jajeta zakopanog na dubrištu, i taj nadimak joj ostaje. Herojski snažna, ona žanje polja na strmim padinama kao muškarac, a godine su izbrazdale divlju ogorčenost u črte njenog lica. Kad je braca oteraju sa imanja završava se njen prvi život. U svom drugom životu ona postaje trgovkinja, prelazeči u Svajcarsku da tamo prodaje pečurke za cigarete koje švercuje natrag preko granice, Jean, za koga je htela da se uda, i koji je napustio selo da bi pobegao od nje, vrača se kad su oboje več prešli šezdesetu. Ona i dalje želi da je on oženi, ali joj nepoznati lopov raspoluti glavu sekiram. Tako se završava njen drugi život. U tračem životu ona je duh koji živi medu duhovima ostalih

seljana, ajean je sreče i u torn životu. Kako nam on sam pripoveda uvodeči nas u njenu priču, koja je i njegova, »mrtva okružuju žive, a živi čine jezgro mrtvih«. Ova zapanjujuča i opsenjujuča predstava je poslednje delo Théâtre de Complicaté adaptirano prema priči Johna Bergera, iz koje je trupa stvorila teške, nepromenljive ritmove seljačkog života u svoj njegovoj okrutnoj uzburkanosti i očaju. Sedam glumača i glumica igraju decu, piliče, krave koje muču u staji, čak i zemlju uzoranog polja prevrčuči se dok plug prelazi preko njih. Njihovo savršeno gospodarenje telom i vitalnost njihove imaginacije stvaraju delo opčinjujuče lepote. Njihova odeča je prijava, ljudi i životinje krvare, događaju se tragedije i gubici, ali se rada pozorišna lepota. Rašireni prsti postaju voce i pečurke koje Luši sakuplja. Stolice i vedra brzo se smeštaju u niz, pa opet premeštaju, za vreme Jeanovog bezglavog bekstva na tegobna putovanja. Simon Mcßurney, reditelj i jedan od adaptatora teksta, stvara od Jeana beskrajno tužnog čoveka punog kajanja, kao kontrast vatrenoj, eruptivnoj energiji koja izbija iz Lilo Baur u naslovnoj ulozi. Gruba i preka, dok iz njenih očiju zrače kamena volja ili očajna žudnja jednog života bez ljubavi. Complicité nam je podarilo delo koje svetli u duhu. ■ The Times, 2. mart 1994, Jeremy Kingston

RADIONICE THÉÂTRE DE COMPLICITÉ Rad Théâtre de Complicité ima korene u zajedničkom školovanju i obučavanju njegovih članova kod stvaralaca i pedagoga kakvi su Jasques Lecoq, Monika Pagneux, Philippe Gaulier i Bonario Sartori. Ovaj pristup počinje sa pretpostavkom da je svaki pojedini izvođač i autor dela, a ne samo kanal kroz koji pisac ili reditelj izražava svoje ideje. Rad se zasniva na posmatranju i proučavanju stvarnosti, a dorpinos koji učesnici daju u radionicama takode je izvor materijala za dalji rad. Politika Théâtre de Complicité jeste da istražuje, uvežbava i podučava u radionicama na regularnoj osnovi, pošto je ova delatnost sastavni deo u razvitku svake predstave. Out of House Walked a Man..., The Three Lives of Lucie Cabrol i The Street of Crocodiles su svi prošli proces proba i deljenja uloga u seriji profesionalnih istraživačkh radionica. Trupa namerava da nastavi sa podučavanjem i obukom širokog opsega grupa sa radici tim sposobnostima i očekivanjima, pošto svaka radionica predstavlja koliko zajednički rad, toliko i obrazovni proces, koji trupi u celini omogučava da razvija nove ideje. Complicité podučava u tri glavne oblasti. Prvo, tu su kratki kursevi ili >otvorene radionice< koje su namenjene studentima