Gledišta

jući Simpozijum istakne nekoliko osnovnih ideja, koje su više ili manje otvoreno došle do izražaja na ovom skupu: 1. Raspravljanje o direktoru u samoupravnim odnosima nužno znači i raspravljanje o samoupravljanju u praksi. 2. Način interpretacij e „normativne" koncepcije samoupravljanja uveliko određuje shvatanje funkcije direktora u samoupravnim odnosima. 3. Nerešena pitanja funkcionisanja samoupravne organizacije otežavaju određivanje funkcije direktora u samoupravnlm odnosima. Sigumo je da se referati objavljeni u knjizi, pa ni diskusija i uvodna izlaganja, ne mogu svesti na navedena tri problema, ali je moj utisak da se vehki deo Simpozijuma može shvatiti kao nastojanje da se odgovori na ta pitanja. U referatima D. Gorupića iZ. Vidakovića 2 ) dolazi do izražaja veoma naglašeno prva osnovna ideja. D. Gorupić je vrlo detaljno obradio razvoj sistema samoupravljanja, vodeći računa o promenama u sistemu rukovođenja koje s tim razvojem dolaze do izražaja. Koristeći se analitičkim pos tupkom (pa i grafičkim prikazivanjem), on žeh da pokaže osnovne odnose koji se uspostavljaju na liniji vršenja vlasti (koja se u kontekstu njegovog rada može shvatiti kao način obezbeđivanja funkcionisanja organizacije radi ostvarivanja osnovnih zadataka zbog kojih ona postoji) i onih odnosa u organizaciji koji znače rešavanje sukoba interesa što dolaze do izražaja u tom zajedničkom delovanju. Bez namere da detaljno prikazujem njegov prilog, izložiću samo one delove toga rada koji su na liniji konkretnog usavrša vanja samoupravljanja u praksi. 3) Gorupić smatra da treba prevazići protivrečnost rukovođenja i samoupravljanja, i s tim u vezi, on vidi više rešenja od kojih ću izneti samo najinteresantnija. On naglašava neophodnost razvijanja neposrednog samoupravljanja na nivou radne jedinice (~ekonomske jedinice 1 '), s tim da rukovodilac radne jedinice bude stručno, ali i demokratski (samoupravno) izabrano lice. Povezivanje radnih jedinica na nivou pre duzeća (organizacije) vrši se preko radničkog saveta, kao najvišeg predstavničkog organa koji kreira generalnu poh tiiku razvoja, i upravnog odbora, koji je izborni, stručni i plaćeni organ. Clanovi upravnog odbora su rukovodioci radnih jedinica, direktor i pomoćnik direktora koga bira savet. D. Gorupić smatra da takav organ ima dovoljno stručnosti i „demokratske reprezentativnosti” da može samostalno voditi poslovnu politiku radne organizacije. On smatra da se sve odluke u radnoj organizaciji prema predloženom „modelu” donose gr u pn o, tako da se i funkcija direktora najvećim delom iscrpljuje u koordinaciji delovanja posebnih delova organizacije. On smatra da bi i naziv u vezi s tim trebalo promeniti. Trenutno smatra Gorupić naziv „koordinator" najadek-

') D. Gorupiđ, „Tendencije u razvoju radničkog samoupravljanja u Jugoslaviji", nav. delo, str. 3—39; Z. Vidakovič, „Socijalno-ekonomske determinante položaja i uloge direktora radnih organlzacija", nav. delo. str. 40—70.

3 ) Vidi o tome detaljnije, D. Gorupić, nav. rad, str. 33—39.

103

DIREKTOR U SAMOUFRAVNIM ODNOSIMA