Gledišta

Promene u ovom pravcu su potrebne već danas, a one će biti sutra još teže i značajnije kad se naše dmštvo svesnije i angažovanije ne uputi prema svojoj modemizaciji primenom nauke, tehnologije i uticajem stvaralačke teorijske i naučne misli i oslobodi šablonskog kolektivizma, ali i opasnosti osnove privatizma i prevaziđenog ekonomsko-pravnog hberalizma. NEKI ORGANIZACIONI PRINCIPI (STRUKTURA) Prelazak iz sindikalizma na zanatskoj osnovi u industrijski sindikalizam karakteriše i prelaz iz liberalnog u više ili manje obavezni sindikat. Danas u svetu preovlađuju dve tendencdje. Prvu karakteriše tzv. sindikalna sloboda, koja je načelna premisa radničkog pokreta u Francuskoj, a dmgu obavezni sindikat, koji je naročito izražen u SAD. Između ove dve tendencije nailazimo i na „mešovita rešenja”. Obično se smatra da je sindikalna sloboda prevaziđena u razvijenom industrijskom dmštvu i da ona, naročlto u kapitalističkom sistemu, dovodi do odsustva jedinstva radničke klase. Obavezni sindikalizam obično se izjednačava sa sindikalnim monopolizmom i kao takav često kritikuje naročito od liberalne demokratije i socijaldemokratije. U zemljama u kojima nema političkog pluralizma ili slobodnog pokreta radničke klase, obavezni i monopollstički sindikat dovodi ili može dovesti do „sindikalnog korporativizma”. U Jugoslaviji sindikat je slobodan u tom smislu što ne postoji ni zakonska ni driuštveno-politička prinuda radnika da pripada sindikatu. U savremenim društveno-ekonomskirn i političkim uslovima nema osnova pa ni interesa za radničku klasu da se preporučuje pa i stvara sindikalni pluralizam zasnovan na različitim ideološkim i doktrinarnim pozicijama. Ali to ne znači da izvesni pluralizam u strukturi. kao i u opcijama, altemativama u pravu manjine prilikom odlučivanja, ne odgovara nužnoj demokratizaciji sindikalnc stmkture i celog političkog sistema. Postojeća organizaciona shema našeg sindikata u osnovi odgovara izvesnim opštim težnjama ka odgovarajućoj centralizaciji radničke klase, obezbeđenju osnovnog jedinstva društveno-ekonomskog sistema. Ona je i u odgovarajućoj rru ri prilagođena stmkturi političkog sistema zasnovanog na lederalizmu i komunalnoj samoupravi. Pri svemu tome otvara se i niz načelnih problema i nerešenih stavova, kao što ima neskladnosti u postojećim organizacionim rešenjima, a posebno u njihovoj primeni u praksi. Načelno govoreći, stmktura našeg sindikata nije više zasnovana na osnovnoj i mkovodećoj poziciji najviših sindikalnih fomma; nije više organizaciono i administrativno centralistička. Ali ona još nije građena dosledno demokratski „odozdo”. Sindikat, u skladu sa postojećim težnjama društveno-političkih organizacija, treba danas i u sledećoj etapi razvitka samoupravne stmkture da se „postavi na noge".

766

DR JOVA\ ĐORĐEVIC