Gledišta

ma, ove odluke biće demokratskije a time i moralno-politički čvrste. Baš nerazvijenost kritike i inioijative „odozdo nagore" jedno je od onih uskih grla koje najviše otežava formiranje sveljudskog socijalističkog morala. Baš SSRN bi u najvećoj meri trebalo da formira ovu značajnu komponentu moralnosti. SSRN bi po svom optimalnom mestu u našem sistemu morao biti sveljudski organizator inicijativa, predloga, i njihova sveljudska kontrola. Zato bi bilo najprirodnije da baš SSRN übrzava, kultiviše i štiti inicijativu i kritiku „odozdo nagore”. Oni koji kritikuju „odozdo nagore” bili bi mnogo aktivniji i konstmktivniji ako bi bili sigumiji nego dosad, da će, pod uslovom poštene socijalističke kritike i inicijative, dobiti i pomoć odgovomih ~viših” organa Sooijalističkog saveza i da će zato SSRN moći da smatraju za svoju ptolitičku organizaciju. Stalan otpor SSRN i drugih masovnih organizacija oligarhijskim tendencijama, naročito u onim organima u kojima je, već prema logici sistema, koncentrisano „više vlasti”, neće da deluje „destruktivno”, nego je, baš suprotno, takav otpor neophodna pretpostavka progresivne moralne integracije, stabilizacije i ravnoteže našeg društva. Na prvi pogled teza o potrebi širokog demokratskog, moralnog zasnivanja socijalističkih odnosa već unapred je u suprotnosti sa opstankom uže političke avangarde. Pre nego što pokušamo analizirati ovo pitanje u našim prilikama, možemo da utvrdimo istonijisko iskustvo: polet najdemokratskijih pokreta nikada nije isključivao nego je zahtevao opstanak idejno-moralnih jezgra (koja su u skladu sa istorijskim uslovima imala različiti oblik). I naša današnja socijalno-politička stvamost je takva da intenzivnija idejno-moralna aktivnost užih jezgra ne bi bila nužna kočnica, nego bi mogla da übrza razvoj opšteljudske moralnosti na svim nivoima. Nisu isključene situacije u kojima bi takva avangardna aktivnost predstavljala otpor protiv birokratizma, time što bi ponekad morala zaplivati i protiv stmje, protiv trenutnog raspoloženja dosta šarokog kmga Ijudi. Protivrečnost uloge avangarde u našem sistemu je u tome što ona mora voditi borbu za najnaprednija rešenja samo demokratskim sredstvima u demokratsko-samoupravnim institucijama. Samo ovim putem je moguće, u dugoročnoj perspektivi, proširiti kmg onih koji svesno sarađuju u stvaranju socijalističko-moralnih odnosa. Zato odluka za tako dugotrajan i težak put ne proizlazi iz nekakve demokratske naivnosti, nego iz empirijskog übeđenja da je samo na taj način moguće postaviti čvrste temelje socijalizma i komunizma. Zato je jedno od odlučujućih poprišta socijalističke samoupravnosti-moralnosti baš kadrovska politika. Reč je, pre svega, o izbom političkih funkcionera u najširem smislu, to jest svih onih koji zauzimaju (bilo u upravi, bilo u privredi, u samoupravnim, predstavničkim organima i političkim organizaoijama) takve profesionalne ili neprofesionalne funkcije sa kojih najefikasnije može da se utiče na dmštvene odnose.

578

DR VOJAN RUS