Gledišta

đr miodrag cekie

U diskusiji o „Filozofiji u savremenom društvu” govoriću o tome šta sve može da znači angažovanje filozofa ili filozofsko angažovanje juče, danas i sutra. Danas sa mnogih strana od političara, filozofa, naučnika i pisaca neprestano slušamo razna obrazloženja za jedno isto tvrđenje, koje je mnogobrojnim Ijudima koji javno istupaju, uprkos svim razlikama između njih, zajedničko, naime, za tvrđenje da mi danas živimo u izuzetnom vremenu. Ta izuzetnost našeg vremena za jedne je u tome što živimo u doba ranije neviđenog tehničkog uspona i nove industrijske civilizacije, za druge u tome što danas postoji takvo nukleamo i raketno naoružanje kojim se, navodno, može uništiti čovečanstvo, za treće u tome što su savremeni oblici birokratije i tehnokratije toliko pritisli savremenog čoveka da su gotovo uklonjene sve mogućnosti za život dostojan pravog Ijudskog življenja, za četvrte u tome što živimo i stvaramo novi socijalistički dmštveni sistem koji otvara srećnije vidike čoveku itd. Međutim, govoriti o izuzetnosti našeg vremena u odnosu na ranija vremena znači izreći jedan bitno nefilozofski sud, jer svi koji tvrde da je naše vreme izuzetno, tvrde to, u krajnjoj liniji, samo zato što oni žive u ovom našem vremenu. Ali ne postoji nijedna epoha u istoriji čovečanstva koju njeni nefilozofski savremenici nisu smatrali izuzetnom. Po mora mišlje nju, naša epoha nije ni po čemu izuzetna ili privilegovana, ni u odnosu na prošle ni u odnosu na buduće epohe svetske istorije. Ako naša epoha nije ni po čemu privilegovana, onda ona mje privilegovana ni po količini dobra, ni po količini zla koje u svetu danas postoji, ni po većem ili manjem stepenu otuđenja današnjeg sveta, ni po tome što je filozofija danas

O KARAKTERU SVAGDAŠNJEG ANGAŽOVANJA FILOZOFA

77