Gledišta

kraj spominje, ali mu to ne služi kao jedan od osnovniii indikatora razvijenosti samoupravnog sistema). A ta suprotnost je danas ključna tačka u sistemu samoupravnih odnosa, naročito na nivou radnih organizacija i lokalnih kolektiva. Nasuprot tome, za Kilibardu su osnovne suprotnosti našeg samoupravnog sistema; suprotnost između zanatske zaostale poljoprivrede i savremene proizvodnje, između zanatlije i modernog radnika, suprotnost između birokratsko-tehn.okrat.skih odnosa i samoupravljanja (a birokratsko-tehnokratski odnosi se tretiraju, pre svega, kao izraz tendencija pojedinaca ili malih grupa) i idejne suprotnosti. Moglo bi se reći da je ovim obuhvaćeno ugiavnom sve. Međutim, kada se vidi detaljnije razmatranje, zaključuje se da je autor sve suprotnosti sveo na: suprotnost između stručnjaka u savremenom tehničkom smislu i zanatskog radnika koji se bori protiv moderne tehnike i na suprotnost teista i ateista (str. 14. i 80). Zadržimo se na ovoj poslednjoj, koja je, ne znamo zašto, najmarkantnija suprotnost u idejnoj sferi, prema autoru ove knjige. Tako on piše; „Karakter suprotnosti religije i naučnog socijalizma, religioznog čovjeka i komuniste utiče i na razrješavanje ostalih suprotnosti samoupravljanja, kao što je suprotnost birokratije i samoupravljanja" (str. 83); ili: „Svakako revolucionamo dmštveno biće samoupravIjanja vodi nestanku religije. Savez komunista razvijajući samoupravljanje, doprinosi nestanku religije” (str. 81). Kako je autor utvrdio ovako čvrstu uzročnu korelaciju između religije i samoupravljanja nije nam poznato; pitamo se samo kako to da među nekoliko faktora koji utiču na smanjenje religioznosti, a on nabraja: razvitak proizvodnih snaga, materijalne uslove života, razvijanje samoupravljanja nije übrojao nijedan kulturni činilac? Isto tako ostaje nejasno zašto je autor, izostavljajući mnogobrojne značajne indikatore (kao što je suprotnost mkovođenja i upravljanja) u istraživanje uključio „identifikaciju četničkih elemenata u samoupravno društvo" ? Stvarno nas autor svojom originalnošću često iznenađuje, na primer, kada konstatuje: da je religija bila osnova četničkog pokreta (str. 83). Kako „identifikacija" bivših četnika sa dmštvom u kome žive može biti indikator razvijenosti samoupravnog društva, nisam u stanju da shvatim (posebno je pitanje da li autor doista ~meri ’ identifikaciju, jer da li se to može učiniti pomoću pitanja kao što su; u kom periodu ratnog i posleratnog perioda su najviše diskutovali i doJa-

121

SOCIOLOŠKO ISTRA2IVANJE STA JE TO?