Gledišta

političko-ekonomski. U svetskim razmerama o marfcsizmu se danas raspravlja d publikuje više nego što se govorilo i pisalo ma kada ma o kom pitanju. Marksizam je sigumo osnovni i najčešći siže radova teoretičara zemalja fcoje izgrađuju socijalizam, kao i svih pisaca angažovanih u društveno-političkkn borbama za rušenje klasnog društva i u zemljama građanskog sveta. Zbog tih sveobuhvatnih društveno-pohtičkih i teorijskih naučno-filozofskih uticaja marksizma postali su neefikasni i pasivna rezistencija ignoriranjem i pamfletsko razračunavanje buržoaskog sveta sa marfcsizmom. Zato danas i građanski teoretirači pišu više, češće i ozbiljnije o marksizmu nego ma o kom drugom problemu, to je samo jedan od neospomih znakova afirmacije marksizma. Marfcsdzam je, dafcle, u ovom stoleću, posebno posle ofctobarske revolucije i naročito od drugog svetskog rata, doživeo d najširu praktičnu realizaciju u političko-ekonomskim strukturama sveta i najsveobuhvatniju teorijsku naučno-filozofsku afirmaciju u kulturi čovečanstva. I to je bitna činjenica situacije marksizma danas. Ali i praktična reahzacija i teorijsko naučno-filozofsko širenje marksizma, kojd suštinski obeležavaju našu kulturu, uticali su bitno i na sam marksizam: on više nije jedna monolitna teorija ili jedinstvena praksa koju čini nekoliko osnovnih fclasičnih dela iii koje se logički lako iz njih izvode, već obuhvata mnogobrojne postupke, strujanja, tokove, verzije, orijentacije, tendencije, interpretacije, čak i cele pravce, škole, učenja i koncepcije između kojih ponekada postoje ne samo neznatne već i suštinske principijelne razldke, a koji se nazivaju marksizmom ih marksističkom filozofijom. Dakle, đanas ne postoje praktično zasnovani i metodološkoteorijski obrazloženi od najpoznatijih teoretičara-marksista opšteprihvaćeni jedinstv'eni koncepti marksizma i marksističke filozofije. To je osnovna opšta karakteristika situacije savremenog marksizma. Uzroci ovih raznovrsnih verzija savremenog marksizma su mnogobrojni. Oni čine značajan kompleks problema u čije razmatranje mi ovde ne možemo posebno ulaziti. Za naše potrebe ograničićemo se samo na nabrajanje nekih bitnijih: (1) U tefcstovima klasika marksizma nisu izričito data opšta teorijska ođređenja marksizma i marksističke filozofije i njihovo sistematsko obrazloženje; od za to 'potrebnih generahuh ideja u njima su samo neke efcsplicirane, najčešće aforistički-fragmentamo, mnoge su ostale bez objašnjenja, a verovatno da neke nisu izrdoito ni naznačene. U delima klasika u kojima je reč o posebnim društveno-istorijskdm procesima njdhove epohe i koja impliciraju jednu opštu metodologiju veoma je teško ovu zadovoljavajuće sistematski obrazloženu eksphcirati, što marksisti do danas i nisu uspeh. (2) Savremeni marksisti nisu uopšte ili ndsu dovoljno proučavali mnoge probleme našega doba (npr,: demografsku eksploziju čovečanstva; ulazak „zemalja u razvoju” i ~trećega sveta” u modemu istoriju; reperkusije na društvene strukture nekih značajnih novih dzvora energije i ohlika tehnike

60

ZDRAVKO MUNISIC