Gledišta

Republičko veće Skupštine SR Srbije izabrano je 90 političkih funkcionera (bivših poslanika 10, predsednika i potpredsednika skupština 31, članova izvršnih veća 5, drugi’n političkih radnika 44) dok je u sva četiri samoupravna veća samo 68 takvih. Takve pojave su se opet ponovile pri izborima predsednika opštinske skupštine i predsednika veća radnih zajednica, u slučajevima kad su oni trebali da budu profesionalci (u oko 20 opština). Od 76 predsednika opštinskih skupština u Srbiji, za koje ima podataka u izveštaju Izbome komisije Republičke konferencije SSRN, 13 su ranije bili sekretari SK, pet predsednici SSRN, jedar. predsednik komore, jedan predsednik sindikata, jedan predsednik sreza, 17 direktori i trojica načelnici u upravi. Kasnije, posle izbora, „pobednici” su tražili i smenu na svim ključnim funkcijama, na upravljačkim mestima različitih vrsta. ~u skladu sa izbomom pobedom”. 1 ) Pravi problemi ekonomskog života, samoupravljanja, razvoja kulture tu nisu prisutni osim kao übojite fraze protiv druge strane. Ko su činioci borbi? U vezi sa prvom je i druga karakteristika ovih događaja: najakthmiji činioci su Ijudi političke profesije, bilo da su trenutno u njoj ili van nje. To su „četvorke” ili „petorke”, koje čine političke vrhove opština, penzionisani političari, penzionisana vojna lica i službenici SUP-a, „zaslužni Ijudi” toga kraja koji žive u Beogradu, mkovodeći službenici opštinske uprave. U najvećem broju slučajeva, reč je o Ijudima koji su biii, koji sada jesu ili koji teže da budu „Ijudi od vlasti”. lako je bonapartističko pozivanje na narod, na reč i volju naroda bivalo osnovna politička parola, retko se ko zalagao za stvarno učešće radnih Ijudi i za prisustvo njihovih pravih problema u političkom životu.

Okolnost da je uloga radničke klase i šireg kruga građana bila minimalna ili nikakva ukazuje na nesamoupravnu prirodu ovakvih zbivanja, koja radnog čoveka, od osnovnog i u komuni neposrednog nosioca političkog procesa, degradiraju na učesnika izbome parade, glasačku vojsku, pratećeg učesnika ili pasivnog posmatrača turaira vodećih i glavnih. Istovremeno, to pokazuje koliko su samoupravna afirmisanost radnog čoveka i radničke klase, kao osnovnih činilaca poliličkog života, u obmutoj srazmeri sa uticajem poiitičkog sloja i snagom sukoba karakterističuih za njega.

Političke ustanove. Ustanove čiji je karakter izrazito samoupravni i neposredno demokratski msu raogle imati značajnije mesto. Samoupravni segmenti radne organizacije, Socijalističkd savez i sindikati (u svom pravom demokratskom i masovnom smislu) ni izbliza nisu bili onako delatni kao opštinski „politički aktivi", komitet, opštinska skupština ili organizacija boraca. Povezanost pojava je očigledna: ustanove koje obezbeđuju organizovano ncpo-

772

ŽIVOTA ĐORBEVIC