Gledišta

Ne samo tchničke već i „humanističke” inteligencije. Univerziteti, akademije nauka i instituti moraju ipostojati i moraju biti, ako je društvo sposobno i hoće da se modemizuje i razvija a ne samo da „raste”, jedna od najvećih fabrika u našem društvu. Naučni je aksiom da istraživački i naučni proces predstavlja uslov modemizacije privrede i dmštva i nalaženja pravog lika socijalizma. Pored toga pogrešno je shvatanje da su univerziteti i druge naučne organizacije već gotove i homogene zajednice, tj. prave zajednice (communautes, gemeinschalten). One su više u sredini i simbioze raznili diferenciranih i nedovoljno određenih, aii ne d antagonističkih kolektiva. Sami studenti nisu obični potrošači, već su, ukoliko je univerzitet na visini i vrši svoje funkcje, sastavni deo novih gmpa radnog naroda, zajeđno sa nastavnicima i naučnim radnicima. Modemi sindikalizam se pozitivno odnosi prema radnom seljaštvu, tercijalnim delatnostima, zadružnim organizacijama i udmzenjima potrošača. Naš sindikat je u ovom pogledu konzemativan i utoliko više što su u Jugoslaviji zadržani pokret i potrošačke organizacije nerazvijeni i predmet ele mentamog shvatanja, To se odnosi i na niz gmpa koje obuhvataju one koji ličnim radom upotrebljavaju svoja privatna sredstva u okvim zanatstva, ugostiteijstva i niza profesionalnih delatnosti. Sve ove kategorije radnog naroda a posebno na selu, ukoliko su to, spadaju u delokmg organizacije ili interesa sindikata. Ako je „dvostmka duša” ovih gmpa, privatnosopstvenička i radno-proizvođačka, izražena u mogućnosti dominacije i korišćenja tuđeg rada, sindikat mora iraati razvijenije različite funkcije u odnosu na radnike u ovim sektorima privrede. Sve je to nedovoljno shvaćeno i ostvarivano li sindikatu i van njega. Sindikat je nedovoljno zainteresovan za saradnju u zajedničkim akcijama sa udmženjima potrošača a prema jednoj posebnoj radnoj gmpi, koju čine tzv. domacice, sindikat je ostao ravnodušan. Ova važna institucija je uopšte u našem dmštvu potcenjena i potrošački (pogrešno) shvaćena. Sve ovo zahteva da se sindikat širi i da po svojoj stmkturi i u svojim interesima i akcijama shvati i pokriva ove novine i promene. Sve ovo traži nova institucionalna rešenja i u sindikatu i van njega. Rad i radni čovek se stalno menjaju, inače se društvo ne bi razvijalo, a naročito ne socijalističko. Celo naše dmštvo treba da se oslobodi postojećeg sociološkog tradicionalizma i idejne statičnosti i da stalno formuliše elemente svoje demokratske teorije i diferencirane i dinamične strategije i taktike svoje politike. Razumljivo je, da se ovde ne može prepomčivati kakav šablon i institucionalni centralizam i monolitizam. U sistemu dmštvenog samoupravljanja i kao jedne od posebnih nosilaca participacija radnih Ijudi u ekonomskom i društvenom životu, sindikat se nije dovoljno prilagodio promenama u dmštvenoj i klasnoj stmkturi. Saglasno tome, on nije uspeo da federalizira postojeće oblike udruživanja i organizovanja radnih Ijudi radi ostvarivanja njihovih vrlo različitih, ali u osnovi zajedničkih interesa i potreba, izvan političkih.

765

H&CEfcKil -smvovi 1 FITASžIA.O •SINBIKMa}