Gledišta

ležne komisije na osnovu ovih recenzija i, najzad, edicija udžbenika, pošto se ovo delo objavljuje kao učilo u jednoj visokoškolskoj ustanovi. Pred našu javnost se sada postavlja pitanje: da li su na donošenje odluke o zabrani odlučno uticali neki napred navedeni razlozi, ili su u pitanju neki treći činioci? Mada je u odluci o zabrani rečeno da je upravo stručna kritika u stranoj i domaćoj javnosti dovela do ovakvog rešenja, po toku stvari u vremenu koje je prethodilo zabrani može se steći utisak da je reč o uzrocima političke prirode, tj. o političkoj nepodobnosti ovog udžbenika za pedagoški rad na univerzitetu. Zbog toga što se može steći utisak da je do zabrane došlo zbog političke nepodobnosti ovog udžbenika želim ponovo da uzmem reč povodom ove 'knjige. l ) U stranoj fcritici i komentarima kritike u domaćoj štampi nije došao u prvi plan potpuni naučni i stručni promašaj ovog udžberdka te se još više može sumnjati da je u pitanju delo koje je iz političkih razloga zabranjeno. Ovakvi zaključci posebno se mogu sresti u štampi na Zapadu, čemu je ozbiljno doprineo ceo postupafc oko odobrenja i zabrane ovog udžbenifca, kao i kritika sovjetskog profesora Jakovljeva, objavljena u časopisu „Voprosi istorii”, br. 9 od oktobra 1967. god. Prof. Jakovljev je svoju kritiku usmerio na neke stavove profesora Kostiča o politici Sovjetskog Saveza u toku drugog svetskog rata. Ozbiljnost sa kojom je prof. Jakovljev prišao ovoj knjizi je, međutim, u potpunoj nesrazmeri sa naučnom neozbiljnošću tog udžbenika Visoke upravne škole u Zagrebu. Zato bi moglo da se postavi pitanje prof. Jakovljevu: da li je on tu knjigu pročitao u celini? Osvrćući se uglavnom na politički smisao nekih antistavova prof. Kostića, prof. Jakovljev propušta da ukaže na naučni promašaj 'knjige u celini. 2 ) Pošto je naučni radnik, prof. JakovIjev morao je znati da pred sobom ima jedno delo koje je neki čudom moglo da se uvrsti u ediciju Manualia Universitatis Studiorum Zagrebiensis. Knjiga prof. Kostića predstavlja, bez sumnje, naučni skandal (svestan sam neadekvatne oštrine ove reči, jer ovo delo nifcako ne može da se smatra naučnim po bilo kakvim kriterijumima koji odvajaju naučni rad od drugih oblika delatnosti) u jugoslovenskoj nauci, jer njen opšti kultumi nivo ne doseže ni linije najnižih osčka naučne misli uopšte. Svaki upućeni čitalac može zapaziti da u toj knjizi nema nikakvih stavova kojih se autor dosledno držao, da ta knjiga vrvi od nepreciznosti u ocenama, fafctološkim greškama, koje su mogle da se jave samo kao rezultat krajnje neozbiljnosti itd. „Vjesnik u srijedu” je 15. XI 1967. god. doneo izjavu jednog od recenzenata akademika Ferda Culinovića, u kojoj se doslovce kaže: „Kad sam razgledao rukopis, ustanovio sam da Kostićevo djelo, uzeto u cjelini, može odgovoriti spomenutoj namjeni ako se izostave neka mjesta, a druga teme-

') Kritiku ovog udžbenika sam objavio u „Jugoslovenskoj reviji za međunarođno pravo”, I—3, 1966 . 0 ovom udžbeniku je prvi kritički osvrt na neka pitanja objavio dr Velibor Gavranov u „Gledištima”, br. 10—11/1966. J ) Nije naodmet zabeležiti i to da prof. Jakovljev propušta da sovjetskoj javnosti kaže da je knjiga dra Staniše Kostića u Jugoslaviji naišla na izuzetno loš prijem, i to mnogo pre nego što se on latio pera.

92

DR RADOSLAV STOJANOVIC