Borba, Jan 15, 2005, page 9

sve}

Subota-nedelja, 15-16. januar 2005.

\,

Gvantanamo na prekretnici

"Tri godine otkako je u američkoj vojnoj bazi na.Kubi otvoren logor za osumnjičene za terorizam), Karpp “Delta”, po svoj prilici, postaje zatvor za doživotne zatočenike

Polovinom protekle sedmice navršilo se tačno tri godinc od kako su prvi američki zatočenici iz Avganistana, njih ukupno 20, okovani lancima i vezanih očiju, pristigli u “eksperimentalni” zatvor u pomorskoj bazi SAD u Gvantanamo zalivu na Kubi. Nekoliko meseci ranije započeo je američki globalni rat protiv terorizma - kao odgovor na napade islamskih terorista na mete u Njujorku i Vašingtonu, 11. septembra 2001. - i vojni kamp “Xzrak” na Kubi je, prema zamisli Vašingtona, trebalo da posluži za nesmetano i sistcmatsko ispitivanje osumnjičenih za terorizam, veze sa Al-Kaidom i njenim liderom Osamom bin Ladenom. Isprava, “X-zrak” je imao sva obeležja privremenosti, sa žičanim “kavezima” u koje su zatvorenici smeštani, da bi aprila 2003. njegove zatvoreničke ćelije dobile čvrste zidove, prateće objckte i novi naziv - “Delta”

kamp. Danas, Gvantanamo je na prekretnici - posle kritika organizacija za zaštitu ljudskih prava i pravnika da su

udruženja zatočenici

o M a MM IM

aaa!

W MMA YOMOMMWWNMON

potpuno obespravljeni, i udruženja pravnika da su zatočenici potpuno obespravljeni, i novog izveštaja FBI koji potvrđuje stare tvrdnje o njihovom zlostavljanju, logor će, uz promenu naziva u “Kamp 6”, po svoj prilici postati stalni zatvor, za doživotne zarobljenike koje američke vlasti ne žele da oslobode niti da prepuste civilnim sudovima u SAD i drugim zemljama.

Kroz kamp je u ove tri 8odine prošlo oko 750 zarobljenika, inače državljana 42 zemlje, i oko 100 ih je dosad oslobođeno. Većina je, međutim, zadržana bez ikakve optužnice. Štaviše, administracija Džordža Buša ne smatra ih ratnim zarobljenicima već “neprijateljskim borcima”, te je američki predsednik u skladu s tim, odobrio formiranje vojnih komisija sa zadatkom da “sude” zatvorenicima, koji su sve ove godinc ostali bez stvarne zakonske zaštite ili prava garantovanih Ženecvskom konvencijom o ratnim zarobljenicima.

Prva saslušanja pred komisijama započeta su OVC

godine, što znači da su zatočenici Gvantanama tek nedavno, neki i nakon pune tri godine, dobili šansu da sec žale na tretman. Zabeležena je i prva takva pobeda - novembarskom presudom američkog saveznog, sudije Džejmsa Robertsona, prekinuto je suđenje Salimu Ahmedu Hamdanu, Jemencu, osumnjičenom za pripadnost terorističkoj Al-Kaidi, sve dok se ne donese odluka o tome da li se on smatra ratnim zarobljenikom, i dok se pravila po kojima radi vojna komisija koja mu sudi ne izmene tako da on dobije uvid u dokaze koji se protiv njega iznose, i druga prava koja mu zakon garantuje. Sud, naime, nije prihvatio zahtev američke vlade da odbaci Hamdanovu tužbu, a Hamdan, koji priznaje da jc za skromnu platu vOZžiO VOđu Al-Kaide, ali da nema nikakve veze sa terorističkim aktivnostima, prema zahtevu svog advokata treba da dobije šansu da ospori svoj status “neprijateljskog, borca”, i to pred civilnim sudom.

U međuvremenu, humanitarne organizacije kojima

MANN MANA aa

je uglavnom bio uskraćena mogućnost da posete Gvantanamo neprestano su upozoravale na navodno zlostavljanje zatočenika. U poslednjem u nizu takvih izveštaja “Amnesti internešenela”, objavljenom početkom janu-

ara, u kome se upozorava na”

niz ozbiljnih kršenja ljudskih prva, od psihološkog, maltretiranja do fizičke torture, kamp u Gantamanu nazvan

“ikonom bezakonja”.

