Bitef

Posle trinaest godina rada u DAH Teatru, posle svih lutanja, istrazivanja,razbijanja klisea (gde se stvaraju novi klisei koje opet treba razbiti), posle inkorporiranja novih (a opet drevnih) sistema, tehnika, vezbi, traganja, posle svih ovih godina, ponekad mi se javlja osecaj da sam opet na pocetku. Da nista ne znam. Da sa iskrenoscu i nevinoscu deteta u cetvrtoj deceniji zivota pokusavam da krenem od novog izvora, nekim novim putem kojim se ne hoda, nego mozda leti. To je bio moj put stvaranja ove predstave. U „kuhinji" DAH Teatra, godinama smo mi glumci, nasoj rediteljki Dijani Milosevic, servirali sirov material, zacine, povrce, meso, od кода je ona polako i strpljivo pripremala jelo koje bi servirali publici - nasu predstavu. Predstavu, gozbu za sva cula, od koje ponekad zaboli stomak ili se napregnu mozgovi, postave pitanja i pokrenu bolne teme, ali jelo koje bi uvek hraniio i potkrepilo duh. Posle svih ovih godina, ja, giumica u svom traganju, ne nudim rediteljki sirov material, vec pripremljena jela, mozda samo sos, ili prilog, ili desert, ali vec kompleksniji material.Taj materijal siedi nit mog unutrasnjeg dijaloga, gde se vracam nekim svojim pocetnim razmisljanjima, traganju za jednostavnim akdjama, izjavama sa jasnom, a opet viseznacnom porukom, necemu sto se granici sa performansom kao formom.Tada se vracam na trenutaksopstvene umetnicke prekretnice i daleku 1992. kada sam se succila sa nemogucnoscu da izrazim igrom stav o ratu i situaciji u kojoj smo se nalazili i pozelela da radim performanse koji bi me jasno artikulisali. Da od umetnice larpurlartistejgraca savremene igre,postanem angazovana umetnica. Moja sreca i sudbina je da sam pronasla svoj glas sa svojim saborcima,„ratnicima svellesti" DAH Teatra, koji su vratili smisao onome cime se bavim, sa kojima sam dalje nastavila da se razvijam kao umetnik i Ijudsko bice. Cini mi se da je rad na ovoj predstavi dugo trajao ne samo zbog putovanja i dnjenice da smo dve godine radili paralelno na drugoj predstavi Alisa i Kafka su mrtvi/ziveli Rozenbergovi, ko-produkeiji sa teatrom 7 Stages iz Atlante, vec i zbog traganja za pravom temom. Od odbacenog materijala mogio bi se napraviti nekoliko predstava. Na primer; Legenda o cajú, istorija i rituali, zatim apsurdna prica о sestrama sa ocima zeceva i kosom od pepela, prosarana songovima i pojanjima, koju smo napisali uz pomoc dramaturga Ruth Magraff, Cajanka kod ludog sesirdzije, elaborirani Beketovi Korad. Kao i nasa zemlja, i mi smo tragali za pravim identitetom predstave i pravim putem da да iskazemo.Nasa domovina je opet promenila ime i teritoriju, sto nas je.cini se, manje dotaklo nego ranije promene, Kao da je u svom putovanju ka boljem zivotu opet zalutala . I mi smo posle dugih lutanja, izbrusili ono najvaznije iz nasih mnogih pokusaja da ispricamo pricu ovog sadasnjeg trenutka. 1 to jelo , tu gozbu, nudimo vama. Uz caj.

Sanja KrsmanovìcTasic