Gledišta

više ili manje ponižena ili više ili manje potrebna nego u prošlim vremenima, ni po tome što je danas filozofija potrebna i moguća više kao praksa, a manje kao teorija ili, obratno, više kao teorija, a manje kao praksa itd. Nikada nije bilo rano i nikada nije bilo kasno baviti se filozofijom (tj. angažovati se na način svojstven filozofu), jer su umno (a ne samo razumsko) mišljenje i umno (a ne samo ogramčeno svrsishodno) delanje uvek bili i uvek će biti inherentna obaveza svake epohe, odnosno onih pojedinaca u svakoj epohi koji su u stanju da se uzdignu na nivo takvog, tj. umnog mišljenja i umnog delanja. Umno mišljenje i umno đelanje mogući su kao određena činjenična stanja u svetu samo u raziici prema neumnom mlšljenju i neumnom delanju. Filozofija je, dakle, moguća samo u antitezi prema jednoj „nefilozofskoj" realnosti. Ta realnost ne samo što nikad neće dostići nivo filozofije već se tom filozofskom nivou i ne približava ni u beskonačnoj aproksimaciji niti na neki drugi način. Ako bi se filozof ili ako bi se svi filozofi jednog vremena poduhvatili (i to dejstvujući i na pohtičkom, i na ekonomskom, i na društvenom, i na naučnom, pa i na filozofskom području) da tu razliku između nivoa realnosti i nivoa filozofije uklone, oni u tome ne bi uspeli. štaviše, što se oni više zalažu za to da se određena ideja ili sistematska celina shvatanja oživotvori, to se više pokazuje da je (umna) filozofija dalja od (neumne) realnosti. Šta onda filozof treba da čini: da se angažuje ili da se ne angažuje? Ako se angažuje na oživotvorenju svoje ideje, pokazuje se da je realnost sve dalja do filozofije; ako se ne angažuje na oživotvorenju svoje ideje, onda bi zapravo prestao da bude filozof, jer bi odustao od umnog mišljenja i umnog delanja. Kako rešiti ovu dilemu ili kako je izbeći, ako je to moguće? Za rešenje dileme potrebno je razmotriti pojam angažovanja. Najpre treba reći nešto o angažovanju uopšte, a zatim o filozofskom angažovanju. Neko se može angažovati na strani gvelfa, neko drugi na strani gibelina, a neko treći može ostati potpuno neutralan i u odnosu na gvelfe i u odnosu na gibeline. Svaki od ove trojice se angažovao, čak i ovaj poslednji, jer ako je on znao da su, na primer, gvelfi slabiji i da bi ih njegova eventualna pomoć znatno ojačala i ako se, i pored toga, nije angažovao na njihovoj strani, onda se on, u stvari, angažovao za gibeline i omogučio njihovu pobedu. Ali angažovanje može i da promeni smer: tako onaj koji je nekad bio za gvelfe može stati na stranu gibelina, onaj koji je bio neutralan može se kasnije strasno opredeliti za jednu od sukobljenih strana itd. Angažovanje je, dakle, uvek na delu, i ono se menja, i to kao rezultanta promenljivih interesa pojedinaca, grupa, staleža i nacija. Da li se i filozof na sličan način angažuje? Pre svega, svaki filozof se takođe angažuje u svakoj prilici svog života i života zajednice kojoj pripada. Ali pri tome treba praviti razliku između njegovog angažovanja kao filozofa, s jedne strane, i njegovog angažovanja kao oca porodice, kao člana jedne profesionalne društvene grupe, kao građanina, kao pripadnika jedne nacije itd., s druge strane.

78

DR MIODRAG CEKIC