Borba, Oct 07, 1994, page 8

8 АД] |

BORBA . PETAK 7. OKTOBAR 1994.

AUSTRIJA UOČI NEDELJNIH OPŠTIH IZBORA

Nalet krajnje desnice

(

Lider Partije slobode Jerg Hajder vešto koristi prednosti medijske promocije. Međusobne optužbe narodnjaka i socijaldemokhrata samo štete vladajućoj koaliciji ] |

Miina Vidaković

Uoči opštih izbora u Austriji, u nedelju 9. oktobra, na političkoj sceni ove zemlje sve je prisutnija Partija slobode, stranka krajnje desnice, čiji lider Jerg Hajder izuzetno spretno koristi, možda najjači instrument političke borbe — medijsku promociju. Hajder (44) koji predvodi Partiju slobode od 1986. godine savršeno prepoznaje šanse koje mu pružaju mediji, mada ga je to 1991. koštalo gubitka vlasti u provinciji Karinija jer se zalagao za Hitlerov koncept u oblasti zapošljavanja i radnih odnosa. Ipak, prema nekim ocenama, Hajderova partija bi mogla ovog puta da poljulja utvrđenu ravnotežu austrijske političke scene. Ambiciozni lider se i sam, kako je rekao, nada da će prodor njegove partije dovesti do novog rasporeda političkih snaga u Austriji. Miek i demokrafija

Sa ciljem da razbije i ugrozi koaliciju socijal-demokratske i narodne stranke, koja vlada zemljom gotovo osam godina, Hajder u predizbornoj kampanji nije zaobišao ni jednu vruću te-

IZJAVA ZA DANAS _

„Neverovatno je da sam izabran na osnovu ovih besmislica“.

Medijska lidmos? u političkoj bor= bi: Jerg Hajder

mu — od budžetskog deficita, preko stupanja Austrije u NATO, do napuštanja pozicije neutralne zemlje. Njegovi pozivi, u narodnjačkom stilu, za oštru borbu protiv kriminala i oštriji pristup useljeničkoj politici, doneli su mu značajnu podršku na poslednjim lokalnim i regionalnim izborima.

JAKOB HOGARD), danski komičar, nakon što je izabran u parlamentu na platformi u kojoj se zalagao za sunčanija leta, kraće redove u radnjama i lepše božićne poklone.

Istovremeno vladajuća koalicija je prošle nedelje žestoko uzdrmana. Ministar spoljnih poslova Austrije Alojz Mok inače najpopularniji političar Narodne stranke, šokirao je svoje kolege izjavom da je možda došlo vreme da se socijaldemokrate,

koji dominiraju austrijskom po-

litičkom scenom od 1945. godine, odreknu vlasti.

„Demokratija u ovoj zemlji sigurno ne bi pretrpela nikakvu štetu, ako bi socijalisti na nekoliko godina prešli u opoziciju“ — izjavio je Mok u intervjuu nedeljniku Njuz.

Žene lideri

Analitičari političkih zbivanja ocenjuju da je uobičajeno da u vreme izbora koalicioni partneri ističu svoje razlike. Ali, Mok je nagovestio da njegova Narodna partija, članica evropskog pokreta demohrišćana, može da se nagodi sa krajnjom desnicom.

„Mok je pripremio teren da dovede Partiju slobode u centar političkog odlučivanja“, kaže portparol socijaldemokrata Jozef Kap, u pokušaju da 5,6 miliona austrijskih birača upozori da bi trebalo da ostanu verni etabliranim političkim partijama. Poslednja provera raspoloženja biračkog tela, prošle nedelje, po

mišljenju profesora Frica Kas- ·

mana iz Galup instituta, ukazuje na mogućnost da Hajder sa

svojom partijom osvoji čitavih 21 odsto glasova. Partija slobode osvojila je 1990. godine 33 mesta u parlamentu, 21 mesto više nego što je imala posle izbora 1986. godine.

Jedna 55-godišnja radnica kaže da po prvi put u životu, u ncdelju neće glasati za socijaldemokrate. „Njihova politika više nema nikakve veze sa narodom. Oni ne vode računa o pravima žena... Ovog puta ću glasati za Zelene“. :

Na predstojećim izborima u Austriji prvi put će se pojaviti i dve partije koje predvode žene. Zelena stranka na čelu sa Madlen Petrović i Liberalni forum koji predvodi Hajdi Šmit. Liberalni forum je formiralo pet poslanika koji su 1993. godine napustili Partiju slobode zbog neslaganja sa Hajderovom екstremnom politikom.

