Borba, May 21, 1994, page 14

JJ" politiku užasno mrzim i nikada mi se ne bi moglo dogoditi da postanem političarka-decidirana je Isidora Bjelica, mlada spisateljica, rodonačelnica pokreta Polit-art i, po sopstvenom sudu, najbolji party-maker u Evropi. — Politika ubija ženstvenost. Ipak, volela bih da ima više žena među političarima jer mi je dosadilo da gledam pneseksipiline muškarce. Među srpskim političarkama ne vidim neku izrazito zanimljivu pojavu. Maja Gojković je sasvim sigurno najlepša. Danica Drašković je, za moj, ukus, suviše agresivna, a Vesna Pešić stereotipna. Nebojša Popov mi je, recimo, mnogo simpatičniji od nje. Mira Marković je prepatetična, ali dirljiva je njena iskrenost. Ja se, kao antikomunista, ne slažem sa njenim stavovima, ali sam sigurna da ona stoji iza njih.

Reditelja i književnika Purišu Đorđevića žene u politici, i politika uopšte ne interesuje. — Tražite ženske likove u mojim filmovima i romanima — poručio je.

Princ Tomislav Karađorđević smatra da je pitanje žene u politici vrlo „opasno“.

— Ja nisam protiv toga da se žene bave politikom, ali to treba da bude njihova privremena preokupacija. Žene ne mogu poput muškarca da ceo život budu političari. Margaret Tačer je na primer, u početku pravila dobre poteze, ali kasnije... Politika odvaja ženu od porodice i kuće i to nije добго.

Za muškarce nije toliko važno da budu sa decom i da se staraju o njoj.

ene su mnogo efikasnije, kao supruge političara nego kao političari. One mnogo mogu da učine za političku karijeru supruga, pružajući mu podršku i brinući o svim sitnicama koje mnogo znaće onako kako to samo žene znaju. Žene u politici lakše

padaju u fanatizam nego muškarci.

O konkretnim damama sa srpske političke scene, princ Tomislav nije želeo da se izjašnjava, jedino je rekao da mu se čini da je nova srpska ministarka za kulturu Nada Popović-Perišić „vrlo pametna žena“.

— Ovlašćeni muzičari treba da sviraju himnu — mišljenje je pevačice narodne novokomponovane muzike Nade Obrić, koja je svojevremeno nekim političkim razmišljanjima izrečenim na državnoj televiziji podigla veliku prašinu. — Kod nas su žene u politici malobrojne, ali to nije neka naša specifičnost jer je tako svuda u svetu. Žene su hrabrije od muškaraca i trebalo bi da ih ima više u parlamentima. Mene, pak, nervira što smo svi postali političari, politika je nešto kao kolektivni hobi.

Obrad Savić iz Građanskog saveza Srbije nije želeo ništa da kaže za „Borbu“ jer je već godinu dana, kako sam kaže, ljut na naš list.

Profesor Vladimir Goati misli da je tema izuzetno interesantna i krajnje ozbiljna, te pošto se on njome nije bavio, ne bi mogao ništa da Кахе.

— Na ulici možete da pitate ljude za neka zdravorazumska razmišljanja, ali ja nisam spreman ni za kakve improvizacije. Jednu od najboljih strelaca na svetu i ргуов ju-sportistu u ovom trenutku, Jasnu

ekarić gotovo smo prepali pitanjem, toliko različitim od onih na koje je navikla da odgovara:

— Ženama je mesto svuda, ne samo u kuhinji gde bi neki jedino voleli da ih vide. Ako je sposobna može, naravno, da bude i na čelu države. Takvih primera u svetu ima dosta i ne vidim razloga zbog čega bi

Neubedljiva razlika: Jasna Šekarić

Žene svojih muževa: Milunka Lazarević

Anketa: ade joj je mesto

se tome čudili. Zaista, ne znam zašto bi se pravila razlika između muškaraca i žena, ne samo kad je politika u pitanju.

— Četiri godine se bavim politikom i sve vreme moram da odgovaram na pitanje da li ima razlike između muškaraca i žena na tom poslu. Nema!

