Gledišta

samoupravni odnosi slabo razvijeni. Za razliku od razvijenih sredina, u kojima proces razlaganja ove sfere ide znatno bezbolnije i ravnomemije, jer su samoupravne snage, radnička klasa pre svega, znatno jače, a „grupe vlasti" opredeljene, manje ili više, za sarooupravni preobražaj pa i za vlastito ukidanje, ovde ovakve pojave apsorbuju pohtički život komune i kulminiraju kao žestoki sukob sa opštim tokovima. Na kraju, preobražaj Saveza komunista i dinamizacija njegovih dejstava nužno se javno sudaraju sa ovakvim oblicima političkog života: prihvatanjem intemih, administrativnodisciplinskih rešenja ~po kratkom postupku”, bez javnih rasprava, ne bi se mogli da uključe u pohtički život radni Ijudi, proizvođači i članovi SK, dakle, činioci koji su u ovakvim slučajevima bivali potisnuti, što je i suština samog problema. U raspravama sa „četvorkama” i „petorkama” u pojedinim opštinama ne mogu se iznaći progresivna rešenja problema koji su baš i nastali iz sužavanja osnova političkog života. Koliko bi ovakva rešenja bila prividna i koliko bi više pomogla nego odmogla ovakvim, vansamoupravnim činiocima i birokratskim odnosima to ne treba dokazivati.

REZULTATI I PODSTICAJI Prvi rezultati su već očigledni: „slučajevi” su doprineli afirmaciji radnog čoveka kao glavnog aktera političkog procesa i daIjem razvoju samoupravnih ustanova i normi u političkom životu tih opština. Oni imaju širi značaj kao iskustvo i podsticaj za dalja istraživanja komune i za njen samoupravni preobražaj. Iz razlika u delovanju pojedinih ustanova u ovakvim prilikama moguće je izvući izvesne zaključke o neophodnosti i pravcima daljeg institucionainog razvoja komune, kao osnovne neposredno-demokratske zajednice. Reč je, u suštini, o potrebi maksimalnog sužavanja značaja i mogućnosti predstavničkih ustanova, koje doprinose postojanju političkoposredničkih socijalnih grupa i proširivanju neposredno demokratskog odlučivanja i značaja institucija koje tome služe. Opštinska skupština, iako organ čija jc priroda, načelno, u tome da se neposredno demokratski i samoupravljački konstituiše, deluje na način koji je, uprkos fizičke blizine, ne približuje biračima niti je čini produžetkom samoupravnih radnih asocijacija više od drugih predstavničkih organa, u širim zajednicama. Staviše, javnost rada, demokratizam postupaka pa i odgovomost odbomika često su na nižem nivou nego ostali predstavnički organi. Umesto koordinacije rada skupština, njihovih veća, saveta i produbljivanja njihovih veza sa samoupravnom osnovom, predsednik skupStine se često javlja kao „jaki” predsednik, kao „predsednik opštine” (samo ovaj, toliko čest izraz kazuje mnogo). Uprava je još najjači činilac skupštinskog rada a predsednik

774

ŽIVOTA ĐORĐEVIĆ ZIVOTA ĐORĐEVIC