Gledišta

upravnim organima mogu samo da zauzimaju stavove, i da poslije toga u vidu rezolucija, delegacija ili peticija traže od odgovarajućih organa, koji poseduju sredstva da prihvate te stavove, tj. ispune studentske zahtjeve. Na Simpozijumu je izneseno više primjera ovakvih čartističkih zahtjeva, iz kojih se vidi da se više upotrebljavaju metodi pohtičkih piitisaka nego ravnopravnih dogovaranja. Otuda nije ni čudo što je pomenut i štr a j k 3 ) kao jedan od oblika taktike studentskog pokreta, Ovo je sada, svakako, >tema fcoju treba ozbiljnije analiziratd, jer se sve ćešće pominje, a radnici su već i upotrijebili takvo sredstvo da izvrše pritisak na odgovarajuće organe, kako bi izborili svoja samoupravna prava. Sto se tiče učeničkog samoupravljanja, stanje nije skoro ništa bolje. Istaknuto je da danas ~u sociološkoj i pedagoškoj literaturi još nemamo prave definicije učeničkog samoupravljanja i njegovih bitnih komponenti, podrobnijih analiza značenja tih termina, teorijskih odgovora na pitanja; koje su to specifičnosti statusa učenika u školi, šta može da čini predmet njihovog samoupravljanja i koji su njegovi specifični ciljevi''. 9 ) Ako ništa drugo, ovaj simpozijum je dao solidne polazne osnove za dalje istraživanje učeničkog i studentskog samoupravljanja. Sva saopštenja i diskusije biće štampani u obliku knjige, pa će biti dostupni svim zainteresovanim. Osnovmi zaključak u vezi sa učeničkim samoupravljanjem ne razlikuje se mnogo od zaključaka o studentskom samoupravIjanju. Međutim, uočljivo je ipak da su zajednice učenika mnogo određenije postavljene nego, na primjer, zborovi studenata, i da su te zajednice „stvarno faktor koji može uticati na razvoj socijalnih odnosa učenika, odnosno da su faktor koji doprinosi izgrađivanju čvrščih i tešnjih međusobnih odnosa učenika i njihovoj integraciji u odeljenju, kao i izgrađivanju i razvijanju odeljenja kao jedinstvene socijalne zajednice’' lo ). Međutim, kad se govori o učenićkom i stuđentskom samoupravIjanju, onda se taj pojam uzima uvijek uslovno, jer ~postavljanje teorijsko-hipotetičkog okvira o statusu učeničkog i studentskog samoupravljanja mora da pođe od činjenice da to nije posebno samoupravljanje. Naprotiv, to je integralni deo samoupravnog procesa uopšte, odnosno samoupravljanja na visokoškolskim i obrazovnim ustanovama, Stoga i sam pojam i terrninološko-genetička suština naziva ,učeničko i studentsko samoupravljanje’ su nepriprihvatljivi. Njegova prava suština sastoji se u učestvovanju učenika i studenata u samoupravljanjuna visokoškolskim, odnosno obrazovnim ustanovama” 11 .) Od

3 ) O štrajku kao sredstvu i njegovom smislu u samoupravnom društvu govorili su dr Ilija Josifovski i Darko Hohnjec. Prvi smatra da, ukoliko redovna akcija ne pokaže željene rezultate, j štrajk učenika i stuđenala može da posluži kao krajnje sredstvo pritiska. Hohnjec se zalaže za druga rješenja, jer smatra da je u samoupravnora društvu štrajk suvišno sredstvo. 9 ) Divna Mirkovič—Lebl, ~Prilog istraživanju evolucije, ciljeva i funkcije učeničkog samoupravljanja u srednjim školaraa". ,0 ) Leposava živanović, ~Uticaj zajednice učenika na razvoj socijalnih odnosa u gimnaziji", slr. 13. 11 ) Dimiter Mirčev, ~Aspekti na norraativniot status na studentskoto i učeničko samoupravuvanje".

797

RASKRŽĆA STUDENTSKOG I UCENICKOG SAMOUPRAVUANJA