Među samim ženama koje se politikom bave jedina je bitna razlika da li su angažovane u opozicionim ili vladajućim strankama. Ženama u opoziciji je potrebno mnogo Više hrabrosti, ali je zato i izazov veći. Žene u vladajućoj stranci su se pojavile u javnosti samo kao „odgovor” na naše (opoziciono) bavljenje politikom — kaže Maja Gojković.

— Mislim da i supružnici mogu da se istovremeno bave ovim poslom, ali su u istoj stranci.

Kada bismo mi, radikali, bili u situaciji da predložimo kandidata za šefa vlade, moj predlog bi bila upravo žena — Jorgovanka Tabaković. Ona je pametna, obrazovana, lepa, mlada, ima porodicu, trojedece, ispunjava sve preduslove za jednog stabilnog premijera.

Aleksandar Tijanić kaže: — Mislim da je politika izrazito nežen-

Danica. Drašković Imamo Tačerku,

ali Engleska nismo

pamet i sposobnost su stepenice mimo

|| kojih se ne bi smelo i moglo ulaziti u politiku, a pamet i sposobnost nisu, sem u gramatici, ni muškog ni ženskog roda. Politika je, uz to, posao i sudbina realnih, hrabrih, maštovitih i intuitivnih ličnosti, a žene su, često, upravo u ovim osobinama, u znatnoj prednosti.

Moja shvatanja učešća u ·politici ne odobravaju uglavnom muškarci, i to muškarci-kukavice, koji, kako kaže pesnik Marko Vešović, „kolju na daljinu“. Jedni su me,

| kao Radmilo Bogdanović, propuštali kroz | svog omiljenog „toplog zeca“, komandujući batinašima iz zaklona, jer su lično zečevi, a drugi me, poput Aleksandra Tijanića, proglašavaju za političku trulež i milicijski gojj ne, jer su moralno istrulili. Oni se sjajno doij punjuju. Ne zna se, čak, kad je ko na kojoj jj dužnosti. Često, verovatno, menjaju pero za pendrek, i obrnuto. U suštini je reč o istim || ljudima, s istog političkog i ideoioškog otpa| da.

|| Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, Slobodan Milošević je, prema naknadno || objavljenom fonogramu, izdavao ratne na| loge Radovanu Karadžiću, pa mu je, između ostalog, rekao: „Ne možemo danas da šaljemo avijaciju, zaseda Evropska zajednica.“ Ni jedna žena, sem Biljane Plavšić ili || Margit Savović, ne bi nikada, ni kada zaseda, ni kada ne zaseda Evropska zajednica, avijacijom tukla gradove, sela, svetilišta, || biblioteke, muzeje, bolnice, decu. U uticaj žena, čiji su muževi političari, jj na ključne političke odluke i poteze, uopšte ne verujem, ne bar u našem slučaju, i mis| lim da su to mistifikacije. Priče da Slobodan Milošević, recimo,

stvena delatnost i da je, pogotovo na Balkanu, vrsta surovog boks meča, bez pravila, koji svakoj ženi potopljenoj u politiku oduzima onoliko ženstvenosti koliko je izgubila jedna gospođa sa kojom ću se uskoro sresti na sudu. Žao mi je zbog toga, ali žene koje ulaze u politiku, ovakve vrste, ostavljaju svoj pol pred vratima i uzimaju drugi.

— Verujem da bi politička scena u Srbiji bila bitno drugačija od ove, koju sada imamo, da je više žena, ali samo onih koje su stvarno direktno i autonomno eksponi-

radi sve ono što mu naredi Mira Marković, očigledno su, po onome što imamo kao rezultate politike Slobodana Miloševića i po onome što čitamo kao stavove Mire Marković, izmišljene.

Dok se Mira Marković zalaže za malu Srbiju i Srbijance, kao i ja, i dok Srbiju vidi u cvetanju jorgovana, u cvrkutanju ptičica i u huku Morave, Slobodan Milošević gruva topovima i stvara „veliku Srbiju“ gladi i bede, a u potocima krvi.

Nije on, izgleda, nikakav papučić, kako ga optužuju. Pre će biti da je ona u svemu ovome papučica.

Ili se ja grdno varam.

Nemoguće je, prosto, da Mira Marković pre podne u svoj Dnevnik upiše da su ljudi koji pucaju s Pala zločinci i psihopate, što i ja mislim, a da uveče okrene telefon Radovana Karadžića i da mu poruči: „Samo pali, druže Radovane, kućo stara“, a ako je to ipak moguće, onda je stvar izvan politike.