U trci za vlast učestvovaće još osam partija uključujući i Partiju prirodnog prava koja se zalaže za duhovnu meditaciju kojom bi stepen kriminala u Austriji po njihovom mišljenju mogao da se smanji za 20 procenata. Nije isključeno da izbori u nedelju na političku scenu vrate i Habzburgovce, nekadašnju vladajuću dinastiju Austrougarske monarhije. Kar! Habzburg (33), unuk poslednjeg austrijskougarskog cara Karla I, ušao je na listu Narodne stranke za regiju Salzburg.

GODIŠNJA KONFERENCIJA LABURISTA U BRITANIJI >

Sok posle Blerovog

мога

Novi laburistički lider svojim istupom iznenadio ne samo konzervatiuce već i strogu levicu u redovima partije

Bela specijalne za „Borbu“ iz

Londona

Govor Tonija Blera, lidera opozicione Laburističke partije na godišnjoj konferenciji u Blekpulu još uvek ne označava početak groznice izbornog rata ali će mudriji savetnici i krojači strategije u redovima vladajuće partije konzervativaca shvatiti da imaju razloga da se dobro zamisle. Prvi značajan nastup relativno mladog političara koji je došao na čelo laburista nakon naprasne smrti Džona Smita u junu mesecu, svakako je šok ne samo za konzervativce koje je dosadašnja, ustajala politika laburista, poprilično već i za strogu levicu u samim redovima partije.

Po mišljenju velikog broja analitičara, bio je to najbolji govor jednog opozicionog lidera od dolaska Margaret Tačer na vlast, koji obećava da će naredni izbori u Velikoj Britaniji biti najintenzivnija i najinteresantnija trka za vlast u poslednjih petnaest godina.

Miofivi bireića

Što se birača tiče, oni već nekoliko meseci naleću na fotogenični lik markantnog četrdesetjednogodišnjaka na naslovnim stranama podlistaka svih listova ispod koga naslovi postavljaju pitanje o njegovoj političkoj zre-

losti. Rečenica — петојге ро---

razmazila

tcenjivati Blera — već se čula iz usta okorelih laburista sa severa zemlje kao i među manje arogantnim i pametnijim ortodoksnim torijevcima.

Za koga će glasati Britanac zavisi od klasnog položaja i logike buđelara. Postoji i kategorija takozvanih diferencijalnih konzervativaca koji u principu prihvataju društveni milje u kom su se zatekli i ipak poštuju figure na vlasti — „da nisu pametni ne bi se tu našli“. Engleska poslovica „bolje đavo koga znate nego onaj koga ne znate“, tu doživljava praktičnu primenu. Dokaz — petnaest godina su kon:zervativci na vlasti.

Postoji predrasuda, s pravom, da će Britanac glasati za laburiste ukoliko se: 1) identifikuje sa nižim slojevima na društvenoj lestvici, 2) pita nad vrednostima kapitalističkog društva, 3) veruje u redistribuciju dobara od onih koji imaju” onima "кој nemaju”, 4) smatra da će porez biti manji, a buđelar veći.

Pun samopouzdanja, na svom prvom partijskom skupu u svojstvu lidera, Toni Bler poručuje: „Mi nećemo pobediti uprkos našim uverenjima, već upravo zbog njih“. Znači li to da se Bler, sin konzervativca, izvinjava što pripada levoj a ne desnoj stranci? Ni najmanje. „Ovo nije soci-

-jalizam Marksa ili državne kon-

trole. On je zasnovan na otvorenom pogledu na društvo. Veri u društvo. Zajedničkom radu. Partnerstvu. To je moj socijalizam“.

„Da, socijalizam, i treba da prestanemo da se izvinjavamo što koristimo tu reč“. Ovo je pak bilo upućeno bojažljivoj ekvilibristici prethodnika koji već petnaest godina gube na izborima i od kojih se njegovim nastupom u Blekpulu partija definitivno oprostila. Bio je to i mali ustupak levom krilu stranke, ustupak onima koji se boje da su se laburisti primakli centru više nego ikad i da je to više nego očigledno. Ono što Bler zapravo kaže je da nije tačno da laburisti mogu pobediti samo ako postanu konzervativci. Želi da dokaže da može da dobije izbore i ako ostane laburista.

Једпозћаупе рогике

Ono što može da zagolica birača umornog od recesije koja je produbila klasni jaz, saterala priličan broj pripadnika više srednje klase u niže redove i učinila da ona zapadne u letargičnu apolitičnost, su krajnje jednostavne Blerove poruke tipa: „Budimo pošteni i kažimo ono što zaista mislimo“. Ili: „Slušam kako se priča da bi laburistička. vlada morala da ukine sve zakone o sindikatima koje su uveli torijevci. Zašto se o tome uopšte govori kada je svakom jasno da to nije realno. ·- – SOKO

Političari, naravno, svi i oduvek, tokom predizborne kampanje obećavaju mnogo više nego što znaju da su realno u stanju da na vlasti i ostvare. Ipak, torijevci su poslednjih godina preterali. Imali su seriju skandala: od seksualnih — koji su publiku još i zabavljali, do onih ozbiljnijih u kojim je njihova kompetencija groteskno dolazila u pitanje. Osim toga, ne jedared su svoju strategiju bazirali isključivo na pljuvanju po laburistima, što nije efikasan način da se dokaže sopstveni kredibilitet.

