Ekonomist

333

na Belom Moru od Sušačke kompanije. Ona je namenila ovome saobraćaju četiri svoja broda: „Solun“ 3300 tona, „Naprijed“ 2200 tona, „Lapad“ i „Pracat“ po 4400 tona. Brod „Solun“ vrši trajekt Trst-jadranske luke-Pirej-Solun-Aleksandrija, a u povratku iz Aleksandrije neposredno ide za Jadran ne svraćajući u Solun. Ostali brodovi plove na suprot, od jadranskih luka direktno na Aleksandriju, pa odavde preko Smirne, Soluna, Pireja, Patrasa vraćaju se u jadranske luke. Linija koju održava brod „Solun“ mesečna je,a linija ostalih brodova nedeljna, bar po plovidbenom redu. U sivari, brod „Solun“ dolazi sa Jadrana u solunsku luku jedanput u 30—40 dana, a ostali brodovi dolaze iz Aleksandrije svakih 10—12 dana.

Drušivo Oceanija takođe je uspostavilo redovan saoDraćaj sa obalama Belog Mora. Tri njegova broba — „Morava“, „Diamant“ i „Vladimir“ — obilaze luke u Pireju, Volosu, Solunu, Dedeagaču, Smiri i u Arhipelagu. Po pravilu svakih petnajest dana po jedan od ovih brodova treba da se pojavi u pomenutim pristaništima, ali u praksi to pravilo trpi dosta izuzetaka. Brodovi se zaista svakih petnaest dana pojave u Belome Moru, ali neiu svima određeniim lukama. Brodovi Oceanije dodirtijn obično samo one luke, gde imaju robe da iskrcaju. Tako često prođe po mesec i Više dana, a da se u Solnnu nijedan brod Oceanije ne pojavi. Takav rad svakako odgovara težnji za neposrednom koristi, ali neuredan saobraćaj, koji se na taj način odomaćuje, ne pruža dovoljno jemstva da se linija nametne trgovini i definitivno. održi.

U krizi koja danas pritiskuje brodarstvo sviju država, naši brodovi imaju да savlađuju znatne teškoće. Nemanje dovoljno: tovara glavna je nedaća svih brodova, pa i naših. Specijalno na liniji Jadran — Belo More kompletni tovar je ne samo retka pojava, nego se nikako i ne pojavljuje. Zato brodovi svraćaju u sve usputne luke, izuizimaju odasvuda po nešto robe, ı tako, premda s mukom, uspevaju da u glavnom pokriju troškove. U Jadranskim lukama našim, brodovi krcaja poglavito cement, drvenu gradu, kudelju i neke manje važne artikle za Albaniju, Grčku, Tursku i Egipat. U Rijeci tovare pirinač, u Trstu šećer, kafu i drugi kolonijal, n Smirni južno voće, u Aleksandriji pamuk, kabot i kolonijal. U grčkim lukama dobijaju malo robe, jer one u opšte malo i izvoze. Solun im daje pogdekad našu stoku, a i poljoprivredne proizvode.

Konkurencija koju na liniji Jadran — Belo More čini našim brodovima velika talijanska kompanija Lojd 7r/esfino, predstavlja takode ne malu teškoću. Kako za robu koja je namenjena Solunu tako i za omu koja se u Solunu tovari, vozarinski stavovi'su znatno reducirani i Ćesto, u međusobnoj utakmici za uzimanje robe cena konesmanu (iraktu) utvrđuje se paušalno do minimalnih suma, koje ne isplate ni utrošeni ugalj. U toj utakmici, koja je naročito prvih dana bila veoma ošfra, naše kompanije su uspele, i