I američki FBI je nedavno objavio neka dokumenta iz 2002. koja su potkrepila takve navode. Čak 26 agenata tog biroa je, svojevremeno, posredstvom interne clcktronske pošte, upozorilo na slučajeve da je nekim zatočenicima uskraćivana mogućnost sna, da su neki bili vezani lancima po čitave dane u položaju fetusa. U jednoj FBI poruci opisan je zatvorenik koji je sebi počupao svu kosu. lako tvrdeći da ncke “tehnike ispitivanja zarobljenika koje su ocenjene kao agresivne više nisu u upotrebi”, Pentagon je u Gvantanamo nedavno uputio istražitelje koji treba da utvrde činjenice.

MY)

U štampu su, potom, procureli planovi savezne administracije da u zalivu na Kubi izgrade nove objekte u kojima će osumnjičeni teroOristi biti zadržani do kraja života, a da se nikad i ne pojave pred sudom. Pentagon i CIA su, naime, nedavno zatražili od Kongresa 25 miliona dolara za “Kamp 0”, zatvor sa 200 ležaja, za zatvorenike koji u nedostatku dokaza neće ni biti osuđeni.

U vezi sa sudbinom Gvantanamo zatvorenika postoje, zapravo, dve ideje. Jedna je da se većina Avganistanaca,

Jemenaca i Saudijaca premc-

sti u zatvore koje će u njihovim zemljama izgraditi amcrička vlada. Zatvore će voditi

lokalni zvaničnici, ali će ih nadgledati američka strana. “Kamp 6” na Kubi je, međutim, namenjen onima koji više, ili uopšte nemaju, informacije o aktivnostima Al-Kaide, ali koji se smatraju i dalje opasnim po interese SAD. Pentagon i CIA su, preciznije, pri stavu da era koja je započela nakon 11. septembra “zahteva novi, tvrđi pristup”, i da su osumnjičeni koji su se našli u Gvanta-

namu prekaljeni teroristi koji bi, ako bi bili oslobođeni, ponovo kovali svoje smrtonosne zavere. “Budući da je globalni rat protiv terorizma trajnog karaktera, smatramo da treba da tražimo trajna rešenja za trajne probleme”,

kazao je tim povodom za “Vašington post” Brajan Vajt-

'men, portparol Pentagona.

Sjedinjene Države su, sudeći po svemu, sebi uzele za pravo da “neprijateljske borce” drže kao zatvorenikc sve dok traje rat protiv tcrorizma. Već pomenuta novembarska odluka sudije Robertsona smatra se, u tom smislu, velikim udarcem za Bušovu administraciju, ali nc treba izgubiti iz vida da je ta presuda koja konačno omogućava pravnu zaštitu ZatVOrenika Gvantanama doneta tokom prvog Bušovog mandata. Ovaj drugi bi možda mogao da donese promene?

Bilo kako bilo, mediji koji su obelodanili planove za

IRIG I;IIRYNNII

gradnju “Kampa 6” ~ sa psihijatrijskim bolničkim odeljenjem i “nepremostivom” ogradom kao novinama prenose i to da fondovi za gradnju zatvora još nisu oboreni, i da se još ne zna koji bi zatvorenici u njemu ostali. Američki novinari za koje je nedavno bila organizovana poseta Gvantanamu naslućuju, međutim, da bi doživotni stanovnici nOVOB kampa mogli biti njih oko 50 koji se i danas nalaze u kao

odvojenim ćelijama,

uhapšenici “visokog obavcštajnog značaja”.

