Borba, Jan 21, 2009, page 3

Borba

Sreda, 21. januar 2009.

nu u Latinsku Ameriku.

Od decembra 2002. vlada Argentine se oglušuje o zahteve za otkrivanjem tajnih dokumenata koja se odnose na bekstvo nacista u ovu zemlju. Tako su, na primer, tokom 2003. godine od ukupno 58 dokumenata javnosti otkrivena samo dva.

Interesantno je da je Argentina sve do 2005. imala restriktivan imigracioni zakon koji nije dozvoljavao dobijanje državljanstva ove zemlje ukoliko bi podnosilac bio nepoželjan u domovini.

Jedan od poslednjih živih nacističkih zločinaca koji je _ Mada je Stamieragey pretvizeo geto bilo je 28.000 Jevreje,

a malo mijegovosg odlaska svega

· stofimlc |

procesuiran jeste Johan Svamberger, koji je u poljskom gradu Pržemsilu, kao komandant Geta 1, optužen za ubistvo nekoliko desetina hiljada Jevreja.

Prema optužnici, u trenutku kada je Stamberger preuzeo rukovođenje getom 1943. godine u njemu je bilo 28.000 Jevreja, a nakon njegovog odlaska svega stotinak. Stambergera su uhvatili francuski vojnici krajem 1945. sa osam kesa punih dijamanata. Tom prilikom Štamberger je priznao da je odgovoran za ubistvo 27 Jevreja, ali je u toku procesa, tri godine kasnije, misteriozno pobegao u Argentinu gde je živeo pod punom zaštitom argentinskih vlasti.

Vlasti tadašnje zapadne Nemačke zatražile su 1973. godine od Argentine izručenje

Švambergera, kojem je suđeno tek 1992. godine u Nemačkoj, a svedoci su tada sedamdesetdevetogodišnjeg bivšeg esesovca opisali kao „izmučenog, sedog starca, iako su očekivali da vide zver“.

Možda te rečenice i najbolje ilustruju sve poteškoće ljudi iz Centra „Simon Vizental“.

Prema njihovom poslednjem izveštaju, trenutno se vodi 608 postupaka protiv nacističkih zločinaca, od toga čak 305 u Poljskoj i 216 u SAD. Ovaj broj je za trećinu manji od onog koji je bio aktuelan u aprilu 2007. godine.

DENACIFIIZACIJA

Dejan St. Jenemić

enutku kada je Nemačka tražila izručenje Jozefa Mengelea za njega su bili zainteresovani i Interpoliizraelski Mosad. Istovremeno, agenti jugoslovenske tajne službe hoće glavu Ante Pavelića. Agenti se viđaju po argentinskim restoranimaineobavezno, uz večerui piće, diskutuju o tome. Jedne večerijugoslovenskog agenta, konspirativnog imena Nathdal, još na ulazu u restoran Izraelci presreću pitanjem.

Mosad: „Šta ima novo, nađoste li tog Pavelića?“

Nathdal: „Ništa, kao da je u zemlju propao. Nego platite vi meni piće!“

Mosad: „Zašto, šta je bilo?“

Nathdal: „Tražili smo Pavelića ikompaniju, a naleteli na Ajhmana, znamo gde živi. Namaon nije interesantan, vi ga jurite ako hoćete. Evo, na ovom papiru je njegova adresa.“

Agenti Mosada ustanovili su da jeinformacija tačna. Za hapšenje su uložena velika finansijska sredstva, au brojnoj ekipi operativaca bio je i slikar kojijenapravio falsifikovani pasoš uz pomoć koga je Ajhman izveden iz Argentine.

aveznička politička uprava za denacifikaciju Nemačke

bila je u rukama Kontrolnog saveta, koji je izdavao di-

rektive sa smernicama i normama za političko uklanjanje svih koji su bili u bliskoj vezi sa nacizmom. :

Prema američkim podacima, Nacional-socijalistička par-

tijaimala je oko 8,5 miliona članova, tako da je ovaj zadatak

bio izuzetno opsežan.

U pomenute kategorije bilo je svrstano oko šesr miliona Nemaca na osnovu akcije popisivanja u kojoj je svaki nemački državljanin koji je želeo da konkuriše za zaposlenje ili bonove za hranu morao da popuni upitnik od šest pitanja.