U primitivnim sredinama i u nedemokratskim okruženjima na žene se gleda kao na nužno zlo, a kad uđu u politiku, na njih se gleda samo kao na zlo. I to ie jedan od razloga što se primitivne sredine i nedemokratska okruženja sporo i bolno emancipuju i demokratizuju.

Možemo mi da misiimo o Margaret Tačer šta hoćemo — (lično nemam nikakvih velikih primedbi na njen pristup svetskim | problemima, pa i našoj krizi), alije ona, po- | sle dugih lutanja svojih prethodnika, uspeš- | no rešila britanske unutrašnje probleme i vratila Englesku na veliku međunarodnu političku scenu. i

Mi žena i političkih ličnosti kao Margaret Tačer imamo, ali, na žalost, Engleska još nismo.

ee „ Žene U Srpskoj politici,

Bez etapnog ostvarivanja cilja: Veroslava

BORKA PAVIĆEVIĆ Gdin ministarkin

Kako bi se zvao muž ministarke — pita se Nušić, i odgovara: gdin ministarkin. Sloba i Mira — to je ceo dualitet naše stvarnost; on jedno radi, a ona piše nešto drugo. Je li ona protiv njega? Sve vreme jesmo u ratu, a nismo; Dafiment je čisti nadrealizam — tu su oštećene štediše, ali gde je banka? Invalidi pretrčavaju put kod fabrike za pomagalo „Rudo“ — ali rata nema? Hipokrizija je oličena u tom paru. Ti tekstovi imaju pretenzije da potru sećanje kod ljudi. Taj par dobro radi na Osnovu dramaturgije, vrlo sinhrono, to je kič, a ona nova Mirjam.

Da li sam ja u politici? Ne znam. Toliko užasa motiviše čoveka da deluje na takav način. Ja ne mislim da je to politika, ali mislim da treba svaki građanin da to radi, da se suprotstavlja-

rane. S obzirom na žensku mudrost, intuiciju i spremnost da se odlože trenutne strasti i agresivni impulsi, što ne isključuje energičnost i preduzimljivost, jasno je da bi na političkoj sceni dominirao jedan razložniji pristup. No, sve ovo pod uslovom ~da se rešimo svih onih „sivih ženskih eminencija“, koje, po pravilu rade za „svoje“ muškarce, a protiv promena — smatra Aleksandar Janković, poslanik (SPO).

— Pravi problem u politici nisu žene kao žene, već supruge uticajnih političara. Kod nas u stranci toga nema, ali mi iskreno žalimo one koji takve probleme imaju...

Žena kao predsednik države? Zašto da ne, ako pobedi na izborima. Kod nas u stranci ima vrlo jakih kandidata — žena — za najviše državne funkcije. Maja Gojković bi, na primer, mogla biti uspešan premijer, a Jorgovanka Tabaković bi se sigurno dobro snašla kao guverner Narodne banke — smatra Vojislav Šešelj.

-— Ne znam šta bih rekao na tu temu, a da to ne budu opšta mesta. Naravno da mislim da bi i žena mogla da bude predsednik države ili premijer. Ali, nisam osoba za tu vrstu razgovora pogotovu bi u ovom trenutku moja izjava mogla da bude protumačena i kao obračun sa Đanicom Drašković, što je ni u kom slučaju ne želim — govori Vojislav Koštunica.

Ja u potpunosti poštujem demokratske principe, mada se u meni pomalo buni patrijahalno vaspitani muškarac.

Naime, žena je nezgodan politički suparnik: pobeda nad njom se ne računa kao neki naročito uspeh, ali je zato poraz od žene — katastrofa.

U jednoj porodici samo jedan supružnik treba da se bavi politikom. Zato što se može desiti da im padne na pamet da budu u različitim strankama, ili da se sukobe oko nekih stanovišta, pa da prenesu lošu atmosferu i na dom. Џозгајот, ппа ! уа2nijih stvari od politike, neko mora da brine i o porodici... — završava Tomislav Niković. Anketu uradili: Radovan Kupres, Svetlana Zelenbaba, Gradiša Katić, Miroslav Mikuljanac i Branka Mitrović

| ee

luški strah od poraza od žene.