Gordana Tomljenović

Trafiking dece najunosniji „biznis”

Posle šverca oružja i droge, trgovina belim robljem donosi najviše novc:

"Trgovina “belim robljem”, posle šverca oružja i droge, definitivno je najunosniji “biznis” u svetu. Naročito je u porastu trafiking dece! Regioni iz kojih dolazi najviše žrtava su Azija, Istočna Evropa, Afrika i Latinska Amerika, a krajnje destinacije su razvijene, zapadnoevropske zemlje, SAD, Kanada, Australija, bogate države Persijskog, zaliva i Japan. Iz najnižih pobuda godišnje se regrutuje preko milion dece. Glavni uzrok za ovaj prljavi posao su beda i pohlcpa... Prema istraživanjima UNICEF-a preprodaja dece mafiji donosi milionski profit. Na žalost, ima čak i majki koje učestvuju u trgovini sopstvenom decom ili da bude još gore trudnice na mesec dana pre porođaja odlaze po instrukcijama u inostranstvo i tamo odmah na porođaju prodaju svoju novorođenčad pa se vraćaju tamo odakle su došle sa crkavicom od novca. A, nije redak slučaj da sc ni trafiking porodilje nikad više ne otrgnu iz kandži mafije, koja ih gura u prostituciju. Prilikom otkupa dece od njihovih roditelja i(li) ustanova za nezbrinutu decu, trgovci odnosno takozvana “prva ruka” organizovanom lancu, uverava “prodavce” da'će otkupljena deca biti usvojena od strane bogatih bračnih parova koji žele da zasnuju porodicu. Istina je, naravno, sasvim drugačija pošto samo neznatno mali broj dece zaista, ode na usvajanje, a većina se koristi za organizovanu prostituci-

prosijačenje, krađe, za dilovanje droge, preprodaju vitalnih organa pa čak i za regrutaciju u ratnim borbama, već u zavisnosti od uzrasta i pola.

U poslednjoj deceniji, po podacima UN, na frontovima širom sveta poginulo je oko dva miliona dece, oko šest miliona su ostali invalidi. I to nije sve, jer se pretpostavlja da preko 300.000 mališana širom planete učestvuje u ratnim borbama, mimo svoje volje. Kao rezultat svetske kampanje za borbu protiv trgovine ljudima, samo u toku 2004. godine, pred sudove u svetu je izvedeno skoro 10.000 trafikanata, a blizu tri hiljade je uhapšeno i proglašeno krivim. Na tlu Amerike, po statistici iz 2003. godine, prodato je najmanje 100.000 žena i devojčica u industriji seksa. U Kini se godišnje proda oko 250.000 žena i dece, mada ih većina ostanc u okviru državne granice. Jugoistočna Azija je “tržište” na kojem se svake godine (pre)proda preko 230.000 dece i žena. Najmanje 10.000 devojčica iz Mjanmara rade kao prostitutke na Tajlandu, a nude se čak i u turističkoj ponudi. U Jugoistočnoj Evropi, po podacima Ujedinjenih nacija, tokom 1997. godine u Albaniji, Rumuniji i državama bivšeg SSSR-a prodato je 175.000 žena i devojčica. Iz centralnog, dela Afrike ustanici su odveli u Južni Sudan najmanje 20.000 dece, dok je iz siromašnog, Benina prodato 49.000 mlađih maloletnika za prinudni rad i prostituciju.

Deca žrtve uglavnom rade bez bilo kakve nadoknade, a umiru od gladi i bolesti, naročito polnih, dok ncki budu i ubijeni, kao što je.to bio slučaj sa dečakom iz Nigerije, koji je ubijen u Londonu 2003. godine. Kada je policija u Temzi pronašla samo njegov torzo tada je Ot-

NRGOII/II RNIIIIIIIN AIR IIG MININIIINIiMNIRINIGMN NIRO IRN

„Uvozni” centar

La

Glavni “uvozni centar” dece iz čitavog sveta bile su SAD, gde je 2003. godine presečen diveliki švercerski kanal krijumčara, koji su se bavii ilegalnim prebacivanjem, uglavnom azijske dece u gradove dvadeset'i tri američke države, radi prostitucije. Računa se da su dovozili preko hiljadu dece godišnje, uzrasta do 14 godina. Sličma je sudbina i hiljade maloletnih Vijetnamaca, koji budu prebacivani u Kinu kao radna snaga na najtežim poslovima, bez obzira što je kinesko zakonodavstvo· veoma oštro prema Kkriminalcima. Veliki vl Vijetnamki

