Gledišta

i tehnika snabdevaju i sve će više snabdevati čoveka mogućnostima koje mogu promeniti sve što smo dosad stvarali, merili, ocenjivali d iprema čemu smo prilagođavali svoje institucije, politiku, moral i poglede. Na osnovu ovih mogućnosti čovek će biti spreman i sposoban da stvara prirodu i društvenu sredinu i okolinu i da se oslobodi siromaštva i oskudice. Sve bi ovo moglo dovesti do jedne neslućeno ahumane, tehnokratske i bezlične „utopije”, o kojoj već pišu i umetnički je izražavaju mnogi misaoni ili uplašeni stvaraoci, ako ovi revolucionami preobražaji ne obuhvataju kao svoju crvenu nit ostvarivanje čoveka kao čoveka, vraćanje prave Ijudske čovečnosti pojedincu i društvu. To sve pretpostavlja misaone i stvame napore i akcije da se pripremi i ostvan novi kvalitet života za čoveka kao čoveka, a ne za čoveka kao radnika, podanika, subjekta bez subjektivizma, individue bez sopstvene ličnosti. Na prvi pogled izgledalo bi za „real-političare” i slične gmpe u našoj sredini da je sve ovo u uslovima jugoslovenske relativne nerazvijenosti utopija i da se samo sadašnji trenutak „računa”. Ništa pogrešnije od toga, ne samo usled opšte istine da se sadašnji problemi ne mogu rešavati ako se ne vide i nastupajući, već usled nužnosti brže orijentacije prema novom i snažnom „sagorevanju etapa” kao zakonu danas mogućeg napretka u svetu, koji je sve opštiji ili ga ima sve manje. l ) Sindikat je neizbežno opterećen ovim kvazi-realizmom. Modemizovan i demokratizovan sindikat je sindikat koji pokazuje razumevanje i preduzima inicijative u oblasti programiranja ii akcije u pravcu „pripreme budućnosti”. .Tedan od puteva ovakvog njegovog ponašanja je odbacivanje svakog antiintelektualizma i ideologije esnafskog profesionalizma. Aktivni odnos sindikata i nauke je i ovde jedna mogućnost za razvitak sindikata i naukc. Nauka već objektivno, a ne više samo teorijski otvara ove nove perspektive i stranice budućnosti. Ona to čini u korist svih odgovomih snaga socijalizma ili ostaje zatvorena i utopijska. Ali i te snage ne mogu biti odgovome ako ne pođu prema nauci a i ona gubi svoj smisao i odgovomost ako ne pođe u susret njima.' 2 )

1) Jedan od naipoznatijih i umnijih biologa u svctu prof. H. Kogjend rnvpk nikad niie stvarno pokušavao da konsti nauku u oolasta sisteria mfšljenje se teško menja. Ali pri svem tom išmrija pokazuje da se sve ipak menja. Covek ,vec uspeva da sam unče, istina u ograničenom obimu, na svoje značajno i brzo p oru _ obrazovanje Evolucija takvih stvari kao što su, automoMi, moni. om žanje. pravne ustanove, korporacije, umverziteti i demokratske msntucij su primer da se u toku vremena vrši progres.vm razvitak. « mcđutim, nikad dosad svesno pokušavali da stvarmno bo Je . čoveka kao čoveka". Navodeći ove činjemce prof Koglend aa je sad nastupila takva mogućnost ida ,e ,to vrtalna P° čo '^ n e s r gi (H. Hoagland, ~Biology, Bratns. and Instght The Columbta um\crs.ty Forum, Summer, 1967, str. 29)

-) , .Sistem elektronskih komumkacija ne.zbezno st Y ar a a , n[ 'f l ""‘ supcrkulturu - piše filozof i ekpnom.st Buld.ng °dnos superkulture i tradicionalnih nacionalnth ‘ kulhira EKpecSnfi je veliki znak pitanja za sledecth pedeset godina CKc the UnexpecteaProspective changes m Soctety by 198 U, Uenver, Jmy. 1960, str. 209).

770

DR JOVAN ĐORĐEVIC