Bitef

PORTRET AUTORA Onaj ko je Jürgena Goscha video na podijumu, zna da on nije covek krupnih reci.Teoretska objasnjenja i glasne diskusije nisu njegova jaca strana. Gosch je tih i uporan radnik, koji to sto ima da kaze, iskazuje svojim rezijama. I kao reditelj je skroman:„Ne zelim da moj rad u pozoristu ¡zade iz njegovih okvira". Gosch je poreklom iz nekadasnje DDR. Tamo je 1978. svojom rezijom Leonsa i Lene izazvao veliki Skandal. Zbog njegovih aluzija na Berlinski zid i zatvorenostzemlje, predstava je skinuta sa repertoara. Gosch jetada emigrirao u Zapadnu Nemacku, gdeje morao da poene ispocetka. Najvise mu je pomogao Jürgen Fiimm, koji gaje pozvao u Kein, a kasnije i u Hamburg u Thalia Theater. Goschove rezije mnogosu doprineie usponu„flimovskog"teatra na mnogim elitnim pozornicama. One su najeesee nastajale u saradnji sa scenografom Axelom Mantheyom i dramaturgom Wolfgangom Wiensom. Njegova rezija Covekomrsca (Menschenfeind, 1983), sa Hansom Christianom Rudolphom u glavnoj ulozi, bila je veliki uspeh;zatim je trijumfovao sa Sofoklovim Edipom, кода je igrao Ulrich Wiidgruber. Bila jeto predstava sa maskama i na stulama. Goschov teatar je kvalitetan rad askete koji sa svojim glumcima usredsredeno istrazuje tekst i koji izbegava sve sto lid na sou, na efekat i na nesto uzgredno. Na pocetku karijere zvali su ga„pedant"„puritanac", caki„pro-povednik koji poziva na pokajanje". On je svojoj pubiiei propisivao razvucene, muene, srdite seanse, písalo je u„Spieglu" 1987. Gosch je stekao i glas osobe koja „pogresno misli" koja se u svom radu uporno, tvrdoglavo i samosvesno suprotstavlja modi i ruznim obicajima duha vremena. Klajst, Moiijer, Sekspir, Bihner i Beket dugo su bili njegovi omiljeni autori - njima je davao prednost. Pojedine njihove komade rezirao je po nekoliko puta, na primer Beketovog Cekajuci Godoa 1984. u Kelnu, 1987. u Hamburgu i 1996. u Berlinu (Deutsches Theater). Svejedno da lije to bio Sekspirov San letnje nocí ili Kiajstov PrincFridrih od Homburga - Goschova rezija je uvek bila neka vrsta strogog rituala; preovladavale su erna i bela boja, a mali simboli su dobijaii veliki znacaj.„Ovde neko trazi novi mit, sazetu sliku, neku vrstu predanosti koja ne dozvoljava mozgu da bude dokon", smatra Lothar Schmidt-Mühlisch („Die Welt" 1987). Godine 1988. Gosch je izabran za naslednika Petera Steina - posle kratke meduigre Luca Bondya - pozvan je da bude clan direkdje berlinskog pozorista Schaubühne. Njegova beskrvna pristupna rezija Sekspirovog Magbeta bila je takav debakl da je zatrazio da да oslobode zvanja umetnickog direktora, a pozoriste je svojevoljno napustio poslejos dve neuspeie rezije. Goschova zvezda pócela je da tamni. Doduse, on je u berlinskom Deutsches Theatern od 1993. do odlaskaThomasa Langhoffa 1999, nasao svoj umetnicki dom, alije njegov rad, kakose izrazio dramaturg Michael Eberth, „bio nekako cudno sakat". Gosch je о tom vremenu rekao:„Nisam prestajao da se stidim, i stidim se do kraja. Bilojeto sranje do kraja",

itPhoto; Sonja Rothweiler

Posle 2000. godine Gosch je ponevo nasao sebe (ili se mozda pronasao) - mada je u osnovi ostao verán svom stilu: vernost tekstu, usredsredenost na rad na sceni, Ijubav prema glumcima. Ali jos uvek su njegove rezije ogoljene, realisticne, ciste, ali cesto i ñapóme. Sada, medutim, kao da su zivlje, slobodnije. Nastaju ¡z zelje za improvizacijom i odisu autenticnoscu koja u nasim odvratnim prereziranim vremenima deluju osvezavajuce i smisleno. Komad Na letovanju Maksima Gorkog neverovatnom lakocom oslobodioje prasine i patosa klasne borbe, paje predstava u diseidorfskom Schauspielhausu (januar 2004) bila veoma uverljiva. „Retko se u pozoristu moze saznati toliko o Ijudima", napisao je Andreas Rossmann („Frankfurter Allgemeine Zeitung"). „Cvrsto komponovana i puna lomova, predstava je dobila na drustvenoj preciznosti i virtuozno se pribiizila stvarnosti." Pozvana je na Berliner Theatertreffen 2004, a odmah sledece godine pozvana je i Goschova ljuto zaostrena drama Edwarda Albeea о braenom bojistu Kose bojiVirdzinije Vulf sa Corinnom Harfouch i Ulrichom Matthesom (Deutsches Theater, Berlin).To je unistavajuce pozoriste glumaca hijena, liseno svile i kadife, svaka ree je pogodak- rat do unistenja u braenom bunkeru bez nade. Oktobra 2005. Gosch je preuzeo rizik da jos jedanput rezira Sekspirovog Magbeta, ovoga puta u Diseldorfu. Radikalna rezija, njena telesna odurnost koja je sa premijere oterala deo publike, postala je teatarski dogadaj sezone 2005/2006, ali je i nekolicini konzervativnih diskutanata iz oblasti kulture posluzila kao primer za,s njihove strane, inkriminisano nemacko „pozoriste gadosti". Gosch je Sekspirovu krvolocnu tragediju rezirao kao kupanje u biatu na dnu gliba covecanstva: na pozornici su samo muskard, sedmorica sjajnih glumaca (medu njima Thomas Dannemann, Devid Striesow, Emst Stötzner), svi su skoro neprestano goli, blate se u pozorisnoj pampi krvi i fekalija i pri tome primenjuju sva pozorisna sredstva. Pravo pozoriste -totalna igra, komiena i uzbudljiva. Bila je to rezija koja je, kao ni jedna druga, slavila iskonski nagon i sustinsku snagu pozorista i definitivno je oznacila Goschov povratak kao reditelja. Magbet je otvorio Berliner Theatertreffen 2006, na kojima je Gosch bio zastupljen i Cehovljevim komadom Tri sestre iz Hanovera. On je u nas zivot doveo tu dramu o uzaludnosti i izlivima strasti, priblizio nam je kao istinitu, kao banalnu svakodnevicu.