Gledišta

U poslednjem poglavlju eseja Braiifco Lazarević je saopštio još nekoliko svojih subjefctivističfcili i, po našem uverenju, potpuno neprilivatljivih, shvatanja istorije i istoričara. Polazeći od pretpostavfce da „istorija ima kolifco i istoričara” i da se prava istina o prošiosti zapravo i ne može saznati, on otkriva da najmanje vere ima u dela napisana od dofctrinara, bez obzira na to kojoj doktrini pripadaii. „Kad oni navuku svoje sektašfce naočare i navufcu naušnjake i napiju •se vina ove ili one metodologije onda zbogom istino” (250). Da nas ne bi ostavio u nedoumici, on nam otkriva i koje istoričare ne smatra doktrinarima, već „koliko-toliko nezavisndm”, čija dela nisu pisana ~za državnu, rasnu, versku i političku upotrebu”. To su pisci „prave i stvaralačke istorije”, „veliki duhovi” Polibije, Cezar, Tacit, Tit Livije i Salustije od starij.ih, i niko drugi do Teodor Momzen i maršal Peten (!) od novijih. Takvim, dakle, gledištima „obogatio je” Branko Lazarević, leta gospodnjeg 1967 (ništa ne menja stvar što na <kraju eseja stoji da je napisan još 1944-45.), našu progresivnu naučnoistorijsku i filozofsku misao. Gledišta su to koja su se mogla sresti u građanskim istoriografskim i filozofskim školama još u XVIII i XIX stoleću I samo u reakcionamijim naučnim pravcima našeg veka. Tako kompletno sortirana u čitav jedan sistem neprihvatljiv i neosnovan gotovo od svoje prve do poslednje tačke ne može se, međutim, više pronaći gotovo nigde u svetu. Primeri nenaučnog, anahroničnog i improvizatorskog tumačenja ilstorijske problematike, kojih smo se ovde đotakli, kao i drugi shčni koje nismo pominjali, moraju izazvati otpor svakog naprednijeg intelektualca. U istoričara ova tmnačenja biće razlog jodnoj posebnoj odbojnosti prema svakoj popularizaciji i literamo-esejističkoj obradi istoriografske i filozofsko-istorijske problematike. Zato se I ne .treba čuditi, i ne treba to nazivati esnafskom zaštitom sopstvenog zanata, ako jednog dana bude u javnosti i glasno izgovoren zahtcv: prepustite istoriju istoričarima.

CEDOMIR POPOV