Bitef

57

Da li nastavljate da radite na komadu i poste premijere? KM: Naravno, posle premijere ima mnogo promena zbog publike. Premijera je samo proba. Posie dvadeset izvođenja to bi mogao da bude nov komad, u novom ritmu; sve može da se promeni. Ljudi na pozornici opšte sa gledaocima, vode dijalog. Imam mnogo lošeg iskustva i mislim da je prosto glupo završiti delo bez publike. Pošto se upravo odvija kasting za komad, voleo bih da iujem kako obavljate podelu? KM: Ponekad poznajem glumce i od ranije. Ali dečaka Rudija našao sam za ovaj projekt. Sviđaju mi se ili neprofesionalni glumci, apsolutni amateri ili pravi profesionalci. Gledaoci dolaze jer hoće da vide ljude, ništa ne rizikujući. Ne mogu da ödem u komšijsku dnevnu sobu da vidim šta se tamo događa, pa zato idem u pozorište. Potrebni su mi stvarni ljudi, ljudi sa stvarnom sudbinom. Ja ih stvarno ne režiram, oni su odrasli i sami postaju odgovorni za svoj život na pozornici pred drugim Ijudima. U čemu Je najveća rana današnjeg društva? Je li to činjenica da smo izgubili sve и šta smo verovali, osim uspeha i novca? KM: Postoji razlika između Istoka i Zapada.To je i pitanje blisko veri. Za poslednjih pedeset godina važnost novca i uspeha, sa procesom globalizacije znatno je povećana. Međutim, klasa ljudi sa kojima hoću da radim je gubitnička,oni su gubbitnici u svim vremenima. Oni žive od dana do dana. U svom siromaštvu bliži su Bogu. Oni su autsajderi, van novca i van uspeha. Pitanje je: možete li da krivite svet uspeha i novca? To je ono najvažnije što me zanima u mom radu, U njemu nema dobrih i loših likova jer su i jedni i drugi gubitnici, a i jedni i drugi su u pravu u svojoj isključivosti. Jeste li optimiste ili pesimista kad je reč о budućnosti čovečanstva? Ili izražavate pesimizam u svom delu da biste živeli sa više optimizma? KM: Bavim se umetnošću onako kako mislim, a ne da bih nudio filozofiju ili poruku. Naprotiv, bojim se tih poruka. Umetnost za mene ima smisla kad ne daje odgovore nego pokazuje nešto što je iza stvari.