Bitef

Ova predstava nastala je na temelju znamenite novele velikana hrvatske knjizevnosti koja opisuje dramaticna zbivanja s pocetka studenoga 1918. godine, kad prvi put u povijesti hrvatskog naroda dolazi do sukoba koncepcije bezuvjetnog juznoslavenskog ujedinjenja i samostalne hrvatske drzave u praksi - do sukoba idealizma i razuma, iluzija i stvarnosti. Dramatizacija ovog izuzetno zanimljivog i dinamicnog Krlezinog teksta, koji svojim porukama dotice i nasu suvremenost, povjerena je Ivu Stivicicu. Dramaturginja predstave je Tena Stivicic, pa su tako otac i kci u dramaturskom tandemu spojili dva razlicita dramska iskustva i dva razlicita citanja Krleze, iz dvije udaljene generacijske Perspektive. Redateljíca predstave je Lenka Udovicki. Scenografiju potpisuje Zfatko Kauzlaric - Atac, kostime Bjanka Adzic - Ursulov, glazbu Nigel Osborne, scenski pokret Natalija Manojlovic, oblikovanje tona Davor Rocco, a oblikovanje svjetla Zoran Grabarac. lako je okosnica ove predstave novela Pijana novembarska noe 1918., predstava je zamisljena kao svojevrsna „simfonija" kroz koju ce se provlaciti i motivi iz nekih drugih Krlezinih djela. Zelja nam je bila napraviti dinamicnu predstavu o tom, za hrvatsku povijest vrlo znacajnom i kompleksnom vremenu u kojem je velika Austrougarska monarhija prozivljavala svoje posljednje godine, i svojim drustvenim, gospodarskim i moralnim potopom prijetila da sa sobom povuce na dno i sve ono sto se stoljecima odupiralo toj germanízaciji hrvatskog nacionalnog identiteta koji se grcevito borio da se izvuce iz mraka porobljenosti i da pronade nacine da svoj nacionalni i etnicki entitet izvede na svjetlo daña. Evo detalja koji zorno opisuje vrijeme u koje je smjestena radnja predstave - novinskog izvjesca objavljenog u„Obzoru" 14. studenoga 1918. godine: „Cajanka je potrajala do ranog jotra. Naravno da se и ova burna vremena svaka pa i najintimnija zabava pretvara и politicku skupstinu, pa tako je i jucerasnja cajanka postala pozoristem jedne burne debate, koja vrlo duboko zasijeca и ñas badaci zivot i koja je unijela mnogo svjetla a prilike, koje su neposredno prethodile slama Austrougarske monarhije. Kad je, naime, ustao potpukovnik Kvaternik da govori, poviknuo je hrvatski knjizevnik Miroslav Krleza: dolje sa nedostojnim, apostrofírajuci time na djelovanje potpukovnika Kvaternika za vrijeme njegova sluzbovanja kod marsala Borojevica i kod generalnog gouvernementa a Srbiji..." IVO STIVICIC roden je 13. svibnja 1936. u Resetarima kod Nove Gradiske. Dramski je pisac, scenarist, knjizevnik i novinar. Studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu. Clanom Drustva hrvatskih knjizevnika postaoje 1966., a Hrvatskog drustva pisaca 2002. Pisaoje kazalisne ifilmske kritíke u Studentskom listu i za Radio - Zagreb. Dramaturg je i scenarist zagrebacke televizije, urednik Dramskog programa Hrvatske televizije, savjetnik za umjetnicka i dramska pitanja glavnog urednika HTV-a i profesor dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Iz velikog opusa izdvojimo neke najznacajnije ekranizirane drame i scenarije: Balkon, Vrazji otok, Treci je dosao sam, Vucjak, Sektor de, Pijana noe 1944., Kandidat smrti, Usnuli ratnik, Dvostruki obruc, Mokra koza, Prikupljanje hrabrosti, Sedam i petnaest, Кокова ri, Kuda ida divi je svinje, Istarska rapsodija 1921., Tomo Bakran, Paska a eikzore. Brisani prostor. Tambarasi, Putovanje и Vucjak, Horvatovizbor, Sjeta i skepsa, U potrazi za zavicajem, Uskrsnuce nade, Planetari 20 emisija glumackih portreta, radio-drama Zelen dan. Izbor televizijskih drama objavio je 1968. u knjizi „Ratnici". Dobitnik je Nagrade grada Zagreba i Nagrade Ivan Sibl za zivotno djelo. MIROSLAV KRLEZA radio se 7. srpnja 1893. u Zagrebu. Najplodniji je i najsvestraniji knjizevnik u povijesti hrvatske knjizevnosti. Ostvario je vrhunske dómete u svim knjizevnim vrstama. lako je nasljedovao bogatu europsku kulturnu i knjizevnu bastinu, nije se priklonio nijednom utvrdenom modelu pa se ni njegov opus ne moze svrstati ni u jednu stilsku formaciju. Osebujnost su njegova stvaralastva, medu ostalim, i iste tematske cjeline u svim djelima, esejima, romanima, dramama, opsesivne teme intelektualca suocena s rasapom individualne svijesti. Oko Krlezina zivota i djela (ornila su se koplja, od ideoloske pripadnosti do uklopljenosti u drustveni sustav. Uredivao je sve, od„Legendi"preko casopisa do„Zastava". Na mnoge je drustveno-politicke okolnosti i zbivanja odgovarao novim knjizevnim djelom: Moj abracan s njima, Dijalekticki antibarbarus. Najvecu je mozda poruku dao Baladama Petrice Kerempuha. A lucidni eseji i dnevnicki zapisi aktualno su i zivo stivo, koje dañas i te kako vrijedi citati. Desetljeca Krlezina stvaralastva obiljezila su 20. stoljece, znacila pravu razdjelnicu, tematsku, ideolosku i estetsku mjeru svega sto je napisano u tom razdoblju u hrvatskoj knjizevnosti. No, u skladu s njegovim geslom da je cijeli zivot pjesma bez poante, Krlezina fizicka smrt 1981. godine nije znacila kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je narastajima marginalije, rukopise koji su otvoreni tek 20 godina nakon njegove smrti.