krila i energičnom akcijom

prekinula lanac krijumčara i pedofila, a uhapsila 21 lice. Početkom septembra u Grčkoj je lišeno slobode dvoje Albanaca, koji su učestvovali u preprodaji albanske dcce starosti 10-13 godina, za potrebe prosjačenja u trajanju od 12 sati dnevno. Na deci su, lekarskim preglcdom, konstatovane povrede od udaraca usled prinudnog, navođenja na “rad”. Krajem devedesetih u zalivu Monte Karla bio je usidren brod na koji su italijanski i francuski mafijaši dovozili decu uglavnom iz Afrike i sa Balkana i to isključivo radi trgovine ljudskim organima. U bandi je bilo i petoro prestupnika iz naše zemlje pristiglih iz Dortmunda, gde su bili privremeno otišli sa područja Kragujevca.

Ulazak Rumunije u EU, najavljen za 2007. godinu,

kupovinu

je prodat u Tajlandu za prostituciju sa tamošnjim turistima i predstavljaju pravu atrakciju za pedofile, koji ih nazivaju “azijske bebice”. I, Burma je izvor švercova-– nih maloletnih kandidata za prostituisanje, čija e “putovanja” uglavnom završavaju na Tajlnadu, gde omi “srećniji” budu angažovani i na građevinama. Kamerunom je doskora harala banda, koju je predvodio bračni par, služeći se lažnim obećanjima o školovanju i dobrom Životu mamio je i odvodio decu u SAD, gde su prodavama kao roblje u javnim kućama. Bocvana je Meka turističke prostitucije i zato

mogao bi biti doveden u pitanje ukoliko se ne zaustavi “izvoz dece”, Rumunske vlasti su 2001. godine uvele moratorijum na usvajanje Siročića u inostranstvu, a procene su da je posle pada diktatora. Nikolaja Čaušeskua na spisku siročadi bilo oko 100.000 dece i zato je Rumunija postala prava meka za trgovce “belim robljem”. Broj maloletnika u neljudskoj trgovini, kod nas i u susedstvu, poslednjih godina sc udvostručio, Istragom je otkriveno da dobro organizovana mreža krijumčara pokriva celu Italiju, gde na ilegalnoj berzi nOvorođenče košta od +.000 do 17.000 evra. U Milanu i Torinu postoje specijalizovanc agencije zainteresovane za dece. Njihovi agenti u zemljama u tranziciji, Rumuniji, Bugarskoj i novonastalim državama biv-

je često zovu zemlja pedofilije, za koju se dovode devojčice i dečaci iz Zambije.. Decenijama meksičke devojčice Kkrišom i u organizaciji gangstera, koji ih otimaju, bivaju prebacivane preko granice kako bi kod Jenkija radile kao jeftine prostitutke. Lanac prostitucije dovodi maloletnice i u Meksiko i to uglavnom sa Filipina. Najmanje šest hiljada dece iz Nepala proda se svake godine u Indiju kako bi zasitile tamošnje tržište seksa. Svakodnevno bar 50.000 maloletnih Nepalaca “radi” na ulicama Kalkute i u javnim kućama Bombaja. U Indiji je 2003. godine

prekinut čak i sindikalni trafiking dece iz Saudijske Arabije.

še SERJ traže pogodne mališane, oba pola, pa ih krijumčarskim kanalima prebacuju do granice sa Hrvatskom ili Bosnom i Hercecgo-

'winom odakle ih preuzimaju

lokalni mafijaši i liferuju za 'Trst, koji slovi za najveći sabirni centar “belog. roblja” u regionu. | Direktor Doma za nezbrinutu decu “Bjelave”, Amir Zelić, početkom prošle godine najavio je pokretanje tužbe pred Sudom za ljudska prava u Strazburu ukoliko Sud iz Milana ne dozvoli kontakt roditelja iz BiH sa njihovom decom, koju su navodno usvojile italijanske SMO M Tom prilikor “usvojeno” je 25 od 36 dece iz Bosne i Hercegovinc,| koji sada imaju od 15-30 godina. Sud u Milanu je po hitnoni postupku WR proces. Novo kerABONjĆ