Nakon što su glavni krivci procesuirani i izvedeni pred sudove, oko 120.000 mesta u logorima za interniranje (nekadašnjim koncentracionim logorima) popunjeno je osobama iz druge i treće kategorije koji su u njima proveli tri

godine.

U sve tri zone pod kontrolom zapadnih saveznika identifikovano je oko 1.700 glavnih krivaca, a oko 1,2 miliona

oslobođeno je krivice.

Oktobra 1950. godine nemački Savezni parlament doneo je smernice za okončanje procedure, kojima je utvrđeno da su nacisti kojima krivični sudovi nisu izrekli kaznu bili obuhvaćeni opštom amnestijom, a šest meseci kasnije čak je i najviše inkriminisanim nacistima bilo dopušteno da se

vrate u državnu službu.

Kako je uhvaćen Adolf Ajhman

UDBA tražeći Pavelića naletela na tvorca holokausta

Ajhmanov pasoš

Putna isprava koju je izdao Međunarodni crveni krst zahaljujući kojoj je nacista u bekstvu ušao u Mrgentinu

Izabran jeiidealan trenutak za njegovo prebacivanje u Izrael, Bio jeto 20. maj, dan kada je Argentina slavila 160 godina postojanja, a,daironijabude veća, među zvanicama na ceremoniji nalazili su seidržavnici Izraela.

Pre hapšenja, pronađen je i Ajhmanov dvojnik, kome je dobro plaćeno da odigra ulogu kojaje od njega tražena. Dvojnik simulira bol, odlazi u bolnicu, iz kojeizlazi sa otpusnom listom koju predaje Mosadu.

Do 20. maja Mosad plasira širenje dezinformacija prema ko-

raotac genetskog inženje-

ringa, Mengele dr Jozef,

kojije naumio da svi dečaci sveta imaju plave oči, više od života voleo je jedino smrt. Tuđu. Zbog pregalaštva u Aušvicu zvali su ga Anđeo smrti,jerje tamošnjim „stanovnicima“ skraćivao muke u gasnim komorama. O tome kako je u njima bilo više ne može ništa da posvedoči 400.000 ljudi.

Uživanje u blagodetima južnoameričke klime omogućio mu je najpre bračni par Peron u Argentini, gde je u tamošnjem telefonskom imeniku moglo da se pročita njegovo ime. Kada su počeli da mu dosađuju česti telefonski pozivi Mosada, seli se u Paragvaj kod simpatizera Hitle-

jima se Ajhman skriva u Kuvajtu.Ito je bio pun pogodak: Ajhman je sada spokojan u Buenos

Ajresu misleći da je zavarao tragove. Agenti Mosada prate ga svakodnevno menjajući automobilei

udogovoreno vreme hapse ga za samo nekoliko minuta. Cim je izašao iz autobusa u 19 i 30, agenti izraelske tajne službe sa onesvešćuju, ubacuju u gepek automobila i odvode u jedan iznajmljeni stan odakle ga prebacuju u Izrael.

Napravili su samo jednu grešku - oglasili su tona sva zvona, avestje objavljena u svim medijima. Da je informacija objavljena samo nekoliko dana kasnije, uhapsili bi i Mengelea, keji je osetio opasnost i promenio zemlju skrivanja.

Misteriozni nestanak Anđela smrti Notomi lekar iz Aušvica · nestao u Južnoi Americi

rove ideologije, diktatora Alfreda Stresnera, i dobija pasoš na ime Hoze Mengele.

Hapšenje Adolfa Ajhmana pojačalo je paranoju, pa Paragvaj menja Brazilom, a Stresnera mađarskom porodicom Štamer. U Brazilu živi kao Švajcarac, porodična fabrika „Mengele“ šalje mu finansijsku pomoć ikupuje kućicu u okolini Sao Paola, gde je s tornja osmatrao ko prilazi kući. Strah je, međutim, sve veći, pa uskoro Mađare menja austrijskom porodicom, od koje se oprašta 2. februara 1979. godine, kada je plivajući pored jedne brazilske plaže zauvek potonuo.

Nije se sa sigurnošću znalo da li gaje na dno povukao „Gvozde-

ni krst“ dobijen kao nagrada za eksperimente na ljudima ili moždani udar. Tek 1992. godine potvrđeno je da se utopljenik, koji se nikada nije pokajao za počinjene zločine, zove Mengele dr Jozef, lik po kome su snimljeni fimovi „Maratonac“ i „Momci iz Brazila“.