Gledišta

BORtSAV DŽUVEROVTC

takvog stava se i polazilo u traženju teorijskih pretpostavki, tj. u ispitivanju novih relacija studentskog i učeničkog samoupravljanja prema ostalim oblicima, kao što je samoupravljanje u privredi, kulturi, sportskim organizacijama i sl. Učesnici u diskusiji se slažu da pri analizi treba poči od određenja samog pojma samoupravljanja, a potom ga eksplicitnije odrediti u onom vidu koji je moguć u ustanovama kao što su škola i univerzitet. Naravno, zatim slijedi određenje statusa učenika i studenata u tome uže uzetom sistemu samoupravljanja. U vezi s ovim treba istaći da je osnovna slabost dosadašnjeg samoupravljanja u školama i na ur.:verzitetu bila u tome što, zapravo, taj status studenata i učenika kao samoupravljača nije bio uopšte jasno određen. Oni su tretirani, kao što je rečeno, čak i kao objekti u djelatnosti kojom se bave, tj. u nastavnom procesu. A sa takvim statusom ne može ni biti samoupravljača. Radi toga je dosta diskusija vođeno oko jasnijeg definisanja studenata i učenika kao subjekata, kao kreativruh faktora u procesu razvijanja saraoupravnih odnosa. Posebno je bilo riječi o informisanju u saraoupravnom procesu i o ulozi sredstava masovnih komunikacija. Pošto se u ovom slučaju radilo o jednom specifičnijem \idu samoupravljanja, analiza se uglaraom i odnosila na studentska i učenička glasila. Na kraju treba konstatovati da su na ovom simpozijumu zauzeti dosta jedinstveni stavovi, a pošto je prezentirano dosta teorijskih i istraživačkih radova, to je sigurno da če oni koristiti svima koji se bave istraživanjima ovih problema. Zaključeno je takođe da se ovakvi simpozijumi održavaju svake godine, kako bi se mogao pratiti eventualni napredak ili stagnacija u razvoju studentskog i učeničkog samoupravljanja.