Čime će Toni Bler da pridobije što okorele torijevce, što one koji prete da će glasati za laburiste ne bi li stavili na kušnju partiju kojoj su verni ali kojom nisu zadovoljni? Kolebljivcima u glasačkoj kabini, on nudi razbijanje dogmi u programu laburističke partije, bolji obrazovni sistem, promene u poreskom sistemu od kojih bi i srednjoj a ne samo nižoj klasi navodno: bilo bolje, minimalnu radničku nadnicu i Britaniju koja ne zaostaje za Evropom.

Mejdžorovom konzervativizmu on se, za sada, najjače suprotstavlja retorikom političkog pluralizma; jednostavnim otvorenim stilom oslobođenim političkog žargona koji i oprezni britanski analitičari smatraju objavom rata dugoj istoriji poraza

laburističke partije. | _________Rialda Šebek

AMERIKANCI NA HAITIJU

Osam dana do raspleta

Port-O-Prens. — Amerikanci su uvereni da će se „povratak demokratije“ na Haitiju obaviti u narednih 8 dana, koliko je ostalo do 15. oktobra, datuma koji je označen kao krajnji rok za povlačenje vojne hunte s vlasti, i za povratak bivšeg haićanskog predsednika Aristida na Ostrvo.

„Mi verujemo da će sve biti završeno u tom roku“ — izjavio je pretprošle noći predstavnik američke ambasade na Haitiju, Sten Šreger, čije reči prenosi agencija Rojter.

Šreger je diplomatski službenik američke ambasade, ali se njegove reči moraju uzeti ozbiljno. Iza te izjave stoji kontingent od 21.000 američkih vojnika, koji su se tokom protekle dve nedelje iskrcali na ostrvo s prevashodnim zadatkom da omoguće „povratak demokratije“ na Haiti, Prema sporazumu koji je 18. septembra u Port-o-Prensu pot-

pisan između vojne hunte gene-

rala Raula Sedrasa i Klintonovog izaslanika, bivšeg američkog predsednika Kartera, do 15. oktobra treba da se urade sledeće tri stvari: prvo — da haićanski Parlament donese zakon o amnestiji sadašnjeg vojnog režima, drugo — da se vojna hunta povuče s vlasti i, treće — da se pre tri godine oboreni predsednik Aristid vrati, iz egzila u SAD, u predsedničku fotelju na Haitiju.

Do sada, nijedan od tih uslova nije ispunjen. Haićanski Parlament, koji posle puča•snije ni funkcionisao, sastao se prošle nedelje pod obezbeđenjem američkih tenkova i američkih marinaca. Neke od njegovih članova

Crveni Kmeri рожуајо па озбатек

Рпот Реп. — Lider Crvenih Kmera Kije Sampan pozvao je na narodni ustanak radi rušenis koalicione vlade u Kambodži javlja Rojter pozivajući se na radio-stanicu te gerilske grupe. To je prvi put javni poziv lidera ove gerilske grupe na ustanak protiv kambodžanske vlade otkako je formirana gerilska privremena vlada 12. jula.

Crveni Kmeri, koji su u Kambodži stavljeni van zakona, već duže tvrde да је Коанаопа Капbodžanska vlada marioneia Vijetnama. Amerikanci su doveli iz egzila u SAD i Kanadi, dok su drugi pristigli iz unutrašnjosti zemlje, gde su živeli u ilegali. Na toj sednici, međutim, nikakva odluka nije doneta.

Nova sednica — kako javlja AP — zakazana je za danas u međuvremenu, radi se na nacrtu dekreta o amnestiji.

„Ne znam da li Parlament uopšte može odlučivati, a da je zemlja pod američkom okupacijom“ — izjavio je lokalni političar Evans Bibran. Amerikanci će to, ipak, izgurati u predviđenom roku. „Mi ćemo to na Haitiju — izjavio je američki predsednik Klinton — dovesti do kraja. A onda ćemo stvar prepustiti UN, a naše ljude vratiti kući“. INA al

Situacija na Haitiju biće napeta i delikatna i posle povratka bivšeg predsednika Aristida na ostrvo, jer on tamo ima ne mali broj protivnika.

Američke trupe sada na OStrvu sve drže pod kontrolom od zgrade Parlamenta do saobraćaja na putevima. U međuvremenu, američki vojnici razoružavaju haićanske paravojne formacije, hapse sumnjive pojedin-

ce, oduzimaju i otkupljuju oruž-. _je od građana.

мине