Gledišta

zili na sastanke; zatim, koju su pojavu ili ličnost kritikovali za poslednje dve godine; kako ocenjuju uticaj Saveza komunista itd.). 4 ) Moglo bi se navesti mnogo tekstova koji pokazuju površnost sa kojom se pristupa složenim problemima. Na primer, kada autor na osnovu toga što je na izborima za opštinsku skupštinu bila većina kandidata članova SK izvodi zaključak da se članovima SK mnogo više „ukazuje povjerenje" nego onima koji nisu članovi (str. 233); ili kada se u idejnoj nerazvijenosti traže koreni otpora prema stručnjacima, a time se objašnjava i religioznost (str. 254); ili kada autor kroz celu knjigu govori o „ukidanju suprotnosti između kreativnih i nekreativnih”; kada svaku inicijativu proglašava za stvaralački odnos; ili kada veruje u moralni preporod pripadnika bivših četnika, pa to uzima kao osnovu njihove identifikacije sa socijalist čkim društvom (jer su oni svesni svoje moralne odgovornosti i znaju šta bi uradili sa partizanima da su na vlasti str. 19, 90. i dr.). Treba istaći još jednu osobinu autora: on je sklon samo sebe da citira i da se koristi isključivo sopstvenim iskustvom. Da li samo zbog toga što je nepoverljiv prema rezultatima drugih istraživanja ne uzima u obzir ništa drugo što je pre njega urađeno. Pa, čak, ako je i nepoverljiv, morao bi se kritički na to osvrnuti; ali on ne uzima u obzir ni statističke podatke, koji bi mogli da osvetle neke pojave koje on ispituje. Na primer, kao indikator razvijenosti samoupravnih odnosa, autor uzima pomoć radnom čoveku da izađe iz teške situacije u koju može i neopravdano zapasti; ali se on zadovoljava da pita radnike kome bi se najčešće obratili za pomoć. A zašto nije pogledao Izveštaje Inspekcije rada (iz 1965. god.), u kojima se na osnovu statističkih pokazateIja o prekršajima u radnim odnosima, koji ne nastaju krivicom radnika, može proceniti koliko se samoupravni organi javljaju kao faktor zaštite radnika protiv birokratske samovolje administrativnih rukovodilaca? I ne samo tu, moglo se i na drugim mestima služiti statističkom evidencijora kako iz preduzeća koja ispituje, tako i globalnom statistikom da bi se proverili sopstveni rezultati. Kilibarda nekad čak ni sopstvene rezultate ne analizira korektno, kada, na pidmer, sumira odgovore na pitanja da li bi se ispitanici obratili Savezu komunista za pomoć: tabela jasno pokazuje da dosta veliki broj komunista nema poverenja u SK gotovo 1/4, a isto tako da razlika u iskazanom nepoverenju komunista i onih koji nisu članovi SK nije tako ve-

<) Mislim da sledeći tekst treba navesti kao primer ..dubine" zaključivanja (posebno i stilske ..lepote"): ~0 stepenu integracije govore i pitanja koja sežu u intimne odnose. Iz odgovora se donekle vidi šta Savez komunista znači u intimnijim odnosima. Tako je od ispitanika traženo da pretpostavi da ima kćer ili sestru za udaiu, koja se koleba kojeg od dva muška lica da uzme za muža. . .” (str. 140). Tj. ako se opredeli za člana SK, potvrđuje se integracija.

122

DR ZAGA PESIC-GOLUBOVIC