Gledišta

nikako sve moguće njihove varijante. Svesni smo da nekoliko ovde iznetih ideja zahtevaju opsežne i mnogobrojne argumente, koje nije moguće navesti, a koji, ukoliko bi se više navodili, utoliko bi više potvrđivali da je područje filozofskog istraživanja jedinstveno, da se ne da svesti jedino na „probleme saznanja” ili na „probleme života”, već je svuda prisutno kao ono što je najopštije u subjekt-objekt relaciji i u odnosu svesti i bića. Filozofija danas zadržava osnovne funkcije koje je i ranije imala, ali njihov oblik je različit, koliko se razlikuju filozofija i društvo u kom se ona danas nalazi od društva i filozofije ranijih epoha. Jedno je jasno, društvo bez „usluga” filozofije ne može, jer je razvitak bilo koje nauke, Ijudskog saznanja kao takvog, nemoguć bez objašejavanja najopštije relacije subjefct-« -objekta i odnosa svesti i bića. Kad god je neka zajednica potcenjivala značaj filozofije, ona je ujedno smanjivala šanse za svoj razvitak. Ako nijedna nauka ne može bez pojmova: uticaj, razvitak, delovanje, osnova, uslovi, stvarnost, mogućnost, nužnost, sadržaj, formiranje itd., onda mora da postoji jedna grana koja će se baviti tim pitanjima, a to je radila filozofija i sa još većim uspehom to može raditi. Međutim, njen uticaj se ne svodi samo na ostvarenje ove metateorijske funkcije. Zbog same prirode jedinstva saznanja i emocija, filozofija zadržava i najopštija objašnjenja normativnog i vrednosnog života, a u tom sklopu ona daje i objašnjenje smisla života, što mogućava da se bolje reši ispravnost ovog ili onog postupka, ove ili one namere, dakle, omogućava pojedincu i široj zajednici da shvate posledice svojih postupaka i da se na vreme zaustave, ako je u pitanju pogrešan put koji su izabrali. Filozofija, razume se ne bi mnogo vredela ako bi, kako joj to preporučuje dr Mihailo Đurić, bila ili postala „priprema za smrt”. Njoj treba dati prostora u svim publikacijama, ako ona bude priprema za život pred vizijom smrti. Filozofija može da bude i mora da bude borba za produženje života, borba protiv smrti, koja se ne mora voditi samo medicinskim sredstvima, već se može voditi i filozofskim sredstvima: u razvijanju težnje ka stvaralaštvu, u otkrivanju Ijudima da je stvaralaštvo smisao Ijudskog života i put ka besmrtnosti, jer stvoriti znači produžiti sebe, svoje postojanje i nakon fizičkog nestanka. Danas u svetu ima mnogo tendencija koje vuku čoveka u drugom pravcu, u pravcu razaranja Ijudske kulture; razobličiti te tendencije, ma gde se one javljale, pokazati drukčije puteve u tome filozofija danas može dati novi doprinos. Ako bi se analiziralo jedinstvo navedena tri činioca, ako bi se pokušalo razmotriti od kolikog je značaja svaki navedeni činilac, postalo bi jasno da filozofija dobija neslućene mogućnosti za svoj razvitak i da je „kriza filozofije” obično nerazumevanje njene suštine. Ne možemo sva rešenja traživi kod klasika marksizma, jer ih tamo (svih rešenja) nema! Treba sami da krenemo dalje i onda ćemo videti da ne možemo ostajati samo na analizama socijalno-političke filozofije, iako je ona najviše zastupljena kod klasika marksizma, da ne možemo i dalje samo ponavljati tri dijalek-

75

KRENUTI DALJE U STVARALAŠTVUI