Gledišta

Ijito prerade.” Drugim reoima, udžbesnik je na zadovoljavajućem nivou, ali ima nekih mesta koja treba da se izostave i nekih koje treba preraditi. Ako bi bilo sve tako kaiko kaže akademik Čulinović, a to je VUS bez komentara preneo (s razlogom, prirodno), onda nema mesta primedbi sovjetskom pisou kritike prof. Jakovljevu da je u svojoj skritioi preosetljiv (kritika VUS-a) jer polazi od toga da je autor imao zle namere. Jer ako je sve dobro, izuzev političkih stavova o nekim pitanjima, onda su i ti delovi rezultat naučnog stava i naučne odgovomosti i savesti prof. Kostića, Naime, ako je neko sa punom nauonom odgovomošću i savešću došao do nekakvih stavova, što zaaači, uz doslednu piimenu naučnog metoda došao do potpuno proverene naučne istine, onda samo razlozi političkog oportuniteta mogu da dovedu do neobjavljivanja takvih stavova. Ako bd, pak, takvi 'Stavord hili objavljeni, onda se može prihvatiti njihova politička kritika, te kroz polemiku u javnosti omeđiti odgovornost i autora tih naučnih stavova 1 njegovih političkih kritičara. Dmgim rečima, u tom slučaju ni naša zamerka prof. Jakovljevu nema osnova. Međutim, s obzinom na kvalitet dela dra Kostića, o čemu sam u 'kratkim crtama već govorio i sa čime se zainteresovani čitalac može upoznati podrobnije u objavljenim kritikama koje sam naveo, takvoj polemici nema mesta sa stanovišta naučne savesti i naučne odgovomosti. Ipak, mislim da se može odati priznanje akademiku Culinoviću što je svojom izjavom odgovorio zahtevima javnosti. Međutim, prof. Branknir Janković, kojd je takođe bio recenzent ove knjige, čini se, ne smatra da ima nekakvih obaveza prema naučnoj, stmčnoj i uopšte, javnosti u nas. 8 ) Utoliko gore, naravno, ne za javnost, Govorimo otvoreno i ne vređajmo se. Ne mogu da verujem da su recenzenti pažljivo pročitali ovaj rukopis pre nego što su dali svoju aprobaciju za njegovo objavljivanje. Ne mogu to da verajem s obzirom na naučni ugled i naučnu spremnost recenzenata da ocene vrednost jednog naučnog rada iz kruga njihove nauone delatnosti. Nije to, na žalost, prvi slučaj u nas. Oportunizam koji u nas postoji u nauci doveo je do stanja u fcome -md, tako reći, nemamo naučne kritike. Ili ako se ona i pojavi, posledice su najčešće doše po njenog autora. Cesto se preti sudom, čak se i izlazi na sud, ili se kroz moćne kuloarske puteve čini sve da se autor kritike unizi, okleveta za zlu nameru, bonapartističko osvajanje pozicija, fcatedara, honorara za sopstveni udžbenik itd, Usmena razmatranja d raspravljanja o udžbecdcima ili drugim radovima u okvirima naučnih i stračnih kolegijuma, profesionalnih udruženja, redakcijama časopisa, s malim izuzecima, potpuno su zamrla i niikakvi napori ih ne mogu pokrenuti. Intelektualna atmosfera se >tako umrtvljuje, odgovomost za naučni rad slabi, jer se najčešće u jednoj određenoj sredini uopšte ne zna, a još manje čita, o čemu pišu pojedinci iz taikvih kragova. Tako nije retka pojava da u

3 ) Izjava Komisiji za udžbenike Zagrebačkog sveučilišta, o kojoj je pisala „Borba" od 27. decembra 1967. god., ne znači i izjavu za javnost pred kojom su se svi događaji oko udžbenika dra Staniše Kostića javno odigravali. 93

POVODOM ZABRANE JEDNOG UNIVERZITETSKOG UDŽBENIKA