Bitef

patuljak. Ali ni on ne želi da prihvati stvarnost. Nada se da će njegove bajke nešto pokrenuti. Učiniti nešto podnošljivijim. Ma šta to bi 10. „Jeleni znaju da će umreti. Zato moram da im masiram srca", kaže Grejs. Možda je to ono što patuljak želi. Možda je pričanje bajke nešto kao masiranje srca. Da se odstrani strah i malo odloži smrt. 2. „Ja ne učestvujem u ovom ratu. Ato je ipak moj rat", kaže ratni fotoreporter u dnevniku koji je ostao posle njega. Izgleda da od početka 1990-ih - rat u Jugoslaviji, Prvi zalivski rat - rat ostvaruje comeback. Nije reč о povratku stvarnosti vojnih dejstava (ona nikad nisu prestajala), nego о povratku rata kao pojave u našem simboličnom svetu. Ključni deo ovog novog aranžmana je poseban odnos između rata i medija (medijatizacija). Između njih je nastao simbiotički odnos: nema rata ni međunarodnog sukoba beztelevizije, i obratno: nema programa vesti bezslika nasilja. (...) Preobilje fotografija i filmova koji prikazuju nasilje iz ratnih područja na internetu dovelo je do onog što se naziva"ratnim pogledom". To je pogled koji se gubi u slikama nasilja i razaranja. Između posmatranja pornografije i posmatranja ekstremnih užasa rata postoje zapanjujuće paralele. Ženska tela koja su bukvalno ogoljena pred voajerskim muškim okom, u pornoikonografiji, neverovatno lice na tela raznesena u komade, iskasapljena i rasporena u ratu, kakva se nude svakodnevno na nekim sajtovima. U ovom slučaju "ratni pogled" odgovara pornografskom pogledu. Jedina alternativa tom pornogafskom tretmanu nasilja voajersko zurenje koje želi samo da konzumira sve vise i sve ekstremnijeg nasilja - jeste pogled ratnog svedoka, pogled svedoka кода muči Ijudska nevolja proizvedena ratom i koji je potvrda Ijudskosti žrtava. U glavi ratnog fotoreportera besni bitka izmedu pornografa i svedoka, između voajerske požude